Autor: Ante Boti?

U ovo vrijeme darivanja, u i�?ekivanju nadolaze?eg Bo�i?a, za jednu lijepu bo�i?nu pri?u odabrali smo vrli?ku obitelj Lelas. Ovo je drugi Bo�i? koji majka Veselinka, otac Goran, djeca Antonija, Hrvoje i glavna junakinja ove bo�i?ne pri?e - �ana do?ekuju s posebnim zadovoljstvom i sre?om. �ana, vesela i draga ?etrnaestogodi�nja djevoj?ica, nakon brojnih operacija i vi�egodi�njeg lije?enja pred pro�li Bo�i? kona?no je stala na svoje noge.Podsjetimo, nekoliko mjeseci poslije ro?enja lije?nici su �aninim roditeljima priop?ili bolnu istinu da njihova djevoj?ica ima cerebralnu paralizu. Bio je to �ok koji ?e �anini roditelji Veselinka i Goran do kraja �ivota pamtiti. Me?utim, ljubav prema djetetu i �elja za njenim ozdravljenjem u?inila ih je ja?ima i sna�nijima. Podizali su �anu pru�aju?i joj neizmjernu ljubav i pa�nju, nerijetko i na u�trb dvoje starije djece. Godine su prolazile, �ana je rasla, ali za razliku od druge djece iz susjedstva, njeno odrastanje nije bilo na ulicama Vrlike i u vrli?kim poljima jer je �ana bila prikovana za krevet i invalidska kolica.

Obitelj Lelas �ivjela je u nadi i vjeri da ?e jednog dana njihova �ana prohodati. Nakon �to su pokucali na vrata svih lije?ni?kih ordinacija u Hrvatskoj, gdje su dobivali iste odgovore - kako nema pomo?i za njihovu �anu, tra?ak nade ukazao se prije tri godine kada su saznali za specijaliziranu ortopedsku dje?ju kliniku u njema?kom gradu Aschau, 50-ak kilometara od Munchena. No, nakon saznanje da ipak postoji klinika gdje se mo�e lije?iti njihova k?er, Veselinka i Goran Lelas na�li su se pred velikim pitanjem: Kako prikupiti oko 50 tisu?a eura za operacije, najnu�nija ortopedska pomagala i obavezni dio rehabilitacije? Sami to nisu mogli osigurati, jer primanja umirovljenog policajca Gorana i Veselinke, uposlenice vrli?kog zavoda za rehabilitaciju Fra Ante Sekelez, dostatna su tek za normalan �ivot petoro?lane obitelji. Me?utim, zahvaljuju?i dobrim ljudima plemenita srca koji su prikupili novac i organizirali humanitarne priredbe, �ana je mogla put nade, put prema Njema?koj. Uslijedile su operacije i rehabilitacije, nakon kojih je �ana, pred pro�li Bo�i?, kona?no stala na svoje noge. Iako je njeno zdravlje znatno bolje nego prije nekoliko godina, za obitelj Lelas jedno je ostalo isto - svakoga dana voziti �anu u sinjsko odjeljenje centra Juraj Bona?i, a nakon nastave vra?ati je u Vrliku.

�eljeli smo ?etrnaestogodi�nju �anu pozdraviti i za�eljeti joj sretne blagdane i zahvaliti joj na ?estitkama, kao �to ih je i ona upu?ivala nama za pro�le blagdane. Na�li smo ju upravo u dru�tvu njenih prijatelja, ispred centra Juraj Bona?i u Sinju. Dok je otac pomagao �ani da izi?e iz automobila, mama je pripremala kolica. Me?utim, �ana nam je htjela pokazati kako ona mo�e hodati i samostalno, te je veselog lica i zadovoljna u�la u sinjski centar Juraj Bona?i gdje su je ?ekale odgajateljice i prijatelji. Tih nekoliko metara hoda uz maj?inu pomo? za nju je �ivotni uspjeh.

Uz pri?u za Feratu ide i fotografija. �ana je odabrala mjesto za fotografiranje i to pored ulaza u Centar, uz bo�i?no drvce i jaslice koje su izradili �ti?enici i njihove tete. Nakon pozdrava, kratkog razgovora i fotografiranja �ana je ostala sa svojim prijateljima, a njeni roditelji, kao i svakog dana, ostali su ?ekaju?i podne kako bi vratili svoju �anu u dom gdje ju ?ekaju sestra Antonija i brat Hrvoje. Unato? svakodnevnom putu Sinj-Vrlika-Sinj i svega �to prolaze, na licima Gorana i Veselinke Lelas vidi se druga?ije raspolo�enje i zadovoljstvo.

'Nije nam lako. Svako jutro u 8,30 dovodimo �anu, a iza podne je vra?amo ku?i. To je na� �ivot, sve za na�u veselicu', kazuje nam mama Veselinka, koja nagla�ava kako nakon svih operacija i lije?enja u Njema?koj �ana dane u Vrlici provodi puno druga?ije.

'To je ne�to neopisivo. Ona je vedra duha, nasmijana, draga djevojka. Ne mogu opisati trenutak kada smo vidjeli njene prve korake, naravno uz pomo? pomagala koja su izra?ena u Njema?koj. Nakon operacija u Njema?koj smo ove godine bili dva puta, na kontroli i rehabilitaciji. Kako �ana raste i razvijaju se mi�i?i potrebna je izrada novih ortoza, specijalnog ortopedskog pomagala po mjeri. Idu?e godine imamo kontrolu u travnju'.

Mama Veselinka i otac Goran isti?u jo� nekoliko zanimljivosti o �ani koje vesele cijelu obitelj, rodbinu i prijatelje.

'Na preporuku lije?nika nabavili smo i posebni bickl, pa kad �ana sjedne vo�nja traje i po sat vremena. Pravi je u�itak gledati je. Kada se ide odmoriti, onda se prvo uhvati ra?unala, interneta i facebooka. Voli glazbu i mnoge pjesme zna napamet, a dosta vremena provodi dopisivaju?i se s prijateljima', kazuje Veselinka.

Ovaj predblagdanski razgovor zavr�avamo ?estitkom i zahvalom koju je preko na�eg portala u �anino ime i cijele svoje obitelji �eljela uputiti Veselinka Lelas:

'Sve ovo �to smo mi s na�om �anom pro�li: operacije, lije?enja, rehabilitacije, ne bi mogli bez brojnih dragih i dobrih ljudi. Hvala svima koji su nam na bilo koji na?in pomogli. Od srca hvala Hit radiju na velikoj medijskoj potpori za organizaciju humanitarnog koncerta za �anu. Dobri ljudi, poma�imo onima kojima je potrebno, jer nikad ne znamo kada ?e nama pomo? trebati. U na�e ime, a posebno �anino, svim ljudima Cetinskog kraja i svim dobrim ljudima �elimo svako dobro za Bo�i? i Novu godinu.'