Tekst i fotografije: Ranko Budimir

I eto, kako to ve? neplanirano biva u �ivotu, nakon Japana i fascinantne zemlje i ljudi �na kraju svijeta�, ovaj put je na red do�la Nizozemska. I to ne ona relativno poznata Nizozemska: svi su ?uli bar neku pri?u o Amsterdamu i tamo�njem �ivotu, svi su ?uli pone�to o Haagu, pone�to o Rotterdamu. Oni koji prate nogomet znaju za Ajax, PSV Eindhoven i Feyenoord, poneko i za Rodu, Vittese i Willem II; nekima prva asocijacija ide na tulipane, nekima na drvene klompe, nekome padne na pamet Philips. Uglavnom, zemlja o kojoj se pone�to kod nas zna, ali nije ba� prisutna u na�em svakodnevnom �ivotu (?ast iznimkama i onima u kladionicama).

Dakle, grah je ovaj put pao na Bredu. Breda kao mjesto stanovanja, ured u Rijenu. Rijen je mjesta�ce 10 km od Brede, i velik je otprilike kao Sinj. ?ak i u tom Rijenu moja firma nije u centru, nego se nalazi na rubu grada; otprilike kao da mi je ured u Sinju u Naprijedu.

Breda je zanimljiv grad, negdje oko 170 tisu?a ljudi. Uostalom, dom je jednog od najpopularnijih me?eva u nogometnoj Evropi me?u sinjskim kladiteljima: NAC � NEC.

Recimo da je po �armu i ure?enosti sli?an na�em Vara�dinu, samo ipak ne�to ve?i. Grad ima zanimljivu jezgru, Grote Markt, centralni trg na kojem se smjestila poprili?no impresivna katedrala. Ostatak trga zauzimaju � �tekati. Rekao bi ?ovjek, razmi�ljaju?i unaprijed, da ovi ljudi ne sjede vani, ali to je gre�ka. Svako toplo i sun?ano vrijeme grad je pun, ljudi sjede i piju kave i poprili?no veliki izbor odli?nih nizozemskih i jo� boljih belgijskih piva. Grad ima i dosta zelenih povr�ina i ono �to je karakteristi?no za ovaj dio Evrope � ljudi ponesu dekice vani i sjede ili le�e u parkovima na dekicama. Ponesu hranu, bilo da se radi o pauzi na poslu ili da je u pitanju vikend, i lagano u�ivaju na svje�em zraku. Nije rijetkost da ?ete vidjeti ljude koji su iza�li s posla na pauzu i onako u odijelu zavaljeni na dekici u parku jedu sendvi? i u�ivaju na suncu. Jedini problem i nesre?a u cijeloj pri?i je �to sunca ima jako rijetko. U ovih mojih sad ve? desetak dana dominantna pojava je ki�a. Mo�da samo dva dana su bila potpuno bez ki�e. Nisu te ki�e ni velike, uglavno se radi o laganom rominjanju, i ne pada to cijeli dan, ali je � dosadna.

Moj prvi susret s radnim mjestom je bio ipak pokazatelj da sam do�ao u bitno druga?iju okolinu od japanske. Op?enito, prvi susret s Nizozemskom mi je pokazao odmah u startu da ne o?ekujem japanske standarde u nekim stvarima: brzi vlak Fyra, ponos nizozemske �eljeznice u mom prvom kontaktu s njim se � pokvario; tako da je moja prva vo�nja, na ruti od amsterdamskog aerodroma do Brede od planiranih sat i ne�to sitno vremena trajala ne�to manje od tri sata. Vlak je, nakon prolaska kroz Rotterdam, usred ni?ega jednostavno � stao. Ne ba� zabrinuti slu�benik mi je objasnio da je lokomotiva ostala bez struje i da ?e sad sve biti restartano (?!). Ok. Nakon 15 minuta rekao je da nije uspio restart i da moramo pri?ekati drugi vlak koji ?e nas pokupiti. I tako, sa svom svojom prtljagom morao sam seliti u drugi vlak. Jedini je problem �to su vlakovi dosta visoki tako da je trebalo iskakati iz njih na kamenje koje se nalazi pored pruge. Ali da bi sve bilo u redu, dolje vas ?eka mladi crnac u odijelu, nekih 1,70 m visine i sa svojih 60 kg. Iako sam mu sugerirao da mi ne treba i da mogu bez njega, on je inzisitirao da me hvata. Pomogao sam mu da se digne poslije, oko toga �to se natukao na kamenje mu ne mogu pomo?i. U svakom slu?aju, cijenim po�rtvovnost.

