Pi�e: Miljenko Mari?

U Ko�utama se sutra obilje�ava 68. obljetnica strijeljanja pedesetorice Ko�u?ana na Kukuzovcu. Dana 24. rujna 1943. godine 50 mu�karaca civila odvedeno je na Kukuzovac i na pruzi kojom je prolazila Ferata presudio im je strelja?ki vod njema?ke SS divizije Prinz Eugen. Iz Mjesnog odbora Ko�ute pozivaju sve udruge i mje�tane da odaju po?ast �rtvama. Komemoracija ?e zapo?eti u 17 sati kod kapelice sv. Stipana (ispred osnovne �kole), odakle ?e povorka krenuti do centralnog kri�a na groblju gdje su ispisana imena stradalih. Ondje ?e se polo�iti vijenci i zapaliti svije?e za du�e pokojnih, a u 18 sati u �upskoj crkvi u Trilju slu�it ?e se sveta misna zadu�nicana kojoj ?e �upnik ?itati imena svih stradalih.

Ko�ute � Kukuzovac, 24. 09. 1943. 'Zlo?in ima i lice i ime'

Pi�u: Bo�o i Miljenko Mari?

Tragom jednog zapisa

U vrijeme Drugoga svjetskog rata i neposredno nakon njega iz Ko�uta su stradale 102 osobe. Od toga broja 40 % ih je stradalo u jednom danu. Fra Petar Bezina u listu Fra Rafo Kalini? (ubijen od SS PE isto 1943.g. u Brnazama)(12-13, 2001, str. 110-116) izme?u ostalog pi�e: �Najvi�e je Ko�u?ana poginulo prilikom prolaska Nijemaca od Mostara i Imotskoga prema Sinju. Partizani su ih do?ekali na putu iz zasjede i neke ubili. Razjareni Nijemci zbog gubitka svojih ljudi, bez obzira jesi li pravedan ili nisi, iz nekih sela uhitili su mnogo pravednih, nenaoru�anih ljudi, i jednostavno bez su?enja ih ubili...�. Autor nadalje pi�e da su ove �rtve stradale 24. rujna 1943. oko 17.00 sati na Kukuzovcu od pripadnika njema?ke Sedme divizije Prinz Eugen. Stradalo je 50 osoba, 41 je ubijeno streljanjem, 9 ih je uspjelo pre�ivjeti (7 ranjenih i 2 neozlje?enih). Od tih 41 ubijenih, ?etrdeset je iz Ko�uta, dok je jedan iz Glavica, koji se slu?ajno na�ao kod rodbine u Ko�utama.

Imena ubijenih Ko�u?ana, sa?uvana u Matici umrlih �upe Trilj, ?itaju se u crkvi na dan njihove pogibije i za njih se moli. Osim tog spomena ti ljudi nemaju nigdje spomenika, nigdje mjesta sije?anja gdje bi njihovi ?lanovi obitelji mogli godi�nje molitvom, misom, vijencem ili svije?om izraziti tugu i �alost. �ezdeset i tri godine stidljivog obilje�avanja tragedije, svjesnog zanemarivanja ?injenica ili pak nemara!?

Nastanak Sedme SS divizije Prinz Eugen

Dana 1. o�ujka 1942. prema zapovijedi glavnog SS sto�era pod brojem 1268/42 uspostavljena je Sedma dobrovolja?ka SS divizija koja je dobila ime Prinz Eugen, a bila je sastavljena od mu�karaca izme?u 17 i 45 godina. Princ Eugen je odrasto u Versaillesu za vrijeme kralja Ludviga XIV �Sun?anog�. �elio je postati vojnikom �to je kralj odbio, budu?i je Eugen bio malen, ru�an i neugledan, u kraljevim o?ima nesposoban za tu slu�bu. Nije mu preostalo drugo doli postati vojnikom pla?enikom na tu?im dvorovima. S Leopoldom I sudjeluje u bitci kod Kahlenberga 12. rujna 1683. u kojoj je Be? obranjen od Turaka. U borbi protiv Turaka stje?e naslov Savoyski i visoke ?inove: general-major i general-poru?nik. Pod vodstvom kneza Maxa Emanuela od Bavarske sudjelovao je 1688. u osloba?anju Beograda. Kao mar�al 11. rujna 1697. zapovjeda vojskom kod Zente i uni�tava Turke (30 000 mrtvih). U srpnju 1716. opet se uspje�no bori protiv Turaka kod Petrovaradina. Iste godine 12. listopada zauzima Temi�var. Trinaest puta ranjavan � sve bitke dobio: tako o njemu pi�e Otto Kumm (pretposljednji zapovjednik divizije Prinz Eugen) u svom djelu Naprijed Prinz Eugen.

