Tekst i fotografije: Ranko Budimir

Ovaj put ipak malo Nizozemske. Prekrasna sun?ana subota zna?ilo je samo jedno: rent-a-car Corsa ?e opet u?initi svoje. Nekoliko destinacija je bilo na stolu, pomalo umoran nakon gradova koje sam obilazio pro�lih dana imao sam na umu oti?i vidjeti neku prirodu ovaj put... Zaanse Schans (lokacija s 5 autohtonih vjetrenja?a) je bio veliki kandidat (tome ?u sigurno posvetiti jedan ?lanak), golicalo me i vidjeti odakle dolazi taj sir pa mo�da skoknuti do Goude, ali ipak... Zadnjih tjedana su svi iz Hrvatske spominjali da je lijepo vrijeme (do prije dva tjedna), pa da se tada jo� uvijek moglo kupati... Rekoh, cilj je � more. Na?i neku pla�u, i provesti popodne na suncu i u�ivati u Atlantiku. Jedina stvar koju je trebalo napraviti je odabrati � pla�u. Ok, Nizozemska je velikom povr�inom na moru, ne bi to trebao biti problem, ali ima jedna pla�a, u jednom mjestu koje nam je nekako poznatije nego �to smo slutili prije dvadesetak godina. Tko je mogao pretpostaviti da ?e puno nas znati za Scheveningen, predgra?e Haaga? Jasno, ne samo pla�a, nego i sredi�te Me?unarodnog suda za ratne zlo?ine.

I tako, na dan 15.10, kada je veliki broj svjetskih prijestolnica zahvatila prosvjedna groznica protiv kapitalisti?kog sustava koji trenutno imamo na globalnom nivou, do?oh u mjesto u kojem tog dana nije bilo prosvjeda. Istina, prosvjedi u Scheveningenu se ina?e doga?aju iz drugih razloga, ali ovo je bila samo jedna mirna, sun?ana, ugodna subota. �to o?ekivati od nizozemskih pla�a? Nisam znao, nisam se pretjerano ni informirao na Internetu prije polaska: krenut ?u, do?em tamo, kupim kartu mjesta, pogledam �to je atraktivno i spomena vrijedno, sjednem na kavu i odmaram. Plan je bio tu, idemo u realizaciju.

Dolazak u Scheveningen je poprili?no kompliciran ako dolazite sa strane svijeta s koje sam ja tog dana stigao. Morao sam pro?i cijeli Haag da bih izbio na sjeverozapadno predrgra?e. U dru�tvu Amy Winehouse, dogurao sam nekako do mjesta koje je izgledalo kao Scheveningen, prona�ao slobodan parking (besplatan!) i krenuo vidjeti �to tu ima. Prvo na �to sam nai�ao je � luka. Oh, sre?e li, imate li ne�to manje ru�no. Zanimljivost te luke je da je ona ujedno i �etnica. Ne riva, luka. Uz luku � �pica. Deseci kafi?a i restorana, sve zatrpano Nizozemcima koji su napokon prona�li svoje mjesto pod suncem. Vremenske prilike su taman za takvo ne�to, sun?ano, 15ak stupnjeva. To �to 20-tak posto doma?ih u japankama � ne treba brinuti. Nisam se dao navu?i na tu varku, ja sam ipak u jesenskim cipelama.

Luka je naravno uvu?ena u kopno pa je potrebno protegnuti noge dok se ne do?e do pla�e. Pla�a, impresivna. Radi se o prirodnoj pje�?anoj pla�i, dubokoj sigurno nekih par stotina metara, ako ne i vi�e, duga?koj nekoliko kilometara. U pozadini pla�e su barovi, iza barova cesta, iza ceste ku?e. Po prvom opisu netko bi rekao da sam stigao u Du?e, ali � nisam. Pla�a u Du?ama nije toliko duboka. Odlu?io sam da ?u sakupiti pone�to pijeska, u cipele naravno, i zaputio sam se preko pje�?ane pla�e do mora. Do�ao sam do ruba mora koje je bilo nestvarno mirno. Scena koja poprili?no zanimljivo djeluje, a mi je na na�em moru i nemamo ba� ?esto priliku vidjeti: nigdje kopna na horizontu. Nijedan otok, neki komad kopna - ni�ta nije vidljivo. Samo more i tako dokle se vidi. Jasno, idilu kvare brodovi, ve?inom teretni, koji su vjerojatno na putu za rotterdamsku luku koja je nekoliko desetaka kilometara ju�nije. Odmah mi padne na pamet da je sasvim logi?no da ljudi koji su tu nekad davno �ivjeli su imali potpuno pravo misle?i da je iza horizonta � kraj svijeta. �to bi, uostalom, drugo i moglo biti? Vidite more i nebo; i ni�ta vi�e. Idili?na slika potpuno ?istog neba je pomutila samo misao kako tu izgleda kad je nevrijeme, kad pada ki�a, kad fiju?e vjetar i kad udaraju te�ki valovi. Vjerojatno se sva ljepota i sva okrutnost oceana mo�e upoznati tu, na scheveningenskoj pla�i.

