Izvor: Wikipedija

(06/12/10) Danas je blagdan Svetog Nikole za�titnika djece i pomoraca.

Ro?en je u gradu Patari u Maloj Aziji, u pokrajini Liciji u 3. stolje?u. Imao je bogate roditelje koji dulje vrijeme nisu mogli imati djece, pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji ime dobija po stricu biskupu u Miri, na�alost njegovi roditelji ubrzo umiru i Nikola ostaje sam.

Postaje sve?enik �ele?i �iriti ljubav i dobrotu. Uskoro mu umire stric, biskup Mire i svi misle da ?e ga Nikola naslijediti. No, on skroman i u strahu od te ?asti bje�i u Palestinu gdje �ivi sama?kim �ivotom. Vra?a se za nekoliko godina upravo kad umire biskup, nasljednik njegova strica. Ovaj puta nije mogao pobje?i te postaje biskup. Od tada no?i provodi mole?i, a dane poma�u?i nevoljnima i �ire?i vjeru.

Prema narodnom vjerovanju, ?inio je i ?udesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je za�titnik mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu, te ga nazivamo i za�titnikom djece.

U svom �ivotu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bli�njemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. godine te je pokopan u Miri, gdje se i danas nalazi sarkofag u koji je neko? bilo polo�eno njegovo tijelo. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije.

Danas je poznat kao lik koji djecu obraduje svojim darovima. Ta tradicija vu?e korijene iz sljede?e legende.

U blizini roditeljske ku?e sv. Nikole, �ivio je ?ovjek, nekad bogat, ali izgubio je carsku slu�bu i sav imetak. Imao je tri k?eri, koje bi se mogle udati, ali im nije mogao dati miraza. I nesretni otac odlu?io je trgovati ljepotom i mlado�?u svojih k?eri, da tako zaradi. One su se pomolile Bogu, da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu ?ast i po�tenje.

Sv. Nikola nekako je doznao za tu odluku nesavjesnog oca pa uzme vre?icu, napuni je zlatnicima, umota u platno i, pri�uljav�i se no?u potajno do ku?e, ubaci zamotane zlatnike kroz prozor. Otac onih djevojaka za?udio se, kad je ujutro na�ao tako veliki novac. Vidjev�i kako je svota dovoljna, ?ak i prevelika da ?asno uda jednu k?er, opremio je i dade joj miraz. To se dogodi i po drugi put; na?e, jednog jutra i drugu vre?icu sa zlatnicima. Spremi on i srednju k?er. Dalje pri?a ima dva kraja:

• A kad je i to bilo gotovo, sve mu je ne�to govorilo, da ?e onaj dobrotvor i po tre?i put do?i pa ga je u zasjedi ?ekao nekoliko no?i. I doista, ba� kad sv. Nikola ubaci svoj dar i za najmla?u k?er, sko?i otac, stigne neznanca i prepozna u njemu Nikolu. Unato? zaklinjanju neka �uti, sretni otac je razglasio po cijelom mjestu radosnu vijest.
• Drugi kraj pri?e ide ovako: Nikola je vidio da ga otac djevojaka ?eka, pa se domislio, popeo na krov i zlatnike ubacio kroz dimnjak. Kako su se na otvorenom ognji�tu su�ile ?arape, zlatnici su pali u njih, i od tuda dolazi stavljanje poklona bilo u ?arape ili ?izmice, i Djed Mraz koji poklone spu�ta kroz dimnjak.