Prema Hitlerovoj naredbi Princ Eugen divizija se trebala sastojati od dvije brigade sa 10-11 bataljona. Dana 20. velja?e 1944. divizija je brojala 22 659 mu�karaca od kojih je 53,6 % bilo iz Banata i Srbije, 21,3 % iz Rumunjske, 11,2 % iz Hrvatske, 2,9 % iz Slova?ke, 2,5% iz Ma?arske. Jedan dio je potjecao iz Njema?ke tj. 8,5% (vjerojatno sav vi�i zapovjedni kadar). Divizija je tada imala 392 ?asnika i 1901 do?asnika.

Opunomo?enik za posao voja?enja i ustrojstva divizije bio je Arthur Phleps. U Prvome svjetkom ratu je kao bojnik i �ef glavnog sto�era Rumunjske aktivno sudjelovao u Transilvaniji. Nakon rata postao je zapovjednik saske nacionalne garde te sudjelovao u gu�enju ustanaka u isto?noj i jugoisto?noj Europi. Za vrijeme Austrougarske Monarhije borio se na podru?ju Bosne i Hercegovine. Godine 1941. izlazi iz Rumunjske vojske i priklju?uje se SS trupama prilikom napada na Sovjetski Savez, najprije kao pukovnik, kasnije postaje brigadirom.

Dana 17. listopada 1942. diviziju je u Kraljevu osobno posjetio Himmler, koji ju je 7. sije?nja 1943. prema odobrenju Hitlera premjestio na podru?je Hrvatske radi pripreme budu?ih akcija u borbi protiv partizana u Bosni. Dana 20. sije?nja 1943. u Biha?u je organizirana akcija Wei� (Bijelo) koja je bila namijenjena hvatanju Tita. Nakon akcije Wei� uslijedila je akcija Schwarz (Crno) s namjerom uni�tavanja Titovih partizana u isto?noj Hercegovini i njihovo protjerivanje i gonjenje do Crne Gore. Akcija je po?ela 15. svibnja a trajala do sredine mjeseca lipnja. U svojoj knjizi Otto Kumm izvje�tava kako je Phleps temeljito pripremao ove dvije akcije. Od sije?nja do o�ujka 1943. jedinica Prinz Eugen je osiguravala rudnik boksita kod Bune u blizini Mostara, iz kojeg se pokrivalo 10% tada�njih njema?kih potreba za boksitom.

Zapovjedni�tvo Sedme SS divizije Prinz Eugen

Dana 1. o�ujka 1942. general-poru?nik Arthur Phleps (ubijen 21. rujna 1944. pri zarobljavanju kod Arada) za?etnik i spritus movens divizije postaje njezinim zapovjednikom.

General-major Karl Reichsritter von Oberkamp (obje�en u Beogradu 4. svibnja 1947.) preuzeo je od Phlepsa vodstvo nad divizijom 17. lipnja 1943. Arthur Phleps je i dalje zadr�ao nadkomandu, a u Bosni je bio nadle�an za nova?enje svje�ih snaga i osnivanje muslimanske divizije (Hand�ar). Karl Reichsritter von Oberkamp izravno je zapovijedao akcijom Achse (Osovina) koja nas pobli�e zanima.

Otto Kumm (umro 23. o�ujka 2004. u Hamburgu) je 1. kolovoza 1944. preuzeo vodstvo nad divizijom od von Oberkampa. Otto Kumm je pisac dviju knjiga o diviziji.

August Schmidthuber (19. velja?e 1947. ubijen u Beogradu) je posljednji zapovjednik divizije do njezina zarobljavanja kod Kranja 8. svibnja 1945.

Akcija Achse (Osovina)

Nakon �to su 8. rujna 1943.Talijani sa saveznicima potpisali sporazum o nenapadanju, pukla je �Osovina� i zapo?ela je njema?ka vojna akcija Achse (Osovina), kojom je trebalo razoru�ati talijanske jedinice u raznim zemljama. Hitler je 11. rujna naredio svojim zapovjednicima razoru�anje pod prijetnjom da se strijeljaju oni koji se usprotive njegovoj zapovjedi. U Hrvatskoj je postojala mogu?nost da se talijanske jedinice ujedine s Titom i partizanima. Otto Kumm u svojoj knjizi pi�e o 250 000 talijanskih vojnika koji se nalaze na jadranskoj obali s glavnim zapovjedni�tvom u Dubrovniku.