Kad sam se krenuo malo informirati o mjestu na kojem sam se trenutno nalazio, shvatio sam da se tu radi o jednoj od najpopularnijih turisti?kih destinacija u ljetnim mjesecima u ovom kutku svijeta. Slike prepune pla�e i tisu?a le�aljki ukazuju na tip ljetnog turizma koji mi ne susre?emo u na�im krajevima. Ve? zami�ljam neke od svojih prijatelja kako odu�evljeno zauzimaju svoju le�aljku u 27om redu od mora. Nije ne�to, ali je super �to do barova u kojima se mo�e popiti kava nema vi�e od sto metara. Ukratko, lipe na�e pla�e.

Jasno, ljudi uzimaju ono �to imaju, koriste �to mogu i ljepotu pronalaze u drugim stvarima. Recimo u ?injenici da je tu potpuno pje�?anu pla�u prekrivaju ponegdje svijetle mrlje �ljunka. Po�ao sam vidjeti kako to izgleda izbliza i shvatio � to nije �ljunak, to su �koljke. �koljaka ima toliko da s neke udaljenosti stvarno djeuluje da je i djeli? podbiokovskih pla�a zavr�io na Atlantiku.

Nakon vi�esatne �etnje po pla�i, odlu?ih sjesti na zaslu�enu kavu. Atmosfera pravog pla�nog objekta: noge su prakti?ki u pijesku, stolovi su puni, konobare se ?eka cijelu vje?nost, s razglasa ide ljetni hit Danza Kuduro, ljudi ispijaju kave, pive i koktele � jedino �to odudara od toga da pomislite da ste negdje na Mediteranu je � vatra. Neki stolovi su tako konstruirani, da u sredini imaju prostor za � nalo�iti vatru. ?isto da ne bude hladno, jer se sunce ozbiljno primaknulo horizontu. Ostao sam do kraja, morao sam vidjeti i taj zalazak, ka�u najljep�i na Atlantiku. Naravno, svak svog konja hvali. Sunce ulazi u more i mora se priznati da je lijepo, ali sad ba� da je najljep�i... Kad smo ve? kod konja, ova zemlja je puna farmi konja. ?isto, ako se dogode neki problemi s alkarskim konjima, da znamo gdje se mo�e pitati za posuditi. Uglavnom, i Nizozemska mi je potvrdila misao koje se sjetim uvijek pred ljeto: svi ovi ljudi koji proputuju pola Evrope da bi kod nas do�li na more sigurno imaju dobar razlog za to. I imaju. Ne?u sad tu prosipati floskule o ljepoti na�eg mora, pla�a na otocima i uz obalu � samo ?u izraziti sre?u �to sam i ovo ljeto slobodno vrijeme koje sam proveo uz more proveo tamo gdje sam bio.

Iako sam imao ideju oti?i vidjeti i zgradu Me?unarodnog suda, odlu?io sam to ipak ostaviti za neko drugo vrijeme, kad opet budem u raspolo�enju za obilaskom gradskih prostora. Ovaj put, za rastresti se od posla i obaveza � pla�a je bila sasvim ok.

Jo� samo dvije male sli?ice, nevezane za pla�u u Scheveningenu:

- Nizozemci jako puno tr?e. Ok, voze i bicikle puno, ali jako velik broj ljudi u ovoj dr�avi tr?i. Ne na vlak ili za obavezama, nego joggiraju. To me podsjetilo i na ?injenicu da je i u Japanu jako velik broj ljudi koji tr?e. Time sam do�ao do zaklju?ka: mo�da oni ne tr?e puno, mo�da mi tr?imo � malo. Iako, davno sam ?uo u Sinju starije ljude da govore � Po�ten ?ovik koji nije ni�ta ukra, nema za�to tr?at!

- Jo� jedan detalj koji sam uo?io ovdje: znate li �to Nizozemci rade kad pada pljusak, kad pu�e jak vjetar, kad je hladno i kad je mra?no, kad su vremenski uvjeti op?enito takvi da je nemogu?e voziti bicikle? � Voze bicikle

�ivili!

