Ispis E-mail Facebook
Nedjelja, 27 VeljaÄŤa 2011
protiv

Piše: Šimun Anuši?

Poštovani,

Nakon mog pisma Vašem portalu u kojem sam naveo svoje argumente protiv podizanja biste Tihom Ra?i došlo je do reakcije suprotne strane kojom sam etiketiran kao "duhovni slijednik mu?itelja Tihoga Ra?e“.

Ne mogu re?i da sam nešto osobito uvrije?en tom dijagnozom ali smatram da bih ipak trebao detaljnije i dublje objasniti svoje razloge zbog kojih sam protiv i ukazati na neke ?injenice kojima ?u, nadam se, pomo?i onima koji su trenutno na drugoj strani da shvate zašto bi trebali odustati od te ideje.

Poštovanje predaka je tradicija našeg kraja i po tome smo jedinstveni u svijetu što se najviše manifestira kroz održavanje Alke kojom slavimo naše pretke koji su davne i slavne 1715. porazili Turke iako se po mom mišljenju Alka svojim prilago?avanjem svim vlastima od onda do danas prili?no kompromitirala i duhovno udaljila od izvornog doga?aja u osnovi kojeg je vrhunsko viteštvo i junaštvo i beskompromisna borba za opstanak na svome ali i borba za svoj narodni i vjerski identitet. Ipak, koliko god da su naši preci u tih sedam dana koliko je trajala bitka za Sinj 1715. godine u?inili nešto jedinstveno u povijesti ljudskog roda, najteže vrijeme u povijesti Sinja i Cetinske krajine bilo je vrijeme Drugog svjetskog rata kada je poginuo svaki deseti stanovnik Cetinske krajine, teže i od našeg zadnjeg rata bez obzira koliko neki zbog vlastitog iskustva bili emotivno vezani za Domovinski rat a to potvr?uje surova statistika. Ideološki sukobi i ?ak ozbiljni konflikti me?u lokalnim politi?arima ali i gra?anima ?esto imaju korijene u razli?itom gledanju na vrijeme u kojem ve?ina nas (statisti?ki gledano) nije živjela, vrlo je mali postotak onih koji su živi svjedoci tog vremena jer onaj tko je 1941. imao 20 godina danas ima 90 a takvih je malo me?u nama i vjerujem da im sada nije do nikakvih rasprava. Raspravljamo i sva?amo se mi koji tada nismo bili ni u dalekim planovima naših predaka zato jer smo odgajani da poštujemo pretke i one od prije tri stolje?a.

Koliko su te rasprave korisne u vremenima ekonomske krize kojom je ve?ina nas pogo?ena?

Moj odgovor je da je to zadnje što nam je potrebno sada. Ali ipak, bez obzira koliko nekorisne ove teme bile u materijalnom smislu i ako vjerujemo da ?ovjek nije samo materijalno bi?e nego i duhovno, onda se može re?i da ove teme s obzirom da su materijalno bezvrijedne (osim možda nekima) spadaju u kategoriju duhovnih pitanja. Poštovanje predaka svakako spada u duhovnu kategoriju i sve religije svijeta u svojim u?enjima promi?u pozitivan odnos prema onima kojih više nema.

Da bismo pravilno sudili o prošlim vremenima potrebno je imati uvid u ?injenice ali i u sociološke i psihološke faktore tadašnjih ljudi, jer ?emo se tek tada približiti istini iako je u cijelosti nikad ne?emo saznati. ?injenice kažu da su na demokratskim izborima 1940. u Sinju uvjerljivo pobijedili komunisti: od 36 zastupnika dobili su 26 a zastupnike su imali i iz onih mjesta koja se danas smatraju tradicionalno desni?arskima: imali su zastupnike iz Otoka, Rude, Potravlja i Dabra što zna?i da su i stanovnici tih naselja podržavali Crvenu op?inu. Ekstremna desnica, od koje su kasnije nastale ustaše nije dobila ni glasa i ako volju naroda stavimo kao najve?i kriterij onda stvari postaju jasnije. Kada je po?eo rat Sinj i Cetinska krajina su formalno pripali NDH dok je ostatak Dalmacije pripao Talijanima. Koliko je NDH bila nezavisna meni govore dokumenti sa su?enja mome djedu koje sam prije nekoliko godina dobio iz rimskog arhiva i koji su na talijanskom jeziku jer je djedu u Sinju sudio talijanski sud, a to je jedan od razloga zbog kojih NDH i dalje smatram takozvanom NDH.

