Tekst i fotografije: Ranko Budimir

Nakon pauze od nekoliko mjeseci, trebalo je ponovo krenuti na put. Nekoliko sitnih izleta po Evropi nisu bili ni po ?emu specifi?ni da bi zavrijedili poseban osvrt, ali je prije nekoliko tjedana na red do�lo zanimljivo putovanje � Indija, Calcutta (Kolkata). Prva pomisao je odmah bila kako do?i do tamo. Calcutta je grad koji se nalazi na istoku Indije, vrlo blizu granice s Banglade�om. Raspolo�ivih direktnih letova nije bilo pa je agencija predlo�ila let preko M�nchena i Dubaia. Kad sam prije puta potra�io pone�to inforamcija o Calcutti, do�ao sam do zanimljivih podataka: grad ima 4,5 milijuna ljudi (dakle, ko cijela Hrvatska), a s �prigradskim� naseljima ukupno oko 14 milijuna. Ok, veliko.

Put preko Dubaija nije bio lo� � solidan avion Emiratesa me odveo iz Njema?ke u Dubai. Pri slijetanju u najpoznatiji Emirat, pilot je napravio krug iznad grada tako da smo jasno mogli vidjeti Burj Kalifu, najvi�u zgradu na svijetu, Burj Al Arab, jedan od najluksuznijih hotela, naselja u obliku palmi... Ono �to je zanimljivo je ?injenica da par stotina metara dalje od tih lokacija po?inje pustinja, potpuno neljubazna i surova okolina. Temperatura se vukla oko 40�C, ali nije bila velika vla�nost pa je bilo izdr�ljivo. Aerodrom u Dubaiju sa jednom od najpoznatijih svjetskih Duty Free zona je bio dobro mjesto za osvje�iti se i odmoriti pred nastavak puta prema Calcutti. Pou?en dosada�njim iskustvima, pozitivno uzbu?enje me dr�alo i pri sjedanju u sljede?i avion Emmiratesa koji me trebao odvesti dalje.

Ulazak u avion je ve? dao naslutiti da ipak mijenjamo svijetove: sam avion nije bio luksuzan (iako let traje pribli�no jednako kao i do Evrope); klijentela u avionu je isto davala druga?iji dojam. Let do Bengalskog zaljeva je bio ok, ali po dolasku su se po?ele naslagivati zanimljive stvari: umoran, nakon cjelodnevnih letova, iz avion sam u�ao u aerodromsku zgradu. Scena je bila zastra�uju?a: svi zidovi su oguljeni, na zidovima se umjesto klima ure?aja nalaze �pagom privezani ventilatori koji su uga�eni iako je temperatura u tom trenutku 42�C; formiraju se duga?ki redovi u zgradi koji vode na �altere za imigraciju. Prostorijom lete insekti prosje?ne veli?ine solidne jagode; u kutu prostorije pored aparata za sokove stoji tabla s natpisom: Nemojte pljuvati ovdje! Kulturolo�ki, ljudi u tim krajevima nemaju osje?aj osobnog prostora tako da se non stop netko dodiruje o vas i u toj sveop?oj sparini i ljepljivosti ne pru�a najljep�i osje?aj na svijetu. Kad pretrpite prvi �ok koji ste do�ivjeli od vru?ine, sparine i mirisa tjelesnih izlu?evina, �lag na tortu bude onaj osje?aj toplog daha i �kakljanje po vratu dla?ica �valerskih br?i?a slu�benika koji vam je pri�ao s le?a da bi vam objasnio da mo�ete krenuti prema �alteru br. 8. Na �alteru se ?ude imenu dr�ave iz koje dolazite i par puta provjeravaju putovnicu da bi bili sigurni da je valjana. Procedura koja traje satima se tu i tamo prekida obavijestima da prtljaga koja je do�la s leta iz Dubaija se vi�e ne vrti na pojasevima za preuzimanje prtljage nego se nalazi kod slu�benika koji su je skinuli s trake i ?ekaju da je preuzmete. Slu�benike ne mo�ete prepoznati jer nemaju nikakve uniforme. Uglavnom, nakon podu�eg razgovora na imigracijskom odjelu, kre?em u potragu za prtljagom. I cijelo vrijeme imam samo jednu misao: da se bar mogu vratiti u avion � ovo ovdje je grozno. Kad sam napokon zgrabio prtljagu, pojurio sam vani. Nakon jo� nekoliko kontrola prtljage, dokopao sam se izlaza. Samo sam htio pobje?i glavom bez obzira. Pred ulazom me ?ekao hotelski voza? s tablom s mojim imenom. Zamolio me da pri?ekam dok oti?e po parkirani automobil. Sad sam bio vani, ispred aerodromske zgrade. Insekti veli?ine jagode su bili mila majka � sad su letjeli insekti veli?ine breskvi! Oko mene se u roku jedne minute skupilo desetak prosjaka � obi?no u siroma�nijim krajevima pojava bijelca lokalnim prosjacima izgleda kao da je bankomat prohodao. ?ekaju?i svog voza?a u tom ko�maru samo sam htio jedno � vratiti se natrag u aerodromsku zgradu. Napokon se ukazao i voza?. Uletio sam u automobil i spasio se tog cijelog bunila: mje�avina umora i vremenske razlike, sparine, najderutnije aerodromske zgrade koju sam vidio (zgrada autobusnog kolodvora u Gra?acu prije preure?enja je izgledala bolje!) i kaosa ispred aerodroma. Trebao mi je samo mir, hotelska soba i tu�. Me?utim, show je tek po?eo: slijedi vo�nja do hotela. Manirom najboljih vo�nji Ivice Kosteli?a kombiniranih umije?em Fernanda Alonsa moj voza? je krenuo prema hotelu. Cesta kojom smo i�li je imala tri trake � ili je bar tako bila zami�ljena. Podjela na trake je ionako nepostoje?a. Svi voze kako ho?e, svi trube i svi se doslovno guraju. Za?ujete sirenu, proleti motor, s druge strane automobil; ispred vas stoji ?ovjek na sred ceste(!!), voza? trubi, ovaj posko?i u stranu i tako izbjegne da ga se pregazi. Stignete do raskr�?a i jednostavno zatvorite o?i dok prolazite. S obzirom na trubljenja drugih, kladim se da je i moj voza? napravio isti potez � proletjeli smo i u�li u drugu ulicu. Na toj ulici je bilo trokolica, motora, bicikla, automobila, ljudi � svi su se kretali u svim mogu?im smjerovima, a kad su se svi razbje�ali pred na�im jure?ima automobilom, ispred nas se ukazao � �tand za hranu(!?!). Pitao sam se ima li kraja tom danu i razmi�ljao kako je dobro bilo dok sam stajao ispred aerodromske zgrade.