No, da se vratimo radnom mjestu. Dakle, nema formalnosti ko u Japanu, nitko nije u odijelu na poslu, poprili?no casual okru�enje. To?nost je pojam koji je ostao zagubljen i negdje kupi pra�inu, nervoza i stres tu ne stanuju. Mo�da se negdje skrivaju, vidjet ?emo tijekom vremena, ali nisu u prvom redu. Ono �to se na prvu osjeti je otvorenost i srda?nost ljudi. Svi su jako susretljivi, jako spremni za pomo? i svi jako dobro govore engleski, �to mi uvelike olak�ava komunikaciju. Jest da me malo ?udno pogledaju svaki put kad se uz zahvaljivanje krenem klanjati, ali ostala mi ta lijepa gesta... Morat ?u je izbaciti, malo djeluje smije�no.

S veseljem sam do?ekao prvi ru?ak, uvijek je zanimljivo vidjeti kakva se hrana nudi. Sre?om, ured u Rijenu ima restoran u svom kompleksu. Odli?no. Dolazak u restoran me iznenadio � ne mogu re?i neugodno, jer sve novo mi je u po?etku prihvatljivo. Naime, u ovom dijelu svijeta ljudi imaju malo druga?iji obi?aj. Za ru?ak jedu uglavnom nareske ili salate. Kuhanu hranu, du�e pripremanu hranu ili ono �to mi volimo nazivati ru?ak jedu nave?er. Ne ulaze?i u to ?ija je varijanta bolja, pro�ao sam kroz ponu?enu hranu i bio poprili?no zadovoljan. Uglavnom, radi se o jelima koja sadr�avaju po nekoliko vrsta sireva (koji su ovdje fantasti?ni!), salate, poneko kuhano jaje; u ponudi se nalaze i juhe, tako da nije ba� neizdr�ivo. Iako, duboko sam svjestan da bi stari Sinjani tu sigurno postavili pitanje tipa: �Gospo?o, a di se ovde slu�i meso?�. Uglavnom, hrana za prvi dojam � vrlo dobra.

Do momenta dok mi firma nije osigurala auto, koristio sam lokalni vlak do Rijena. Vlakovi su novi, uredni i jako prihvatljiv oblik transporta � s obzirom da su u blizin Brede neki studentski gradovi kao �to su Tilburg i Utrecht, ujutro je mogu?e vidjeti puno studenata na putu prema svojim fakultetima. Te�ko se u tom trenutku oteti dojmu kako dana�nji studenti u razvijenim zemljama imaju zapravo odli?ne preduvjete: skoro svi su koristili smartphoneove, a velika ve?ina ih je u rukama umjesto gomile papira, skripti i ostalog �oru�ja� hrvatskih studenata imala sa sobom kojekavka pomagala u vidu tablet-PC-eva, iPad-a i ostalih pomagala u kojima se nalazi sva njihova literatura. Kad se sjetim mojih studentskih dana i dana mojih prijatelja u godinama rata i pora?a u Hrvatskoj, te�ko mi je ne pomisliti kako su dana�nji studenti predodre?eni na uspjeh. S druge strane, shvatio sam da je i od po?etka mog studiranja pro�lo 15 godina tako da sam sam sebi zvu?ao kao stariji ljudi za vrijeme mojih studentskih dana koji su svaku pri?u po?injali sa �...u moja vremena...�... Naravno da je 15 godina razlike vidljivo u svakodnevnom �ivotu, a ne samo u ogledalu i na vagi.

Zanimljivost koja je vrijedna jedne posebne teme je stanovanje. Obe?ajem da ?u se s time pozabaviti jer stanovi i ku?e izgledaju poprili?no druga?ije od na�ih... Ali prije toga, imat ?emo jednu kratku �etnju po jednom lijepom gradu u susjedstvu Brede, s one strane nizozemsko-belgijske granice...

Dotad, stojte mi dobro!

O autoru: Ranko Budimir, Sinjanin ro?en 22. studenoga 1977. Diplomirani in�enjer matematike - PMF Zagreb. Radio: u izdava?koj ku?i Element d.o.o kao urednik znanstvenog ?asopisa; u PBZ-u na projektima u PBZ Investu; u Hypo-Alpe-Adria Group; u Card Processing Centeru, kao Data Analyst, kao konzultant za kreditne kartice i kao Head Deputy of IT Service Departmen. Trenutno je Customer Project Manager u tvrtci Ericsson Nikola Tesla...  

Posljednjih mjeseci Ranko je radio u Japanu iz kojeg je za Feratu pisao vrlo ?itanu kolumnu 'Japanski dani by RB'. Ranko odnedavno radi u Nizozemskoj pa su na Ferati 'Japanske dane by RB' zamijenili 'Nizozemski dani by RB'.