Ispis E-mail Facebook
Subota, 09 Lipanj 2012

p1010190
Razgovarao: Mišo Guli?

Kuda ide hrvatski ragbi? Gdje se uop?e nalazi u europskim okvirima? Kako i koliko se radi s mladima? Što je s infrastrukturom? Kakvi problemi tište ragbijaše? Na sve to i još mnogo više od toga odgovore Sportnetu je dao izbornik hrvatske juniorske ragbi reprezentacije Ivica Dinarina-Šimi?.

Jedna duša - jedno tijelo, krilatica je kao stvorena za shvatiti zajedništvo, kao temelj svih doga?anja u jednoj ragbi utakmici. Možda jedan od rijetkih sportova u Hrvatskoj, u kojem je još prisutna ona ista, novcem i interesima neokaljana, strast za pobjedom.

Podaci, koliko god nevjerojatni, govore sami za sebe: Svjetsko ragbi prvenstvo je s prosjekom od 45 tisu?a gledatelja po utakmici i dvije milijarde pred malim ekranima tre?i najve?i doga?aj svijeta.

No, to su podaci koji su u svijetu itekako dobro poznati, me?utim, ne i široj hrvatskoj javnosti, stoga smo odlu?ili provjeriti kakvo je stanje u Lijepoj našoj i ima li ragbi svoju budu?nost.

Kada živite u Sinju, onda zaista nije teško prona?i nekog tko na tu temu imao nešto re?i. Sinj je odavno poznat i priznat u ragbi krugovima, još od 1978. godine, a posebni detalj na kojeg su silno ponosni u sinjskom prvoligašu jest rad omladinskog pogona, koji ve? niz godina stvara prvake.

Ivica Dinarina - Šimi? izdanak je sinjske škole ragbija te od po?etka godine i izbornik juniorske reprezentacije Hrvatske s kojom je prije mjesec dana izborio prolazak u europsku B grupu na turniru koji se igrao u Bugarskoj, što je rezultat koji je donedavno bio tek plod maštanja.

Njegova ragbi "pri?a" krenula je 1994. godine u Sinju, a put ga je, što zbog fakultetskih, što zbog poslovnih i obiteljskih obveza, dalje vodio u Zagreb gdje je nastupao za Mladost, da bi igra?ku karijeru 2007. ipak završio tamo gdje je sve i po?elo.

Ljubav prema sportu i veliko iskustvo odmah su se istaknuli u radu s mladima, o ?emu svjedo?e ?ak tri uzastopne titule prvaka Hrvatske koje je osvojio kao trener Ragbi kluba Sinj. Dominacija Sinjana nije mogla pro?i nezapaženo, stoga je izborni?ka funkcija bila jedini logi?ni put.

Za po?etak, odakle ljubav prema ragbiju u državi gdje ipak caruju neki drugi sportovi?

"Krv nije voda. Prije svega, moram priznati da mi je tu ljubav usadio moj otac koji je dugogodišnji djelatnik kluba, a iako je bilo trenutaka kada sam se pitao što mi trebaju svi ti udarci, lomovi, ozljede, uvijek bi prevladala ljubav prema sportu koji u sebi još uvijek ima onu istinsku sportsku pri?u. Tu nema alibija, nema glume, nema interesa, a isto tako nema ni novca, što i nije baš najbolja stvar."

S obzirom na relativnu medijsku "blokadu", vjerojatno ve?ina ?itatelja nema niti predodžbu o trenutnoj vrijednosti hrvatskog ragbija. Gdje se uop?e u europskim okvirima nalazi Hrvatska?

"Trenutno se nalazimo u nekoj zlatnoj sredini, ali tendencija rasta je prisutna i to je najvažnije. Nismo dakle razina Kupa pet nacija, ali cilj je do?i na nivo devedesetih kada smo poja?ani Novozelan?anima bili na pragu nastupa na Europskom prvenstvu, što ?e re?i me?u dvadesetak najboljih."

Koliko dovo?enje stranaca u reprezentaciju utje?e na doma?u ragbi scenu?

"Mislim da moramo više truda uložiti da igraju naši igra?i, da se više ulaže u doma?i kadar, jer to onda u krajnjem slu?aju ima i jak efekt na igra?e koji sudjeluju u doma?oj ligi. Stranci su nam i relativno skup projekt, iako su oni do sada mnogo u?inili za nas i digli nas na neku višu razinu. Nema sumnje da su oni sa sobom donijeli i jedan viši nivo ragbija, bržu igru i veliko iskustvo rada me?u profesionalcima. Tako?er dolazak njihovih trenera je imao pozitivan odjek, ali svejedno mislim kako je vrijeme da se malo više vjere ima u doma?e snage."

Ragbi je trenutno zastupljen u svega nekoliko sredina. Koliki to problem predstavlja u njegovom razvoju?

"Stanje se polako popravlja, širimo se, uklju?uju se neke nove sredine, doduše ve?inom u Dalmaciji. Naš cilj je u dogledno vrijeme stvoriti jedan klub u Slavoniji i na taj na?in dobiti na masovnosti i ve?oj popularizaciji. Ve?inom su to projekti ljudi koji su nekada igrali za Nadu, Sinj, Rijeku ili Zagreb, ali vjerujem u bolju budu?nost."

Koliko je trenutno registriranih igra?a u Hrvatskoj?

"Mislim da sve skupa možemo govoriti o brojci od oko 2000 igra?a. Dakako, uklju?uju?i i seniore, omladinske pogone, veterane i razvojne mom?adi. Naš cilj je do?i do ranga Italije koja broji njih 5000, a kada ?e to vrijeme do?i nažalost ne ovisi isklju?ivo o nama. Kvantiteta ?e u kona?nici izroditi i kvalitetu."

Koliko ste i kako zadovoljni s interesom medija?

"To je strašno velik problem. Bez interesa medija nema ni privla?enja sponzora, a samim time i svi drugi razvojni aspekti su upitni i teško održivi. Može se ?ak re?i da u jednu ruku imamo medijsku blokadu i baš tu vidim prili?an prostor za razvoj ragbija u Hrvatskoj. Uzmite na primjer koliko je samo dobrog donio prijenos prošlog Svjetskog prvenstva kojeg je radila Sportska televizija, jer djeci je uvijek zanimljivo ono što vide na televiziji."

Prva ragbi liga od ove sezone je podijeljena u dvije skupine. Jasan je financijski motiv, me?utim, koliko je to doprinijelo ili pak odmoglo klubovima?

"S tim smo uštedjeli novac koji bi ina?e potrošili na putovanja, ali u globalu izgubili smo onaj natjecateljski smisao. Ako pogledamo Nadu koja je svijet za sebe na ovim našim prostorima i koja ima velik broj igra?a i pristojan prora?un, onda je jako nezahvalno uspore?ivati se s njima. Samim time smanjen je manevarski prostor i sve je svedeno na dva-tri kluba, što opet nije dobro, jer svi trebaju priliku da se barem pokušaju boriti u nekom konkretnijem obimu."

Koliko je teško zainteresirati mlade momke baš za ragbi koji je kontaktni sport i u kojem su izloženi udarcima i ozljedama, a pogotovo ako se unaprijed zna da im to ne?e donijeti slavu i zvjezdani status?

"Možda je to ?ak malo lakše u manjim sredinama koje i nemaju toliko velik izbor sportova, ali generalno je teško, jer tim momcima zaista nemamo što ponuditi kada do?u u odre?ene godine. Posebno osjetljivo razdoblje je na prijelazu u punoljetnost kada su se dijelom ve? i naputovali pa do?e do laganog zamora, dio njih ode na fakultet, dio se zaposli i sve to skupa poništi dobar dio rada. Naime, ragbi je u Hrvatskoj amaterski sport i tu leži najve?i dio problema."