Borbena grupa pukovnika Schmidhubera bila je nadle�na za razoru�anje Dubrovnika, a grupa pukovnika Otta Petersena za Split. Dubrovnik se ve? 12. rujna bez du�ih borbi uz pomo? avijacije predao (30 000 zarobljenih Talijana).

Oko Splita je situacija bila druga?ija. Po Kummovu pisanju Split je branila 9. Dalmatinska divizija poja?ana sa dvije talijanske pukovnije u posjedu od oko 40-50 tenkova, 80 haubica i 10 obalnih beterija. Njema?ke jedinice pod vodstvom Petersena (na karti ozna?eno Rgt. 13 = 13 pukovnija) su 9. rujna zauzele Sinj i podru?je zra?ne luke te razoru�ale 25. talijansku pukovniju. Iste no?i su nastavile prodor prema Splitu, najprije izvi?a?i, a potom motociklisti. Talijani su iste no?i predali Klis da bi potom prevarili Nijemce i borili se jo� nekoliko dana. Major Breimeier (na karti ozna?eno II/13 = drugi bataljon 13 pukovnije), podre?en Petersenu, poku�ao je pristi?i u pomo? svom pukovniku, ali su ga u Dicmu zaustavili partizani. Nakon borbi major Breimeier imao je 50 mrtvih i oko 120 ranjenih.

Dana 16. rujna 1943. poku�ao je sam zapovjednik divizije Karl Reichsritter von Oberkamp preko Zadvarja i Omi�a prisko?iti u pomo? Petersenu, ali se s gubitcima od 7 mrtvih i 16 ranjenih morao vratiti u Imotski. Nakon neuspjelog poku�aja odlu?eno je da se 22. rujna major Bernard Dietsche sa svojom jedinicom zra?nim putem prebaci iz Mostara u Sinj, kako bi pomogao majoru Breimeieru i pukovniku Petersenu. Dva zrakoplova Jus s ljudima i opremom uspjela su sletjeti na uzleti�tu u Sinju (Piket), dok je tre?i bio pogo?en.

Napominjemo da je major Bernard Dietsche 28. o�ujka 1944. zapovijedao jedinicama Prinz Eugen i jednim bataljonom Teufelsdivision - ?avolje divizije za vrijeme pokolja u Otoku. Thomas Casagrande, na str. 318. svoje knjige, pretpostavlja da su u ovom pokolju sudjelovale neke ?etni?ke jedinice.

Dana 23. rujna u Imotskom je zapovjednik divizije von Oberkamp sakupio 92. motoriziranu pukovniju i poku�ao novi proboj u pravcu Sinj-Split. Jedna kolona je krenula preko Ar�ana a druga preko Cetine u Trilju. Zapovjednik 15. armijskg korpusa general L�ters doletio je zrakoplovom u Sinj da bi potom sa Klisa zapovijedao zauzimanjem Splita, koje se dogodilo 26. rujna 1943. Prema Kummu, Prinz Eugen je na podru?ju Splita zarobio 9 generala, 394 ?asnika i 18 537 vojnika.

Pokolj u Ko�utama 24. rujna 1943.

Kao �to smo ve? rekli 23. rujna zapovjednik divizije Karl Reichsritter von Oberkamp je krenuo iz Imotskog prema Splitu u dva smjera, preko Ar�ana i Trilja. Nedvojbeno na putu od Trilja prema Sinju divizija je pro�la kroz Ko�ute, gdje su njeni vojnici po?inili zlo?in. Prolaze?i kroz selo bili su napadnuti od partizana, koji su se nakon pucnjave povukli u zaklon. Iz osvete njema?ki vojnici su zarobili 50 osoba. Prema ve? poznatoj vojnoj zapovijedi stanovnici jednog sela trebaju se strijeljati ako se u tom selu dogode neprijateljski napadi na njema?ke jedinice. U svojoj knjizi Casagrande navodi da je ta praksa ve? bila provo?ena 1941. godine. Franz B�hme general u Srbiji je izdao naredbu da ?e se: �... za jednog mrtvog njema?kog vojnika strijeljati 100 a za svakog ranjenog 50 zarobljenih ili uhi?enih��.

