Izvor: www.slobodnadalmacija.hr   Pi�e: Toni Pa�tar

�ana stoji na nogama! ?ini korake! U?i hodati! Hodat ?e! Ovo nam je s neizmjernim ushitom kazala Antonija Lelas, sestra 13-ogodi�nje djevoj?ice �ane iz vrli?kog naselja Kosore koja je poslije slo�enih i skupih operacija u njema?koj specijaliziranoj dje?joj ortopedskoj klinici u Aschau, za �to su potrebna sredstva pribavljena u humanitarnim akcijama stotina ljudi velikog srca, u srijedu prvi put u �ivotu stala na vlastite noge.

�ana se u ?etvrtak nave?er u pratnji roditelja iz Njema?ke vratila ku?i. Mada su od Aschaua do Kosora putovali punih 10 sati Lelasi su zra?ili sre?om. Kako �ana s roditeljima Veselinkom i Goranom tako i njen brat Hrvoje i sestra Antonija te 20-30 na �aninom do?eku okupljenih ro?aka i prijatelja. Otac Goran unio je �anu, kao i svaki put do sada, u dnevni boravak koji je u ?etvrtak nave?er ponovno bio pretijesan. �anu je do?ekala uspje�nica klape Sv. Florijana Kako ?u joj re? da varim. A onda je �ana pokazala �to mo�e. Ustala je na noge, prvi put u svojoj rodnoj ku?i, te napravila dva-tri koraka. U tom trenutku sre?a se osje?ala u zraku, mogla se dotaknuti rukom. Taj osje?aj nije mogu?e ispri?ati. Mo�e se samo do�ivjeti.

Najradosnija od svih bila je �anina sestra Antonija. Nakon �to je ispustila �anu iz zagrljaja otvorila nam je svoju du�u:

     - Ju?er me poslije dolaska iz �kole na autobusnoj stanici do?ekao brat Hrvoje. ?im me vidio govori: Zvala je mater i ka�e da �ana hoda. Nisam mu povjerovala. Mislila sam da me zafrkava. Ali on je uporno ponavljao kako mu je mater rekla da je �ana napravila prve korake. ?im sam u�la u ku?u nazvala sam mamu i tatu u Njema?koj. Mama mi je potvrdila da je �ana stala na noge i u?inila nekoliko koraka. Potekle su mi suze radosnice, a onda sam iz telefonske slu�alice ?ula �anin glas: Keka, �ana stoji. Je, Keka, stoji. Te je rije?i izgovorila s neizmjernim ponosom i radosti � naizust nam je ispri?ala Antonija.

Ako bi u ovo vrijeme darivanja u i�?ekivanju nadolaze?eg Bo�i?a i ro?enja Malog Isusa postojalo mjerilo ?iji je bo�i?ni dar najljep�i nema nikakve dvojbe da bi obitelj �ane Lelas - majka Veselinka, otac Goran, sestra Antonija i brat Hrvoje - te njihova brojna rodbina i prijatelji bez razmi�ljanja ustvrdili kako nitko na svijetu nema ljep�eg i vrijednijeg dara od njihova. Doista nema.

Nekoliko mjeseci poslije ro?enja lije?nici su �aninim roditeljima priop?ili bolnu istinu da njihova djevoj?ica ima cerebralnu paralizu. Veselinka i Goran podizali su �anu pru�aju?i joj neizmjernu koli?inu ljubavi i pa�nje, nerijetko na u�trb dvoje starije djece. Obilazili su lije?nike od Splita do Zagreba, vra?aju?i se u Vrliku svaki put sve tu�niji. Gledali su �anu kako raste i razvija se, ali prikovana za krevet ili invalidska kolica. Jedino �to se kod Veselinke i Gorana nikada nije ugasilo bila je nada. I upornost do besvijesti. A onda su prije dvije godine saznali za specijaliziranu ortopedsku dje?ju kliniku u njema?kom gradu Aschau, 50-ak kilometara od Munchena. Saznali su da je jedan dje?ak iz Hercegovine, s jednakom dijagnozom kao i njihova �ana, ali s ve?im deformacijama obiju nogu, u Aschau uspje�no operiran te da je poslije rehabilitacije stao na noge i prohodao.

     - Na�i lije?nici su nas uvjeravali da ?emo dijete samo izlo�iti bolovima i patnji, a nikakvom uspjehu da se ne nedamo. S tim se nismo mirili. Stupili smo u kontakt s klinikom u Aschau i dogovorili pregled za �anu. Poslije obavljenih pregleda obasuli su nas istovremeni osje?aji sre?e i tuge. Lije?nici su nakon pregleda ustvrdili da bi �ana, poslije operacija, imala velike �anse za prohodati. Rastu�ila nas je spoznaja da bismo za operacije, najnu�nija ortopedska pomagala i obavezni dio rehabilitacije trebali platiti 50 tisu?a eura. To je za nas u tom trenutku bio nedosti�an iznos � pri?a Veselinka.

