|
Japanski dani by RB (11)
Srijeda, 05 Listopad 2011
|
|
Znam, možda djeluje da su ljudi u Ferati nešto pogriješili jer zadnjih tjedana se spominje da sam u Nizozemskoj, tu i tamo u Belgiji, a ono, opet naslov kao da sam u Japanu. Nije greška, radi se samo o jednom „dugu“, nešto je ostalo iz Japana, neispri?ano, a stvarno bi bilo šteta da ostane presko?eno. Kad se kod nas kaže Kyoto, nema se nekakva jaka asocijacija, možda onaj Sporazum iz Kyota, papir koji je obavezao zemlje potpisnice na smanjenje emisije štetnih plinova i kojeg su potpisale sve zemlje osim onih koje najviše zaga?uju. Oni koji su dublje zašli u prou?avanje povijesti znaju da je Kyoto dugo i ozbiljno bio kandidat da bude grad na kojeg ?e Amerikanci baciti atomsku bombu jer mu je položaj za takvo što bio odli?an u o?ima onih koji su to planirali napraviti: kotlina, tako da kad padne bomba unutra, može se prou?avati efekt bombe. Zbog toga je preživio nešto manje razaranja od ameri?ke avijacije, jer su dugo ?uvali te gradove od „obi?nog“ bombardiranja da nakon atomske bombe vide koliku je stvarno štetu izazvala, a ne da se pomiješaju dva razaranja pa da ne znaju koje je u?inkovitije. Komentar na ovakva razmišljanja jednostavno nemam. Sre?om, ako se to može nazvati sre?om kad vam atomska bomba padne stotinjak kilometara dalje, Kyoto nije odabran za tu tragediju. Me?utim, u percepciji Japanaca, Kyoto je grad koji ima posebno zna?enje. Radi se o bivšoj prijestolnici (što mu i ime na japanskom jeziku govori – prijestolnica svih prijestolnica) i gradu koji je zapravo muzej na otvorenom. Pravi osje?aj Japana, iako nije nestao ni u ostalim gradovima, se opipa ovdje. Kyoto je populacijom nešto ve?i od Zagreba, smješten je na nešto ve?oj nadmorskoj visini (svi zna?ajniji Japanski gradovi su smješteni uz more - Kyoto nije) a samo u gradu nalazi se 1600 hramova. Brojka koja i prije samog dolaska govori da se tu radi o ne?em druga?ijem. Sa?uvana tradicija je vidljiva i u ?etvrti po kojoj još uvijek možete vidjeti prave gejše (da odmah razbijemo predrasudu, gejše nisu prostitutke!) u tradicionalnoj odje?i. Kyoto je ujedno i jak sveu?ilišni centar (izme?u ostalih, jedan od najja?ih svjetskih studija matematike je u Kyotu), industrijski (Nintendo), ali i gastronomski. Ove ostale stavke jako poštujemo, ovu zadnju smo i detaljno probali. Mnogi svjetski tour-operatori Kyoto svrstavaju u kremu svjetskog turizma pa ?e se tako nerijetko na?i podatak da je za svakoga onoga tko želi re?i da je vidio tri najve?e urbane turisti?ke atrakcije podrazumijeva da je bio u Rimu, Parizu i Kyotu. Fascinacija gradom po?inje ve? od samog dolaska u grad. Sa centralne stanice (na koju vas za to?no dva sata iz Yokohame dovozi shinkansen) ulazite u grad i atrakcije se po?inje nizati jedna za drugom. Nabrajati sve atrakcije koje su vrijedne dolaska bi potrošilo podosta vremena i ne bi donijelo neku sre?u vama koji ?itate, a i uku?ani bi vas morali buditi kad vas na?u kako ste zaspali s glavom na tastaturi. Zbog toga ?u se nastojati zadržati samo na baš najatraktivnijim to?kama koje obilježavaju ovaj grad. 1. Vrtovi – japanski vrtovi su poznata atrakcija ove oto?ne države, ali ono što se može na?i u Kyotu u nekim trenucima zaustavlja dah. Bujna i raznolika priroda ure?ena preciznim radom pedantnih doma?ina vas dovodi da se pitate da li su to stvarno biljke ili je to netko izradio od nekog umjetnog materijala i ostavio tu. Neki od vrtova su samostalni vrtovi, neki su dio kompleksa u hramovima, ali svejedno, radi se o stvarno remek-djelima ljudskog rada. 2. Hramovi – ovo je posebna pri?a u ovom gradu. Postoji bar dvadesetak hramova uz koje bi trebalo stajati - „obavezno posjetiti“. Oni koji su na mene najviše ostavili dojam su Nijo Castle (prva rije?, Nijo, se ?ita onako kako mi ?esto volimo dati nadimak nekome tko se zove Nikola). Specifi?nost tog hrama, koji se nalazi u centru grada je jedna zanimljivost koju je domišljati doma?in, shogun, dao napraviti radi vlastite sigurnosti. Naime, pod dvorca, drveni, kojim se dolazi do sobe u kojoj je shogun spavao je napravljena od posebno obra?enog drva koje kad se po njemu hoda daje zvuk kao da cvrku?u ptice. Moram priznati da me taj opis dobrano nasmijao, ali mi se smješak zaledio (iako je bilo jako toplo za vrijeme tog posjeta Kyotu) kad sam shvatio da hodam po drvenom podu koji stvarno – cvrku?e. Osim što imate dojam da gazite po pti?icama, sve ostalo je fascinantno. Stvarno specifi?na škripa drvenih greda je navrijeme upozoravala vlasnika ukoliko se njegovoj spavaonici približava netko nepoželjan. 