|
Pie: Stipe Milanovi? Foto: ?ur?ica i Stipe Milanovi?
Kada smo prije vie od godinu dana u izvje?u s No?i Sinjana naveli da Klub Sinjana djeluje ?etrdesetak godina, javio nam se na ?itatelj Glavi?anin, mr.sc. Stipe Milanovi? iz Zagreba i ukazao nam na ?injenicu da se Sinjani u Zagrebu organizirano okupljaju mnogo dulje odnosno od 1954. godine kada je osnovan Klub studenata Op?ine Sinj. Nedavno smo gospodina Milanovi?a zamolili da se za Feratu pokua prisjetiti nekih zanimljivih trenutaka iz tog vremena. Ovih dana gospodin Stipe Milanovi? poslao nam je tekst, koji uz zahvalu, objavljujemo u cijelosti.Ferata je u Sinju uvijek bila pojam - sporo ide, a u Split ipak stigne. Festina lente. Ona je predstavljala i vezu Livnjaka sa svijetom preko Prologa planine. ?umur iz Livanjskog polja dovoen je tekim kamionima serpentinama preko Vagnja na feratu. Tu se lopatama pretovarivao u feratu. Bilo je posla i za uljevite ruke Sinjana.
Jo i danas mnogi Dalmatinsku zagoru (Vlajland), neuko zovu "dalmatinskim zale?em", premda smo mi le?a Dalmacije. Tu su ivjeli ilirski Dalmati i to ?ak oko Duvanjskog polja, a ne ba na obali. A i tursko-venecijanski ratovi ovuda pregrmie. Dakle, Ferato - uri polako!
Morao sam se obratiti ivima iz moje generacije kako bismo zajedno mogli evocirati i govoriti pri?e iz davnine. Tako mi je kipar Stipe Sikirica potvrdio da su on i pokojni kipar Ante upi? bili organizatori osnivanja Kluba studenata Op?ine Sinj daleke 1954. godine. Stipe se sje?a da su tada organizirali likovne izlobe i knjievne tribine. Jednu takvu tribinu vodio je pokojni dr. Tihomil Ra?a, zbog kojega je pala ozbiljna partijska kritika. Jer, Ra?a je tada bio politi?ki proskribirana osoba. Poslije je emigrirao. Kao to znamo, Ra?a se u Hrvatsku vratio tek 1990. godine. Umro je prije desetak godina. Sje?am se kako su mi pri?ali da je i brati? moga oca, student rudarstva Ivan Pavi?, s Ra?om posjetio Star?evi?ev grob u estinama i da su zbog toga bili podvrgnuti tretmanu "informativnih razgovora" u tadanjoj UDB-i. Eto, moj ro?ak Ivan, tako?er je prerano umrli kroni?ar toga doba.
to se moje poslijeratne gimnazijske generacije ti?e, s ponosom mogu re?i da smo na daljnje kolovanje i u ivot ponijeli ?itav splet znanja, koja nai kolege iz drugih krajeva nisu. ?ak ni Zagrep?ani. Kasnije sam saznao da smo po rezultatima 1956. godine bili druga gimnazija u Hrvatskoj. Radne navike ponesene od ku?e i dobro temeljno srednjokolsko znanje omogu?ili su nam da uspjeno studiramo i da mnogi od nas naprave zna?ajne profesionalne i znanstvene karijere u svim podru?jima drutvenog ivota.
Godina 1959. i 1960. i ja sam imao sam imao sam ?ast biti predsjednikom Kluba studenata Op?ine Sinj. Tajnik je tada bio dananji odvjetnik i sudac u mirovini Ilija Sabli?, a u odboru Kluba jo su bili sadanji veterinar u mirovini mr.sc. Boo Mandi? i ekonomist Zoran Erdelez koji ivi u Osijeku. Prije nas, Klub su, me?u ostalima, vodili dr. Marko Veselica i pokojni in. Frano Poljak (nekadanji direktor poljoprivrednog dobra Sinj). ?lanovi Kluba bili su svi nai studenti diljem tadanje Jugoslavije (Beograd, Ljubljana, Sarajevo, Split...).
