Pi�e: mag.phys. Mislav Cvitkovi?

Mnoge zanimljive stvari u �ivotu ostanu nezamije?ene. Tako su nezamije?eni ostali i jedni zanimljivi gosti ove godine oko Alke u Sinju. Valjda se nisu vidjeli od sjaja onih �to ?udo sjajiti �ele. Bili su to gosti Udruge za o?uvanje ba�tine Cetinskoga kraja i KUD-a Kame�nica iz Otoka, KUD Ladislav Matu�ek iz sela Kukinja kraj Pe?uha u Ma?arskoj. I nisu na�i gosti ?ekali puno da nam se odu�e: pozva�e nas u goste za svoj dan, Bo�nja?ko sijelo u Kukinju 25. 8. 2012.

I odmah da pojasnimo onima koji su mo�da pomislili na muslimane u Bosni kad rekoh �bo�nja?ko� sijelo. Nije to ovdje naziv za njih, nego je to rije? u svom izvornom zna?enju: to su Hrvati koji su prije to?no 300 godina doselili iz Hercegovine i ju�ne Bosne u okolicu Pe?uha u Ma?arskoj. A po�to su do�li iz Bosne, nazvali se Bo�njacima jo� u ono vrijeme kad nikome nije ni palo na pamet smi�ljati ime Bo�njak za muslimana u Bosni.

Ali vratimo se mi u na� Sinj - iz kojeg smo tako brzo u miru i veselju krenuli za Ma?arsku u petak nave?er. Put je trajao ?udo kra?e nego traje 10 uri vo�nje i u subotu ujutro ve? smo se na�li na granici. I taman da ?emo preko Drave, kad ustavili Ma?ari i jedno uru - uru i po ne daju dalje. �ta '�, Schengenska granica. Ali mi smo stali prije granice, popili kavu i ma�ili se, 'ko u�tipaka, 'ko pr�uta, 'ko pancete, 'ko pisme - rera?i nastavili pismu iz autobusa, �ene nisu mogle durat' da im ne odgovore svojom rerom i pisma potekla. I dva se dana nije ustavila.

I tako se mi prikoturali preko Drave i iskola?ili o?i da vidimo �to je to tako posebno u EU. Vidi se - ima reda. Vidi se - ima rada. Vidi se: ima se i more se. Ma opet, bez uveli?avanja i uvrede, cesta za Vu?ipolje je bolja od njihove za Pe?uh. Kukuruz oparila su�a isto ki u nas. Na �ivo ga ispeklo. I ako se tkogod buni na na�a prometna ograni?enja: pravci od kilometra i kilometara, ali ograni?enje nigdje iznad 60 km/h.

U Pe?uhu nas ?eka mlada ?lanica na�eg KUD-a prijatelja i odmah nas odvede na razgledavanje grada, tek �to smo stvari ostavili u Hrvatsku �kolu Miroslava Krle�e u kojoj ?emo prespavati. U Hrvatskom klubu Augusta �enoe do?ika nas na� doma?in g. Mi�o �aro�ac i upoznaje nas s njihovim djelatnostima. Ima tu Matica Hrvatska, ima KUD, ima znanstvena sekcija i zanimljivo - ima u Pe?uhu i studij kroatistike (jedan od par njih u Svijetu). Ako se mislite za�to Krle�a i �enoa, da Vam skratimo muke: bili su pe?u�ki studenti. I ne ?udi kad saznamo da je Pe?uh studentsko sredi�te Ma?arske, grad s najstarijim sveu?ili�tem u Ma?arskoj i jednim od najstarijih u Europi (1367.). Uostalom, to je i grad Ivana ?esmi?kog (Janusa Pannoniusa), velikog hrvatskog humanista, pjesnika na latinskom, astronoma i biskupa Pe?uha ro?enog u Slavoniji.

U dogovoru s doma?inom, podijelili smo promid�bene materijale sinjske Turisti?ke zajednice i Gospodarske zone Kukuzovac, a isposlovali smo i da budu izlo�eni na turisti?kim info-�tandovima po Pe?uhu. Tako je Sinj u�ao u turisti?ku ponudu Pe?uha, a poduzetnicima ?e u Hrvatskom klubu biti predstavljena Gospodarska zona Kukuzovac.

Pe?uh (ma?arski P�cs) je zaista prava prijestolnica europske kulture. I da ne mislite da je to samo moj dojam: u Europi poznat kao �grad bez granica�, 2010. je progla�en glavim gradom europske kulture. I nije bez nike. Grad su u 2. st. osnovali Rimljani pod nazivom Sopianae (kako se danas zove ranokr�?ansko groblje u Pe?uhu koje je pod za�titom UNESCO-a), a dolaskom kr�?anstva postaje glavnim gradom provincije Valeriae i sredi�tem kr�?anstva. Tada i dobiva naziv Quinque Eccleasiae (Pet Crkava) - �to je njegovo povijesno ime pam?eno i do danas: u Njema?kom je to F�nfkirchen, a i hrvatski je naziv o?it. Grad danas broji oko 158 000 stanovnika i peti je ma?arski grad po veli?ini.