3. Nepotrebno je uop?e spominjati koliko ima hramova koji su pod Unescovom zaštitom, kao i gomila detalja iz tih hramova koja su tako?er pod zaštitom (npr. vrata). U cijeloj ovoj niski hramova postoje dva koja ostavljam za kraj ovog ?lanka. 4. Pagoda – Toji temple – u svom kompleksu ima najvišu japansku pagodu. Pagoda je specifi?na gra?evina, toranj, napravljena od drva. Ova pagoda je toliko visoka da ju se lako vidi iz bilo kojeg vlaka koji se primi?e Kyotu, dominatna je izme?u visokih stambenih zgrada i pravi je simbol ovog grada. 5. Ulice, shopping, centar grada – moderni Kyoto – iz tog dijela ne postoje dobr fotografije koje bi se mogle podijeliti s ?itateljima jer sam u taj dio uvijek dolazio nave?er. Kyoto je grad u kojem je mogu?e kupiti sve što vam padne na pamet; uvijek je solidno popunjen turistima. Ulice su pune, atmosfera u gradu je odli?na (?emu doprinosi i velik broj studenata i mladih ljudi), a grad se može pohvaliti i odli?nom gastronomskom ponudom. Uz sva ona jela nabrajana u nekim prijašnjim ?lancima, ovo mjesto je bilo prvo u kojem sam probao monjyaki i okonomiyaki. Monjayaki je vrlo zanimljivo jelo, a ako ste neoprezni, pomalo i opasno. Sjedite, naime, za stolom koji najve?im dijelom svoje površine je zapravo vrela plo?a. Pojavi se vaš kuhar, donese narezani kupus, meso po izboru, jaje i jos gomilu drugog povr?a, sve to prospe na vrelu plohu i onda se to polako pe?e. Monjayaki nema oblika, radi se hrani koja se zalijepi za plo?u i onda je malim pomagalom (koje neodoljivo podsje?a na umanjenu mistriju) uzimate s te vrele plohe. Zanimljivo i opasno ako ste ekstremno gladni jer se onda napatite jedu?i vrelu hranu. Ako ste smireni, nedavno nahranjeni, onda možete imati strpljenja i uživati u tom specifi?nom jelu. Za kraj ostavio sam dva hrama, nešto je svjetska kulturna baština, od kojih je jedan stvarno prekrasna gra?evina u impresivnom prirodnom okruženju i drugi, nešto od ?ega zaista zastaje dah. Dosad u životu sam zaista imao sre?e vidjeti neke od spektakularnih gra?evina i poznatih svjetskih destinacija, znamenitosti koje se mogu vidjeti vrlo ?esto na TV-u ili u medijima, turisti?kim brošurama i reklamama za pojedine gradove i zemlje. Eiffelov toranj, Colosseum, Forum Romanum, Atomium, Versailles, Schoenbrunn, Crveni Trg i ostale znamenitosti su lijepa dostignu?a onih koji su ih gradili, ali Zlatni Paviljon hrama Kinkaku-ji je nešto što vas u istoj sekundi vra?a u djetinjstvo. I to onaj dio djetinjstva u kojem ste ?itali ili slušali – bajke. Pa se u tim bajkama pojavljivala prekrasna priroda opisana najšarenijim epitetima i ku?e, koje su nekad znale biti od – zlata. E, ovdje se radi baš o tome. Zlatni Paviljon ima takvo ime jer je obložen tankim listi?ima – zlata. Smješten je uz malo jezerce, tako da se za lijepih i vedrih dana sama gra?evina i priroda oko nje ocrtavaju u jezeru pa onda umjesto jedne bajkovite scene, imamo i drugu, onu u odrazu u jezeru. U sam paviljon se ne može u?i, niti mu se može pri?i. Ogra?en je, jer ipak treba sa?uvati sve te zlatne listi?e kojima je obložen. Druga slika koja predstavlja pravo obilježje Kyota je Kyomizudera, hram koji ima atraktivnu poziciju i koji je vrlo ?esto scena radnje mnogih povijesnih japanskih filmova. Zbog specifi?nosti destinacije o kojoj pišem, ovaj put i malo više fotografija, jer ovo lokacija je stvarno – druga?ija. Živili!
|
Ferata |
Teme |
Vijesti |
Sport |
Fotogalerija |
Videogalerija |
Chagar |







