|
'Did ?i?an i dvi murve'
Utorak, 21 Prosinac 2010
|
Piše: Ljubo Alka Tokušin DID ?I?AN I DVI MURVE Ovu pri?u posve?ujen mojoj pokojnoj majci 'Tokuši'
Dugo se mislija did ?i?an da sinovin i unucin ka vi?ni spomen nešto u?ini da se panti i da i podsi?a na njega. I da mu naraštaji ime spominju. Tako jednog dana prid kraj zime na?e u prikrajku kraj puta dvi mladice murve . Vrtija je dugo glavon i odlu?i i? ku?i pitat ženu Mandu jeli dobro da u?ini to šta je naumija. Re?e joj kako je naša dvi murve i da ji ima želju prisadit tu blizon ku?e. I ona mu da podršku. - Neka za koje lito i naša dica i unuci imaju šta jist, a ne gledat u tu?e murve. Moremo unda uzto i prasad ranit. I magarad. Tako uze did ?i?an badilj i mašklin i ravno dolikarec di je vidija u prikrajku murve. Te po?e kopat i odgr?at zemlju i drugi materijal dobro paze?i da žile ne prisi?e. Kad ji je izvadija uze murve i pravo ku?i da se dogovori s ženom Mandom di bi bilo dobro da se prisade. - Aaaa - kaže baba Manda. - Bilo bi najbolje ode od kužine prema strani - pet, šest koraka, a ovu drugu na ovu drugu bandu prema Ljubinoj gredi isto pet, šest koraka. Jedna od druge nek budu udaljene odprilike 15 koraka. Did ?i?an opet uze u ruke mašklin i badilj te nastavi kopat rupu di mu je rekla baba Manda i di ?e prisadit murve. Kopa je tako odprilike rupu korak za korak i tolko duboko, a donija je u krtolu gnjoja te po?eja sadit mladicu murve, i dobro vode? ra?una da gnjoj ne bude uz mladicu nastavija je s opancin zbijat zemlju u rupi. Prisadija je jednu pa unda i drugu. Svakon murvi bacija bi po 2 do 3 si?a vode te bi se prikrstija i zaželija lip rast. A i baba Manda je molila Boga za rast murvi i sri?u. - Eee neka i naši di?ji naraštaji imaju uspomenu na dida ?i?ana. Eno i mi se sitimo šukundida Rkale, Bog mu grije oprostija – govorila je baba Manda. - Uvik ga se sitimo, a kako i nebi kad je u Krvon-docu u škripu iskopa i napravija ?atnu iz koje i danas pijemo vodu, a lipa li je. Did ?i?an murve je zagradija sa suvin granon i dra?on da magarad ne bi pojila mladicu. Svako jutro kad bi se diga, umija bi se , a onda bi murvon zaitnija po dva si?a vode. I tako za 15 godina naresle obe velike i raskošne murve i tako lipe krasile su ku?u dida ?i?ana i babe Mande. I mogle su se vidit izdaleka. Unda se na onu prvu murvu do strane, po?eše kupit nike mušice, pa digdi koja muva, a žvrkulje i leptiri po?eše na murvu sli?at, pa unda vrepci i druge tice. Za svakog bi posla i zabave. A mi ?eljad bi na podne pa sve do ?indije sidili, pri?ali, odmarali se. Do nas bi dolazile kokoši, prasad i magarad. Prava ladovina ispod murve. Pravi odmor. Ispod murve bi did ?i?an dilio zapovidi dici, neviston i unu?adin. Svak bi dobija zadatak i nije bilo prigovora. Druge godine opet murve ozeleniše i do?e na red i plod, ali manje na onoj do Ljubine grede. Je valja dušu ljubit, i pod nju svit svrne ali se ne zadržava, a nema na njoj ni gusina ni mušica pa tako ni vrepci na njoj puno ne stoje. Na prvoj plod biše bolji, so?niji i sla?i pa se na njoj i tice više skupljaše. A niko ne zna zašto je navoj plod bolji nego nanoj. Did ?i?an je obima isto ?inija. Ali eto ima razlike. Priroda il Bog il nešto tre?e. A murve iz istog busa, izva?ene iston rukon i prisa?ene isti dan jedna blizu druge. Isto bi in did ?i?an svako jutro bacija po dva, tri si?a vode. - Ma nu, ne?e ni tice navu drugu da i?u – kaže did ?i?an babi Mandi. - Ne?e, ne?e. Ali eto kad smo navikli na ovu do strane pod njon ?emo se i odmatat – odgovori baba Manda. I tako iz godine u godinu pod onu do strane i svit se skuplja, odmara se, a na njoj su bile bolje i murve pa su se nanji skupljale mušice, muve, tice i vrebci, a ispod nje bile bi kokoši i ostala marva. Više bi se puta dica penjala i brala ili tresla murve, a stariji svit bi ji vata u mutap, pa bi smo?ija s malo kruva. A ona druga, velika, puna krošnja, ali iz godine u godinu gubija se rod. Jedno lito po?ele se pomalo sušit grane koda je samo?a progoni. I nakon par lita se osušila i nije ispod nje ostala ni mladica. - Šteta, obe san volija – kaže did ?i?an. I prisi?a se ?i?an kako se mu?ija zalivaju? je i baca kad i kad galebinu za gnjoj, ali sve je bilo uzalud. Prisušila je. Žalosno, istinito. Iza nje rod nije osta. - Šteta, Šteta – tužno kaže did ?i?an. - kraj -
Bilješka o piscu: Ljubo Alka Tokušin ro?en je 1947. u Vrpolju kod Trilja. Objavljivao je ?lanke u Slobodnoj Dalmaciji i aktivno se bavio fotografijom. Pisao je pjesme koje su objavljivane na Radio Zagrebu. Tri njegove pjesme uvrštene su u Antologiju mladih hrvatskih pjesnika 1971. godine. Samouki je stvaratelj skulptura u kamenu i drvu. Autor je jedinstvene bukare od kamena. Napisao je 5 drama i brojne kratke pri?e. Sretno je oženjen Anom i ima tri odrasle k?eri.
|
Ferata |
Teme |
Vijesti |
Sport |
Fotogalerija |
Videogalerija |
Chagar |