Rak rana hrvatskog sporta op?enito je nedostatak kvalitetne infrastrukture. Kako ragbijaši stoje po tom pitanju?

"Mogu se pohvaliti kako mi u Sinju zaista imamo fantasti?ne uvjete za rad. Novi sportski kompleks, vlastito novo igralište i prostorije, dok je u ostatku Hrvatske, izuzev Zagreba, sve to još uvijek u povojima. Mi smo u suradnji s Gradom daleko dogurali i s te strane možda možemo i ostalima poslužiti kao primjer da se isplati boriti za sebe. No, to je proces kojeg smo svi mi prošli na po?etku pa tako moraju i drugi."

Po?eo si kao igra?, imao uspješnu karijeru, nakon ?ega si krenuo u trenerske vode. Ove si sezone, nakon dokazivanja i niza osvojenih trofeja s mla?im kategorijama Sinja, u ruke dobio i reprezentaciju do 18 godina?

"Upravo tako. U principu, dio reprezentacije sam ve? skoro pet godina, samo što su to bile razli?ite funkcije, od direktora reprezentacije do sportskog menadžera, a ove godine sam dobio priliku pokazati se i u ulozi izbornika, što je opet velika nagrada za dugogodišnji trud i rad."

Tvoja prva prava premijera bila je na Europskom prvenstvu grupe C koje se održalo u Bugarskoj? Kakav ste rezultat polu?ili tamo?

"Vjerujte da ne pretjerujem ako kažem da smo na to prvenstvo otišli s tek dva treninga i da su mnogi sumnjali u nas, a ni sami nismo imali realan dojam o vlastitim kvalitetama. Osobno sam vjerovao da se možemo nositi sa svima, što smo i dokazali osvajanjem prvenstva. Moram samo spomenuti da su tamo nastupili doma?ini Bugari, zatim Danci koji su došli iz više divizije i Moldavci koji su nas lako pobje?ivali do prije par godina, stoga bez lažne skromnosti mogu re?i da smo napravili jako puno. Sada nam je cilj ostati u grupi B, a ako se ukaže prilika i za više od toga, znat ?emo je ugrabiti."

Imaš li ambicija možda u nekom budu?em vremenu postati i izbornikom seniorske reprezentacije?

"S obzirom da je u Hrvatskoj ovo amaterski sport, mnogo toga odlu?uje i situacija u privatnom životu, obitelj, obveze, ali za sada smatram da je kudikamo zahvalnije raditi s mladima. Naravno da je izborni?ka funkcija neki vrh i da je to iznimna ?ast, no svima nama u glavi je gola egzistencija i samim time je nezahvalno prognozirati budu?nost."

S juniorima Sinja došao si do tri uzastopna naslova prvaka Hrvatske, ?ime se Cetinska krajina još jednom potvrdila kao glavni proizvo?a?ki centar?

"Prije svega moram napomenuti da su neki igra?i postojali i prije mog dolaska, ali dosta sam iskustava prenio iz Zagreba gdje sam proveo najve?i dio igra?ke karijere. Taj rad dao je i 11 juniorskih reprezentativaca u ovoj generaciji, a razlog dobrih rezultata možda leži u tome što su se igra?i nekako vezali uz mene i ekipu i što je stvorena jedna skoro obiteljska atmosfera."

Za kraj, koliko ste u klubu zadovoljni s podrškom grada?

"Ne?emo biti nezahvalni i re?i da je nije dobro, jer svjesni smo situacije u kojoj se svi nalazimo, ali uvijek se može bolje. Evo dobili smo taj novi sportski kompleks, me?utim, zaista bih volio kada bi ta financijska pri?a bila malo konkretnija pa da se okušamo i na nekim turnirima u Europi i da tako vidimo dokle smo u biti došli i na kojim segmentima moramo više raditi."

 

Ispis E-mail Facebook

Registrirajte se ako želite komentirati ovaj ?lanak.

 

 

 banner javni poziv