Kad sam ugledao hotel, osjetio sam olak�anje � iako ni tu nije i�lo sve glatko: ulazi se kroz kapiju koju ?uva policija, pregledan je gepek i sva moja prtljaga, provu?ena je kroz iste kontrolne ure?aje kao i na aerodromima i onda sam napokon pu�ten da u�etam u svoju oazu mira.

Ostali dani donijeli su uglavnom samo posao. Calcutta je trenutno usred ki�ne sezone, svaki dan je velika vla�nost i temperature su preko 40. Sve to ne ?ini idealne uvjete za neko turisti?ko istra�ivanje. Nakon burnih prvih dojmova, kasnije se osje?aj bitno popravio. Na stranu �to dosta toga za na�e pojmove djeluje �porko i neuredno, u cijeloj pri?i se kriju zaista ugodni i topli ljudi (ne mislim pri tom samo na topli dah koji osjetite svaki put na vratu kad vam netko od hotelske posluge pri?e s le?a ne uzimaju?i u obzir va� osobni prostor!) i taj dio pri?e je jako pozitivan.

Jo� jedan detalj je mo�da vrijedan za istaknuti: na�i gostoljubivi doma?ini su nas jednu ve?er izveli na ve?eru, u poprili?no ugodan lokalni restoran. Restoran je koncipiran po principu �all you can eat�, dakle donose vam hranu dokle god ne ka�ete da vam je dosta, a pla?ate istu cijenu, bez obzira koliko pojeli. Kako sam bio zainteresiran probati sve �to su nam doma?ini nudili, mislim da sam s dodatnom kila�om opteretio hotelski automobil na putu natrag prema hotelu. Indijska hrana je zaista specifi?na � mi u Sinju bi rekli da je dosta �estoka � naprosto mora biti takva jer na takvim vru?inama je potrebno da je hrana malo ja?a da bi se sa?uvala od kvarenja. Jeli smo piletinu, rakove, nekoliko vrsta ribe; razna jela slo�ena od povr?a. Prije polaska u Indiju upozorili su me na jednu stvar: ?esto se ljudi vrate sa �elu?anim tegobama, �to zbog hrane i na�e neprilago?enosti lokalnoj hrani, �to zbog vode, �to zbog lo�ih ili nepostoje?ih kanalizacijskih sustava koji onda utje?u na to da je zrak ponekad mirisa sli?nog kao da ste zavirili u kanalizacijsku cijev.

Na putu natrag, iz Indije u Evropu, bio sam sretan �to sam pro�ao bez takvih posljedica; tim vi�e �to me uskoro opet o?ekuje posjet Gandhijevoj zemlji. Moje zadovoljstvo bilo je kratkog vijeka; mra?ne prognoze su se obistinile: ukratko, ako trebate brzu i agresivnu dijetu � samo otputujte na par dana u Indiju � nekakve bakterije ?e poslije u?initi svoje. Ono �to vam mogu savjetovati za te trenutke su i moji trenutni �prijatelji�: puno ?aja - da ne dehidrirate, slani �tapi?i, pre�gana juha, dvopek...

�ivili

�tandovi na kojima se prodaje hrana

hotelsko susjedstvo