Prema podacima koje je objavio fra Petar Bezina na temelju sje?anja pre�ivjelih osoba i popisa nastradalih osoba iz �upnog ureda u Trilju, Nijemci su u Ko�utama zarobili 50 osoba. Sve osobe su bile iz Ko�uta osim Ante Milanovi?a Ivanova iz Glavica kod Sinja, koji je bio kod rodbine u Ko�utama. Od zarobljenih 50 osoba 41 je ubijena. Marko �upa Matin ubijen je i ba?en u Cetinu, a 40 ih je stradalo na obli�njem Kukuzovcu. Od 9 pre�ivjelih osoba 7 ih je ranjeno, a 2 su ostale neozlje?ene.

Popis stradalih:

Dadi?, Ante (Joze i An?e), ro?. 17. 09. 1884., civil, o�enjen otac 4 djece,

Dodig, Ante (Luke i Ive), ro?. 13. 09. 1919., civil, neo�enjen,

Dodig, ?iro (Ante i Mare), ro?. 25. 12. 1928., civil, neo�enjen,

Dodig, ?iro (Martina i An?e), ro?. 29. 10. 1909., civil, o�enjen otac 4 djece,

Dodig, Ivan (Martina i An?e), ro?. 17. 07. 1914., civil, o�enjen otac 2 djece,

Dodig, Jozo (Grge i Ive), ro?. 01. 02. 1898., civil, civil, o�enjen otac 5 djece,

Dodig, Jozo (Nikole i Mande), ro?. 01. 04.1889., civil, o�enjen otac 4 djece,

Dodig, Luka (Grge i Ive), ro?. 26. 02. 1901., civil, o�enjen otac 4 djece,

Dodig, Marko-Martin (Pavla i Pere), ro?. 22. 10. 1919., domobran, neo�enjen,

Dodig, Martin-Vinko (Ante i Luce), ro?. 10. 4. 1904., civil, o�enjen otac 4 djece,

Dodig, Mate-?iro (Marina i An?e), ro?. 29. 10. 1909., civil, o�enjen otac 4 djece,

Dodig, Petar (Ivana i Kate), ro?. 28. 06. 1921., domobran, neo�enjen,

Dodig, Stipe (Grge i Ive), ro?. 06. 03. 1908., civil, o�enjen otac 4 djece,

Duki?, Josip (Pavla i Ane), ro?. 01. 12. 1920., civil, neo�enjen,

Gabri?evi?, Ivan (Grge i Marte), ro?. 28. 07. 1906., civil, o�enjen,

Knezovi?, Ante (Luke i Ive), ro?. 22. 02. 1918., civil, neo�enjen,

Knezovi?, Ivan (Luke i Ive), ro?. 16. 02. 1925., civil, neo�enjen,

Knezovi?, Luka (Petra i An?e), ro?. 09. 10. 1890., civil, o�enjen otac 5 djece,

Knezovi?-�uro, Ivan (Jure i Matije), ro?. 04. 09. 1917., civil, neo�enjen,

Knezovi?-�uro, Jure (Ivana i Mare), ro?. 19. 11. 1880., civil, o�enjen otac 8 djece,

Krnja?a, Bo�e (Jakova i Ane), ro?. 29. 03. 1914., civil, o�enjen otac 3 djece,

Krnja?a, Nikola (Martina i Luce), ro?. 13. 11. 1887., civil, o�enjen otac 7 djece,

Marinovi?, Jozo (Ante i Ane), ro?. 01. 10. 1912., civil, o�enjen otac 3 djece,

Milanovi?, Ante (Ivanov) iz Glavica kod Sinja, (bio u posjetu rodbini u Ko�utama),

�olo, Ante (Ivana i An?e), ro?. 03. 04. 1925., civil, neo�enjen,

�olo, Ante (Jakovljev), ro?.1895., civil, o�enjen otac 1 djeteta,

�olo, Bo�e (Luke i Jake), ro?. 08. 05. 1901., civil,o�enjen otac 7 djece,

�olo, Ivan (Jakova i Pere), ro?. 20. 06. 1862., civil, o�enjen,

�olo, Ivan (�imuna i Luce), ro?. 22. 12. 1894., civil, o�enjen otac 5 djece,

�olo, Jakov (Petra i Ive), ro?. 27. 07. 1913., hrvatski oru�nik, neo�enjen,

�olo, Jakov (�imunov), ro?. 14. 04. 1907., civil, o�enjen otac 2 djece,

�olo, Jakov (Ante i Ive), ro?. 21. 10. 1923., civil, neo�enjen,

�olo, Luka (Ante i An?e), ro?. 25. 11. 1914., civil, neo�enjen,

�olo, Petar (Martinov), ro?. 15. 03. 1873., civil, o�enjen otac 13 djece,

�olo, Stipe (Ivana i An?e), ro?. 10. 11. 1925., civil, neo�enjen,

�upa, Marko (Mate i Kate), ro?. 04. 04. 1893., o�enjen otac 7 djece (ubijen i ba?en u Cetinu),