Ovaj gotovo misti?ni spoj Rima i kr�?anstva koji se dogodio prije 1 600 godina i danas se vidi u prvoj gra?evini koju smo posjetili. Veli?anstvena katedrala s ?etiri zvonika, jedna od najve?ih znamenitosti Pe?uha i Ma?arske upravo jer ima ?etiri zvonika zapravo je nadgra?ena nad rimskom �kapelicom� u kojoj bi Rimljani pokopali svoje mrtve i dolazili se pomoliti svojim bo�anstvima za njih. 1009. je tu osnovana jedna od prvih ma?arskih biskupija i u istom stolje?u je izgra?ena romani?ka katedrala. Nakon nekoliko geofizi?kih i duhovnih potresa i obnova u stilovima koji su tekli dok je katedrala stameno stala, 1882. su je sami sru�ili do temelja i napravili kopiju one prve romani?ke te otvorili 1891. o tisu?itoj godi�njici dolaska Ma?ara na te prostore.

Dok na�i Cetinjani odu�evljeno gledaju zdanje i upijaju rije?i voditeljice, meni odleti pogled na tugaljivo lice �ene koja s balkona gleda prema katedrali. I taman da ?u zinuti, a voditeljica me pro?ita ki otvorenu knjigu i rastuma?i: nije to �ena, to je veliki Franz Liszt. Mislim: za�to je tu�an i kakve veze ima s Pe?uhom? I opet mi ?ita misli. Napisao je misu biskupu za posve?enje katedrale, ali biskupa premjesti�e u Esztergom i tako veliko Lisztovo djelo ostade pod nazivom Esztergomska misa. Tuga na njegovu licu zapravo je simbol tuge Pe?uha za svojim djelom. Ne znam za�to, ali ova me pri?a stra�no podsje?a na Sinj ovoga ljeta.

�

�

Ponosno gaze?i ulicom Janusa Pannoniusa dolazimo do ?udnog malog kipa nekog nuglednog ?ovjeka. Ali opet je upitnik od metra iznad glave brzo ispario. To je kip najve?eg ma?arskog slikara Kosztke Csontv�ryja [?itaj: kocke ?onfarija]. Dok je stajao u ljekarni (bio je farmaceut), zamislio je (govorio je da je ?uo glas) da ?e biti ve?i od Raffaella. Vjerojatno je to bilo usljed �izofrenije od koje je bolovao. Kad je njegov susjed mesar pohvalio neki njegov crte� kola s konjima, on se odva�i, utro�i sve novce u najve?e slikarske �kole u Europi, preko Pariza i Rima proputova Mediteran slikaju?i najve?a platna ikad uslikana (10 m x 15 m) i organizira sam sebi izlo�bu u Parizu. Nitko ga nije uo?io, jedino je �skromni� Salvador Dal�, koji je usput nai�ao na izlo�bu, rekao da nije znao da ima jo� jedan genij u Europi u 20 st. Tako je Csontv�ry umro kao siromah, a danas ga smatraju dalekim prete?om realisti?kog ekspresionizma i velikim slikarskim genijem.

�

�

I dok smo na oko 40 �C proklju?ali od vru?ine, ukaza nam se tisu?e klju?a i katanaca. Zanimljiva znamenitost: iz ?ista mira na komad ograde u ?o�i dvaju zidova ogradu zaklju?alo nekoliko tisu?a katanaca. Velikih, malih, �eljeznih, mjedenih, crnih, bijelih, sjajnih, zlatnih i ne znam ni ja kakvih. Nakon �to je �ezdesetih jedan mladi zaljubljeni par ostavio na ogradi na sred ulice zaka?en katanac sa svojim imenima kao simbol svoje ljubavi zaklju?ane u Pe?uhu, netko je to vidio i ubrzo ljubavni katanci okiti�e ovu ?o�u. Ali koliko god mi utekli iz Sinja, ne more Sinj iz nas. Taman dok sam snimao ovu fotografiju ispod, ?uje se iz pozadine: �Iiiii, da je bilo ovo bakra i gvo�?a otrat otkupit na vagu, bilo bi pesto kila...!�

�

�

Evo nas na glavni trg (Sz�chenyjev trg), kad tamo - d�amija! Odakle d�amija u sred Pe?uha? Kad su Turci potukli Ma?are na Moha?kom polju (1526.), nisu ih pu�tali na miru 150 godina. U 6 tjedana od Pe?uha napravili tursku prijestolnicu u Ma?arskoj, a crkvu na trgu sru�ili i sagradili d�amiju. Kad su se Ma?ari povratili na svoje, pretvorili je opet u crkvu, a Turska je nedavno potpuno platila njenu obnovu. Jo� jedan razlog za�to je Pe?uh grad bez granica.

�

�

Prije polaska u na�e selo Kukinj nai�li smo na mjenja?nicu. ?ovjek govori hrvatski. Kako tko od nas dade kune i dobije forinte, iskola?i o?i ki varen zec dok izlazi iz onog ?umeza. �ta ?e bit�: Odavno nismo vidili toliko tisu?ica u rukama. Te?aj: 36 forinta za jednu kunu. Stala Rina brojit� te tisu?e forinti, a netko ?e odmah: �Broji, Rina, i dobro ji pogledaj! Ko zna ka� �� vi�e vid�t tol�ko iljada u ruci!�

Odatle vrcon u Kukinj. Malo ma?arsko selce na obroncima njihove najve?e planine Me?eka pod kojom je i Pe?uh. Kako su nam to rekli, mi gledamo di li je ta planina. Upa?i ona na neko brdo i ka�e eno je, a znam ja da je vama iz dinarskih krajeva smije�no da je to planina. Kud nam ne?e bit� smi�no, visoka je cili 611 metara i jedina je planina Ma?arske. U Kukinju nas ?eka ru?ak i taman za tre?on ka�kon zove na� Hit Radio. Javili se na� i njihov predsjednik, oba skoro Ivana: ovaj Ivica, a onaj Ivo. Poslije ru?ka u no�njama bili na misi, zapjevali u crkvici O Gospe Sinjska i onda sve?ana povorka i kulturni program. Druga to?ka programa na�a koreografija Nevista je cotava. Scenarij potpisuje Ante Masteli?, koreografiju Stipe Jelin?i?, a izvode je na�a Udruga za o?uvanje ba�tine Cetinskoga kraja i KUD Kame�nica zajedno. Pljeskali su oni prvoj to?ci, ali kad je nevista bacila ki?enicu �priko ku?e� (s pozornice preko publike), zatitrao je val odu�evljenja i prolomio se pljesak toliki da skoro �to nije �ator sorio. Na�a je i 7. to?ka, dobro poznati Ero (Zavr�no kolo iz Ere s onoga svijeta) u izvedbi KUD-a Kame�nica i mandolinskog sastava �ap?i?i iz Otoka. �to se odu�evljenja publike ti?e, nadma�io je sve to?ke prije. Pljesak nije stajao bar 5 minuta kad je momak onako skladno prebacio curu laganu k�o perce, i taman kad je trebao stati, doma?i Ma?ari i Hrvati u zadnjem dijelu velikog �atora ustali su se na noge i novi val se prolomio.

Odmah nakon programa poslu�ili su nam doma?i paprika� koji je bio iznena?uju?e mekan i neza?injen s obzirom na o?ekivanja prepaprene i �estoke spize. Na�i su gosti - saznali smo poslije - mislili na nas i spremili ga po na�oj mjeri i ukusu. A ve?era nije ni sila, kad po?ela balalajka. Muzika�i po?eli svirat u 8 uri, i sve redom uvje�bali hrvatske pjesme. A nas, Bogu hvala, nije trebalo moliti da se ustanemo. U roku od 10 minuta svi smo bili na nogama zajedno s doma?inima i nismo stali (doslovno!) do 11 uri. Ki da smo se zainatili muzika�ima �ko ?e se prije umoriti, pa ne staju oni ni minute, a ne stajemo ni mi ni sekunde.

Ali papir nema du�e i radi prometnih propisa morali smo se zaputiti spavati. Ujutro marenda - i zaputismo se natrag. I kako je pjesma krenula ?im je i bus krenuo, nije ni stala sve dok bus nije stao u Otoku na Roknja?i. Rera?i se ne ustavljaju, rera?ice in ne daju gu�ta. Pardon, ustavljali su se - jedino kad bi imali ispri?at koju ludost i smijuriju iz na�ega naroda. I tako ono malo puta �to nije pro�lo u pismi, pro�lo je u smiju. Zato, osim �to je smijeh najbolji lijek ja mislim da je i najbolji sat. Jerbo nama je nekako tih 10 uri vo�nje sve pro�lo ki po ure.

Pre�li smo jedan dravski most. Preko njega smo prenijeli veliki dogovor: s na�im prijateljima potpisat ?emo ugovor o suradnji i zajedno se natjecati za novac iz jednog europskog fonda. To mo�emo jedino zajedno, a osim �to mo�emo, zajedno i ho?emo. Taj se novac mo�e utro�iti samo na suradnju i uzajamne posjete- i zato ovo vjerojatno ne?e biti na� zadnji posjet.

Dakle, izgradili smo drugi dravski most - onaj kojim ne idu samo auti. Njime prelazi puno vi�e: prelazi suradnja, prelazi ponos i ba�tina, prelazi ista pjesma i uvijek isti cilj: sa?uvati svoju vrijednost, svoje sje?anje i svoj identitet, bez obzira na to jesmo ili unutar ili izvan granica Hrvatske. Jer, tek kad znamo tko smo, odakle dolazimo i kamo idemo - mo�emo sigurno kro?iti putevima sada�njice.