Što se ti?e razmjera zlo?ina koji su u našem kraju po?inili nacifašisti i komunisti surova statistika nam kaže da su po tome te dvije ideologije neusporedive: u samo nekoliko dana u selima podno Kamešnice Nijemci su likvidirali 1800 civila me?u kojima je bilo i mnogo djece. Tihomil Ra?a je kao dje?ak bio jedan od malobrojnih Sinjana koji je dragovoljno obukao ustašku uniformu i time postao saveznik tih zlo?inaca, a s obzirom na ve? spomenute rezultate izbora iz 1940. može se re?i da je Tihomil kao dje?ak po?inio izdaju. ?ovjek kad je mlad ?ini gluposti i greške pa ni gospodin Ra?a nije bio iznimka, možda bi mu tužitelji iz 1944. i oprostili da nije bilo i mla?ih od njega koji su ubijeni na drugoj strani (moj pokojni otac je nakon djedovog streljanja jedva preživio ustaške potjere zahvaljuju?i poštenim sinjskim familijama koje su skrivale njega i njegovu majku, a bio je i mla?i od Ra?e).

Što se ti?e legitimnosti suda koji je osudio Ra?u na višegodišnju robiju, a ?iju je upitnost naglasio gospodin Žiži? opet ponavljam izbore iz 1940. koji su komunistima iz Cetinske krajine ipak dali nekakav legitimitet, a s obzirom na ?injenicu da je njihova Crvena op?ina nasilno ukinuta od strane srpskog dvora uz pomo? doma?ih poslušnika i mimo volje naroda, može se re?i da su komunisti iz Sinja pobjedom u ratu vratili svoje pravo na vlast koje su dobili od naroda za razliku od komunista iz ostalih dijelova bivše države i svijeta koji su na vlast dolazili nasilnim metodama tj. revolucijom i po tome je naša krajina specifi?na.

Me?utim, ja ovdje ne želim braniti politi?ki sustav koji je bio do 1990. jer sam svjestan da se pretvorio u nešto što ni moj djed koji je postao komunist puno prije Josipa Broza sigurno ne bi odobravao s obzirom na ?injenicu da je njegov brat Šimun, partizan prvoborac, robijao na Golom Otoku lažno optužen za staljinizam. Mnogim obiteljima su u tom vremenu napravljene goleme nepravde i mnogo je života uništeno ali optužiti poginule partizane za ono što je uslijedilo nakon rata je isto kao i optužiti poginule pripadnike 126. brigade za propast sinjskog gospodarstva, to je naravno – glupost.

Siguran sam da je gospodin Ra?a svojim životom u zreloj dobi postao ?ovjek vrijedan poštovanja ali nisam siguran da je bio ponosan na svoje mlade godine: intelektualac je kriti?an prema svemu, a najviše prema sebi pa ako vi koji ste ga poznavali tvrdite da je bio istinski intelektualac onda znate da bi on sigurno bio protiv takvih inicijativa, jer je mrlja u njegovoj biografiji kada je ustao protiv Sinja i Cetinske krajine, prevelika da bi ga se uzdiglo na po?ast spomenika. Ukoliko želite pokazati poštovanje nekoj žrtvi komunizma iz našeg kraja preporu?ujem vam da razmislite o Marku Veselici koji je još živ ali kako nitko ne živi vje?no vjerojatno ?e se jednog dana pokrenuti inicijativa za njegov spomenik. Njegova biografija puno bolje prezentira zlo komunizma nego Ra?ina.

Isto tako vas pozivam da preispitate vlastiti sustav vrijednosti s obzirom na sve porušene spomenike žrtvama fašizma i nacizma u našem kraju, pogotovo ako se uzme u obzir da su ti spomenici prema najnovijim saznanjima srušeni politi?kom odlukom županijskog vodstva HDZ-a iz sredine devedesetih.

Nadam se da se potomci poginulih branitelja iz Domovinskog rata ne?e na?i u istoj situaciji jednog dana kao i ja sada da moraju objašnjavati da su im se preci borili protiv okupatora kada neki službenik EU podnese prijedlog za postavljanje spomenika poginulim ?etnicima s ciljem da se istakne multikulturalnost i tolerancija toliko potrebni za slobodan protok ljudi i roba. To sada može zvu?ati smiješno i nemogu?e ali poznavaju?i mentalitet ovog naroda sklonog zaboravu i prilago?avanju upozoravam vas da ništa nije nemogu?e.

Toga dana, kada vam pokrovitelji Alke budu Turci, podignite ?aše u ?ast onih koji su vam izborili slobodu i nadajte se da ste je bar prodali za dobre novce.

Šimun Anuši?

 

Ispis E-mail Facebook

Registrirajte se ako želite komentirati ovaj ?lanak.

 

 

 banner javni poziv