�uro, Ante (Martina i Marte), ro?. 08. 11. 1912., civil, o�enjen otac 5 djece,

�uro, Bo�e (Martinov), ro?.17. 11. 1903., civil, o�enjen otac 4 djece,

�uro, Ivan (�imuna i Ive), ro?. 20. 03. 1903., civil, o�enjen otac 5 djece,

�uro, Nikola (Ante i Ive), ro?. 12. 11. 1904., civil, o�enjen otac 1 djeteta,

�uro, Petar (Martina i Kate), ro?. 06. 06. 1897., civil, o�enjen otac 5 djece.

Tri dana nakon ubojstva na Kukuzovcu, njema?ko zapovjedni�tvo je dozvolilo rodbini da preuzme i pokopa svoje najbli�e.

Zaklju?ak

?etrdeset godina poslije Otto Kumm u svojoj knjizi o SS diviziji �uti o pokolju ko�u?kih �rtava. Partizani su pilatovski oprali ruke i prebacili krivnju na drugu stranu. Nitko nije kriv � a toliko ubijenih. O?ito i jednoj i drugoj strani iz nekih razloga je odgovaralo i jo� odgovara brisanje pam?enja.

Unato? svemu radi istine i zadovolj�tine potrebno je otkriti i objaviti razloge pokolja i dugogodi�nje sustavne �utnje o ovom civilnom zlo?inu, koji prema Me?unarodnom a i svakom drugom pravu nikada ne zastarjeva.

Zaboravimo li ih i mi i �utimo li o njima � netko ?e drugi kriknuti njihova imena � Nebu i ljudima, a mi svojoj vlastitoj djeci ne?emo znati objasniti smisao njihovih ni na�ih imena. Tko ?e im � osim nas � protuma?iti ovaj dvostruki put Zla?

Prijedlog

Zlo?in na Kukuzovcu predstavlja javni ?in pogubljenja nevinih civila, koji su oteti od svojih najbli�ih za ranojesenskog poslijepodnevnog odmora (5 dana prije svog za�titnika sv. Mihovila), smaknuti i pokopani skoro tajno (nije se smjelo ni tugovati). Neki ?ak nisu pokopani u svojim grobnicama, jer u njima nije bilo mjesta. Ko�u?ke �rtve su stradale zajedno od jedne te iste ruke, u jednom danu, na jednom mjestu, povodom jedne ratne akcije.

Na prijelazu u novo tisu?lje?e papa Ivan Pavao II pozvao je sve narode da slijede one koji su se znali �rtvovati za druge. Pozvao je tako?er mjesne Crkve da popi�u svoje mu?enike kako ih se nebi prepustilo zaboravu. Na tragu tog poziva vrijedan je spomena i svehrvatski projekt kojeg je pokrenuo gospi?ko-senjski biskup Mile Bogovi? gradnjom Crkve hrvatskih mu?enika na povjesnom mjestu stradanja u Udbini (Krbava), u kojoj ?e nadamo se biti upisana i imena ko�u?kih nevinih, zatajenih i zaboravljenih �rtava.

�to se ti?e mjesta Ko�uta i rodbine ubijenih, oni bi se mo�da �rtvama najbolje odu�ili gradnjom spomenika u Ko�utama i postavljanjem spomen plo?e na mjestu pogibije na Kukuzovcu.

Literatura:

Casagrande, Thomas, Die Volksdeutsche SS-Division �Prinz Eugen�: die Banater Schwaben und die nationalsozialistischen Kriegsverbrechen, Frankfurt/Main, 2003.

Kumm, Otto, �Vorw�rts, Prinz Eugen!� Geschichte der 7. SS � Freiwiligen - Division �Prinz Eugen�, Osnabr�ck, 1978.

Kumm, Otto, �Prinz Eugen� im Bild, Osnabr�ck, 1983.

Bezina, Petar, Ubijeni u Ko�utama u Drugom svjetskom ratu, u: Fra Rafo Kalini?, 12-13 (2001), str. 110-116.

�upni arhiv Sv. Mihovila Trilj, Popis ubijenih civila iz Knjige umrlih.

Web links:

www. Wikipedia.org (Wikipedia, freie Enzyklopedie)

www. Lexikon-der-wehrmacht.de

www. feldgrau.com

�

�

�

�

�

