Ispis E-mail Facebook
Srijeda, 26 SijeÄŤanj 2011
klika

Piše: Petar Kliškini? - Klika

Kažu da za muški?a nema gore stvari nego kad te žensko ?eljade gadno otkanta. Ja bi se s tin složio, ali bi i nadoda da nema ništa gore neg kad te otkanta sinjsko žensko ?eljade. S obziron na kolegice u metropoli, ove naše su živa napast. U ?eme je stvar? Naviknut na urlanje, pleske i udarce torbon u glavu u rodnon kraju kad bi kulturno doša do divojke i zamolio je za jedan obi?ni ples, ode san bio poprili?no oprezan. Tribalo mi je bar jedno pe-šes izlazaka da bi se okuražio i priša jednoj…

Kafi? na Savi. Još se bilo u kratkin rukavin. Lipojka bala s prijateljican, ma milina je gledat. Potpa?in se rukon za stol i zabuljin. O?u uvatit ono šta po engleski kažu 'aj kontakt'. Ugledala i ona mene. Smijulji se. Ajde, nemaš šta sad ?ekat.

Izlazak sa curan i op?e cili koncept muvanja ženski se zasniva na traženju 'zajedni?kog'. Al' šta je zajeb, to 'zajedni?ko' se priteško nalazi. Znalo se tako ure i ure ?akulat samo da bi se našla neka zajedni?ka tema…

Onda, nakon po?etnog upoznavanja, kre?e stadardno ispitivanje terena s mojon lipojkon.

-Studiran novinarstvo.

-Pa ja ...a ja ti ono pauziram jednu godinu na ekonomiji...

-Volin kiseli kupus i manistru usuvo!

-Netolerantna na laktozu.

-Bio san nikidan i u kazalištu, mogu ti re? da je lipo!

-Kerem Tun?eri, lopov turski!

-Trenira san balun u Junaka skoro 10 godina.

-Trenirala sam salsu.

-Obožavan Balaševi?eve tekstove!

-Panonski govnar.

-Aj zbogon.

-Seljak!!!

Tu san skroz bloka. Ajde da san reka da volin Riblju ?orbu, Tomsona ili štogod drugo, ali Balaševi?a? Pa ženske rikaju na to. On, Željko Joksimovi? i Toše Preoski. Sva?an da ih muški?i ne vole jer in ki fol otimaju ženske, ali ji ne mogu razumit. Ja san jedan od oni ritki koji san skonta da nan ?ole, Toše i Žele zapravo dovode pripadnice lipšega spola. Kako? Realno, oni ne mogu bit sa svakon, pa nan je dosta da zapivaju u kafi?u, prije toga obavezno u novinan razglase da imaju curu, i onda na red stupamo mi ?elavi, debeli, pravi muškardini iz koji testosteron šiba ki vulkan na Islandu.

Heh, još me i seljakon nazvala! ?esto se muškarcu more desit da nešto sjebe pa da od ženske dobije titulu selja?ine. To je i ok, ako sjebeš, sam si kriv. Ali postoji jedna situacija u kojoj nikako nemoš donit pravu odluku i u svakon ?eš slu?aju morat ispast selja?ina. Tako je i meni bilo jedanput…

Šetamo, ?akulamo o pizdarijan, sve super, bla-bla... E onda se desilo. S desne strane trafika, s live strane parkirana Opel Askona. Dakle, izme?u more pro? samo jedno. Onima koji su to ve? iskusili, taj mali prolaz djeluje ki kapija Mordora jer znaju šta ih ?eka. Ja san tad ima dva izbora:

1. Da pro?en prvi!
Al' bi ona tad siguro pomislila: 'Bože moj, koja selja?ina, nije me pustio prvu.'

2. Da njoj džentlmentski pripuštin da pro?e prva!
Ona bi tad sigro pomislila: 'Ajme kako je divan i sladak.' Al' nebi ni minut proša ve? bi joj palo napamet: 'Sigurno me pustio da mi gleda guzicu. Selja?ina jedna!'

I tako je to, gleda ja ili ne gleda, isto mi je. Selja?ina san po difoltu. Zato mrzin i uske prolaze i arhitekte i izvo?a?e radova!

U razmišljanju me prikine neko ?udno žensko stvorenje šta je uletilo u tramvaj. ?elava s jedne strane glave, a s druge duga kosa. Probila uvo, nos, obrvu, jezik. Mogu mislit šta je ispo robe. Mislin se ima li istetoviranog zmaja na...? Kožna jaketa starija od Metuzalemovog ?a?e. Ono ništo jada od kose šta ima odnazad opiturala u zeleno. ?ava u ženskon tilu. Odma i?en stavit u torbu sendvi? od pršuta šta san ga žvaka jer mi taj prizor i nije baš najbolje sio na želudac, a i da ne bi pitala griz.

- Kaj si normalan? – odjedanput ona.

- Kome to? Nije, bogati, meni valjda? - okrenen se, nikoga iza mene. A?

- Pitam jesi ti normalan?

- Ja?

- Da.

- Nisan, zašto?

- Pa tak sam si i mislila, nitko normalan ne bi mogal jesti to meso.

E tu si mi sila na volej, mala moja šesna i lipa. Odma san joj ispripovidio kako san ovo zime gleda rodijaka kako je prvo tele macon odvalio u glavu, da ga ošamuti. Tele, normalno, ništa kasnije nije ?utilo pa ga je moga u miru zaklat. Rodijak je duša od ?ovika. A ne ki moj susjed. Jedno jutro uletio s kombajnon u polje suncokreta dok su glavate biljke gledale sunce. Mu?ki. S le?a.

Eto ti mala. Takvi likovi ki moj susjed ne smu živit. U takvon svitu ja ne želin odgajat svoju dicu. Moji poletarci ?e jist janjetinu ?in in narestu mli?ni zubi. I kapulicu, normalno!

Mala mi razroga?eni o?i ponovi da san seljak!

Uf, mislin se sam u sebi, da mi je kuna za svaki put kad san to ?uo u Zagrebu sad bi se ja voza u bemburi, a ne u staroj devetki.

 

Ispis E-mail Facebook

Registrirajte se ako želite komentirati ovaj ?lanak.

 

 

 banner javni poziv