Sje?am se da sam, kao predsjednik Kluba, dvaput putovao u Sinj na sjednicu op?inske komisije za stipendije, gdje sam se izborio da stipendiju dobiju i neki novi brucoi, koji je, zbog svog roditeljskog politi?kog tereta, sigurno ne bi dobili. Neki su od njih sre?om napravili uspjene akademske i znanstvene karijere. U odboru Kluba studenata bili su aktivni svi koji su to htjeli, bez obzira na praksu Partije da se u sve mijea.
U slobodno ljetno vrijeme obilazili smo sinjska sela i pou?avali ljude poboljanju kulture seoskog ivota (gnojnice oko ku?a, neuredan okoli, obrada vrtova, uzgoj stoke, nepismenost i sl.). Dodue, u to vrijeme mnoga sela nisu imala ni pravog puta, ni struje, ni vodovoda I sam sam skoro sve do mature u?io pri petrolejki, blago ?uvao, zemlju kopao i u?io Smrt Smail-age napamet.
U vrijeme zimskih ferija doga?ao se Studentski ples. A u vezi s plesom, glavni organizator "marketinga" i "PR-a" bio je pokojni mr.sc. Boko Konti? (Jokov stric). On je za tadanje vrijeme napravio ?itav jedan pravi mali javni skandal. Naime, na jednoj poderanoj da?urini, ukoso objeenoj na balkon na vrhu Pijace, pisalo je lampom spaljenim slovima, kao: "stUD e NT ski P l e S". Tadanji politi?ki i socrealisti?ki pravovjerni Sinjani glasno su traili da se to ruglo skine i ples zabrani. "?isti anarhizam. To nam je naa dananja omladina...?!"- protestirali su. No, to je tada ipak bio kulturno-zabavni doga?aj sezone u Sinju.
("...Ta Cetinjani ni sad ne misle kako bi ivjeli mirno, no ive to moraju i to nikog nema da se s njima bori..." Dinko imunovi?, Alkar)
Naravno, ivost kulturnom ivotu davalo je i Amatersko kazalite Sinj, u kojemu sam, 1957. imao jednu od vanijih uloga u komediji "Starac Klimoje" od nepoznatog dubrova?kog autora iz 17. stolje?a (mladi Luka Svrdonica, zaljubljenik u lijepu Cvijetu). Istu ulogu, nakon mog odlaska na studij, igrao je, sada istaknuti doajen HTV-a kolega Branko Lenti? sve do zapaenog sudjelovanja na festivalu amaterskih kazalita Hrvatske u Hvaru.
U prolje?e, 11. svibnja 1959. studenti zagreba?kog sveu?ilita estoko su demonstrirali trae?i bolji socijalni poloaj. Povod buntu bio tek jedan nekvalitetni obrok za ru?ak. Zato se taj dan kasnije atrova?ki zvao "gorka ria". Mnogi su potom nadrljali ako su vi?eni u povorci na putu od novoosnovanog Studentskog centra prema Izvrnom vije?u i Saboru. Neki su i pendrek po le?ima dobro zapamtili. Naravno, sve je politi?ki i vrlo slubeno okvalificirano kao neprijateljski akt. Tito je osobno apelirao da se strasti smire, a poloaj studenata pobolja. No na fakultetima su po?ele raznovrsne ?istke i prozivanja, dok su neki bili i prognani iz Zagreba na godinu dana, izgubivi pravo na dom, stipendiju i studij. Bila su to svojevrsna "vunena vremena".