�anina majka je zaposlena u Centru za rehabilitaciju Fra Ante Sekelez u Vrlici gdje svakodnevno radi s djecom s posebnim potrebama. Otac je umirovljeni policajac. Obiteljska primanja su skromna, dostatna tek za podmirivanje osnovnih potreba.

     - Jedino rje�enje vidjeli smo u javnom pozivu dobrim ljudima, pojedincima, ustanovama i poduze?ima. S na�om pri?om izi�li smo u javnost, ponajprije putem Slobodne koja nas je svo vrijeme vjerno pratila u ulozi medijskog pokrovitelja. Organiziran je cijeli niz humanitarnih priredbi. Odazvali su se sporta�i, branitelji, glazbenici, dramski umjetnici i stotine malih nepoznatih ljudi. Na svakoj od tih priredbi njihova srca kucala su za na�u �anu. Daju?i svoj nov?ani doprinos stali su uz �anu i nas u nadi da ?emo sakupiti dovoljno sredstava za operacije u Njema?koj i da ?e poslije tih operacija �ana stati na noge i prohodati. Kao �anina majka danas, uo?i Bo�i?a, svima �elim zahvaliti do neba i pozivam sve da se zajedni?ki radujemo �to sve skupa nije bilo uzaludno jer je �ana prije dva dana prvi put u �ivotu stala na svoje noge i napravila prve korake � ka�e Veselinka.

Na humanitarne priredbe dolazila je, kada je god to bila u mogu?nosti i sama �ana. U velja?i ove godine, poslije jamstva njema?kih lije?nika da bi poslije operacija mogla prohodati �ana, koja je djevoj?ica nevjerojatne vedrine duha, velike upornosti i hrabrosti, ali koja ima i govornih te�ko?a izjavila nam je: "Ako se operiram i ako Bog da � mo?i ?u hodati. To bi mi bilo najdra�e u �ivotu". Danas se s rado�?u mo�e konstatirati da je �ana pred sigurnim ostvarenjem svoga �ivotnog cilja.

�ana je u Aschau operirala koljena i stopala obiju cerebralnom paralizom deformiranih nogu. Prvu operaciju na �aninoj lijevoj nozi, koja je bila vi�e deformirana, obavio je 22. rujna dr. Leonhard Doederlein, �ef klinike. Poslije iscrpljuju?e 6 sati duge operacije dr. Doederlein je �aninim roditeljima zajam?io da ?e poslije operacije i druge noge �ana prohodati. Drugu operaciju na desnoj nozi, koja je tako?er trajala 6 sati, obavio je 4. studenoga dr. Mehler.

Poslije prve operacije �ani je za lijevu nogu u klinici Aschau izra?ena ortoza, specijalno ortopedsko pomagalo po mjeri. Na posljednji operativni zahvat �ana je putovala u Njema?ku 15. prosinca. Dan kasnije iz desne �anine noge operacijom su uklonjene �ipke i plo?ice ugra?ene pri operaciji u studenome radi pravilnog zarastanja. Od tada su u Aschau �ani izra?ivali ortozu za desnu nogu, a svakodnevno je morala raditi rehabilitacijske vje�be. Kada je u srijedu napokon upotrijebila obje ortoze �ana je uspjela stati na noge i napraviti prve korake.

Vijest o prvim �aninim koracima sa zadovoljstvom su prokomentirali neki od aktera humanitarnih priredbi u kojima se sakupljao novac za njene operacije.

     - Ka�ete �ana je stala na noge. To je fantasti?na. Mi smo od prvog dana u?inili za �anu �to je bilo u na�oj mo?i. Sretan sam �to nije bilo uzaludno. Njen uspjeh bit ?e podstreh svima koji imaju te�ko?e sli?ne �aninim da nikada ne smiju odustati od poku�aja � ka�e Vojislav Bara?, predsjednik Udruge tjelesnih invalida Sinja koja je organizirala najve?i humanitarni koncert za �anu.

     - To je vijest za pet. Sretan sam �to smo se mi sinjski glazbenici i na�i prijatelji iz drugih gradova odazvali pozivu na humanitarni koncert za �anu. Sa zadovoljstvom ?emo sudjelovati i u svim budu?im sli?nim akcijama. Jedini je uvjet da sve bude transparentno. U slu?aju koncerta za �anu predo?eno nam je financijsko izvje�?e do u posljednju kunu. Tako treba. Radi svega toga danas dijelimo radost i sre?u sa �anom i njenom obitelji � ka�e maestro Mojmir ?a?ija, voditelj klape Sinj i Hrvace koji je osobno na koncert za �anu pozvao veliki broj svojih prijatelja glazbenika iz cijele Dalmacije.