Mi, zagreba?ki studenti, smo s takvim politi?kim teretom otili u Srbiju dokazivati svoju lojalnost drutvenom poretku. Tako smo prof.dr. Vlado Veselica i ja bili u brigadi sastavljenoj od studenata ekonomije iz Zagreba te Vie pedagoke kole i Kemijskog fakulteta iz Splita. Komandant brigade bio moj prijatelj iz sinjske gimnazije, pokojni in. kemije Ivan Pavi?. Gradili smo Autoput "Bratstva i jedinstva" kod Aleksinca u Srbiji u mjestu Raanj. A fiskulturni referent brigade zvao se Marijan Zec. Radili smo ko mutavi i bili najbolja brigada u naselju, a u njoj smo uglavnom bili mi "lijeni Dalmatinci"!
Najesen, odnosno do kraja mog studija 1961. pomalo se gasio entuzijazam i motivacija u radu sli?nih zavi?ajnih klubova. Bili su, kao i studentski domovi i centri, sigurnosno tretirani kao sumnjiva mjesta politi?kog okupljanja i djelovanja. A ljeti te godine bio sam na stru?noj praksi u Parizu u banci "Societe Generale" (Tko bi rekao da su oni danas vlasnici Splitske banke?! Kolonizatori bez rata.) Rat protiv Francuza u Aliru prelio se u svojevrsni gra?anski rat. Vra?ao sam se urno ku?i. Po rijeci Seini plivali su leevi Aliraca, pokuan je atentat na predsjednika De Gaulea, po metrou su odjekivale plasti?ne bombe... Hladni rat izme?u Istoka i Zapada kulminira "berlinskom krizom". Tito u Beogradu okuplja lidere novooslobo?enih kolonija i osniva Pokret nesvrstanih. Uzbudljivo i opasno.
Kasnije se u Klubu veoma dugo nije doga?alo nita zna?ajnije, da bi se tek uo?i Domovinskog rata pojavili neki novi klinci i na valu nacionalnih emocija i zanosa pokrenuli Klub Sinjana. U po?etku malo previe pod strana?kim sloganom - ZNA SE. Danas mi se ve? i stoga ciljevi i sadraj rada Kluba ?ine transparentnijim i time poeljnijim.
Ipak, dananji Sinjani mogu biti ljubomorni na ona naa uzbu?enja i avanture koje smo mi i nai najblii osje?ali odlaskom u svijet i dolaskom ku?i za vrijeme ferija. I vlak od Splita do Zagreba ?esto je bio kao "Vlak u snijegu". Putovalo se ?itavu no?. Kasnije je, ispod moje ku?e u Piketu, otvoren sezonski putni?ki aerodrom. tedio sam svaki dinar kako bih dvomotorcem Douglasom ?ak za dva sata doletio u Zagreb. Uh, kakav doivljaj! A u glavi nam se nostalgi?no vrte jo svjei i snani stihovi Ivana Maurani?a ("Djedi vai rodie se tudjer, oci vai rodie se tudjer, i vi isti rodiste se tudjer..."), i anti?a ("Ostajte ovdje!"). Kao da idemo na kraj svijeta.
Danas, sve je druga?ije. Mala lijepa Hrvatska je svugdje u naem susjedstvu. Svijet postaje globalno selo. alostan sam danas zbog sveop?e stagnacije moga Sinja i Cetine. Omnia mutantur!
P.S. Sjetih se da sam, kao ve? etablirani Zagrep?anin, bio odbornik Gradskog vije?a grada Zagreba. U tom sam svojstvu 1969. godine bio imenovan predsjednikom Odbora za izgradnju Koncertne dvorane "Vatroslav Lisinski". Dvorana je otvorena 29. prosinca 1973. godine. Na 30. obljetnicu Dvorane objavljena je jedna veoma opsena i luksuzna monografija. U njoj sam napisao prilog o kronici izgradnje dvorane. Opet sam se morao prisjetiti to je bilo nekad. Naslov mog priloga je bio "Per aspera ad astra", to simboli?no zna?i da je bilo puno muke i trnja do zavretka, a i smjetena je upravo u zagreba?kom - Trnju!
Moja prva re?enica u tom prilogu glasi: - "Nakon Sinja, rodio sam se u Zagrebu u svojoj 19. godini." Eto, korijeni dolje, a stablo ovdje gore.
|
TEME 
