Tekst i fotografije: Ranko Budimir

Ovako, prid ove dane alkarskih sve?anosti, a kad ste fri�ki povratnik iz Japana, te�ko je ne poku�ati povu?i paralelu i razmisliti kako bi to bilo da se Alka tr?e u Japanu ili da je barem Japancima dati da se uhvate organizacije ove na�e. I onda krene radit ma�ta, zamagli se pogled...

Ajmo se odmah fokusirati na dan same Alke, nedjelju, po?ev�i od sve?anog ru?ka. Alkarski dvori, svita gostiju koji dolaze na Alku, uzvanici, alkari i alkarski momci. Svi sjedaju za pove?e stolove i organizira se tradicionalni ru?ak, koji mnogi uzvanici spominju mjesecima poslije. Ove godine, s obzirom da su nam se prijatelji s Dalekog Istoka uklju?ili u organizaciju, jela za ru?ak su malo druga?ije slo�ena: po?inje s predjelom. Onako, s nogu, umjesto pr�uta, sira i kugli francuske salate, servirane su ?a�e sa �tapi?ima od povr?a. Narezane mrkve, kukumari i bambusovi �tapi?i, da se gosti pripreme za juhu. Nakon toga, nastavlja se s miso juhom. Alkari i momci se pitaju gdje je nestala dobra stara govedina; uzvanici pristojno kimaju glavom i rukavima bri�u ostatke algi iz miso juhe. Pomalo nervozne usijane glave pod kapama drevnih narodnih no�nji ?ekaju kad ?e do?i hrana na koju su navikli, a onda �ok: umjesto o?ekivanih sinjskih aramba�a i pe?ene janjetine, na stol sti�e ne�to drugo: svakome ponaosob komadi? duboko pohane piletine, jedna pohana balancana, komad pohane tikve (ne tikvice, nego prave tikve, �ute, bundeve) i malo naribanog kupusa. Zelenog, ne kiselog. Uz to, gostima je servirana i zdjelica ri�e, da ih podsjeti na aramba�e, ako se kod njih ku?i ipak stavi malo ri�e u njih, ?isto da ne budu prejaki. Da ne bi izostao potreba konzumiranja kiselog povr?a, dobri stari kupus je zamijenjen kiselim marelicama (polovicom jedne) i malo ukiseljenog bambusa. Sve to se uredno zalijeva ?a�icama sakea. Na kraju desert, napokon da ljudi i ne�to slatko pojedu pa u to ime sti�e i sladoled od zelenog ?aja.

Nakon obilnog ru?ka alkari i alkarski momci odlaze kod alaj?au�-sana da se pripreme za povorku a uzvanici pokretnim trakama se odvoze do alkarskog trkali�ta. Pokretne trake su ugra?ene na nekim prometnijim prilazima gradskim centrima ili velikim shopping centrima i funkcioniraju na na?in kao i na ve?im svjetskim aerodromima: hodate po traci koja se lagano kre?e � da kojim slu?ajem i stojite, i�li biste u �eljenom smjeru. Do�av�i na alkarsko trkali�te uzvanici hodaju me?u prepunim tribinama napravljenim od ?elika i pleksiglasa. Legendarne palke su uklonjene i postavljene u novi alkarski muzej podignut odmah u dvori�tu obli�nje �kole gdje su izlo�ene kompletne palke. Sjedenje na plakama u muzeju i dodir sa �pro�lo�?u i drevnom tradicijiom vite�kog natjecanja� se napla?uje oko 15ak kuna.

Na novim tribinama natiskalo se ve? oko 25 000 gledatelja, svi, naravno, s pla?enim ulaznicama. Legendarni namje�ta? Alke, Runje, od ove godine zamijenjen je Hitachijevim ure?ajem koji savr�eno precizno centrira samu alku na sredinu trkali�ta i odre?uje visinu alke u odnosu na visinu nanesene pr�ine na asfalt. Da se ne bi ukinula tradicionalna uloga namje�ta?a alke, njegova nova uloga se sastoji u pritiskanju tipke kojom se aktivira Hitachi AlkaSet 1.0 ure?aj.

Imena alkara svjetlucavim slovima su ispisana na velikom semaforu (opet Hitachi) koji je ugra?en na Videkinu ku?u. Uz ime svakog alkara nalazi se mali ekran s kojeg vidimo detalje njegovih priprema s hipodroma dok galopira na konju s kojim ?e krenuti u ovogodi�nje nadmetanje. Nad trkali�tem se nalazi jo� 6 velikih ekrana na kojem se u i�?ekivanju dolaska sve?ane povorke vrte najva�niji trenuci s ovogodi�nje Bare i ?oje i u usporenim snimcima gledamo detalje ju?era�njeg pripetavanja. Uz sve to, u donjem dijelu ekrana prolaze statistike ovogodi�njih natjecanja gdje vidimo da bi dana�nji favorit trebao biti Kristijan Biki? s vrijedno�?u prosje?nim pogotkom u 2.13. Toliko naime iznosi prosjek njegovih pogodaka za vrijeme prova i Bare i ?oje. Prvi pratitelj je tek na 1.94 tako da je trenutna forma na strani biv�eg vojvodinog a?utanta.

U pravom trenutku, da pokupe sve ovacije prisutnog mno�tva zajedno dolaze visoki uzvanici u dru�tvu visoke delegacije zemlje izlaze?eg sunca. Nakon pozdrava publici, zajedni?ki se uspinju pokretnim stepenicama do sve?ane lo�e. Nakon uzvanika, par minuta kasnije, uz zvuke novih Panasonicovih ma?kula na trkali�te sti�e alkarska povorka. Festival narodnih no�nji, hodaju?a povijest ovog kraja sklopljena u veli?anstvenoj i ponosnoj vite�koj igri, nao?iti mu�karci u sedlima upla�enih konja, predvo?eni kr�nim alkarskim momcima, njihovim vjernim asistentima. Cijela povorka pra?ena zvucima jedne od najutreniranijih svjetski limeno-glazbenih instrumentalnih sastava, ove godine sa posve novim i ula�tenim Yamahinim instrumentima, darom novog ponosnog sponzora ove sve?anosti. Dok razdragano mno�tvo u transu promatra uprizorene trenutke pro�losti, sve?anoj lo�i prilazi zapovjednik ?ete alkara i uz naklon po?inje svoj ritual tra�enja odobrenja po?etka ovogodi�njeg alkarskog nadmetanja.

Uz visoku dozu adrenalina �to ga svake godine donosi ovo nadmetanje, publika ove godine po prvi puta u�iva u naknadnoj analizi svakog nastupa na monitorima gdje se vidi da ve?ina alkara vi�e preferira pogodak u lijevu stranu najmanjeg kruga � sride. O?ito nam je nova tehnologija donijela i takve detalje.

Na kraju, pobjednik ovogodi�njeg natjecanja dobija ru?no izra?enu katanu, dar japanskog ambasadora u ?ast novouspostavljenog prijateljstva sinjskih alkara i samuraja iz Tomehan regije.

Po zavr�etku fe�te, slijedi veselo opu�tanje uz zvuke tradicionalnih japanskih bubnjara i litre sakea. Za eventualno gladne slu�it ?e se onegiriji, maleni �sendvi?i� od ri�e umotane u alge.

Ve? je jasno da uz sve �elje da se neki detalji alke moderniziraju ovakva predo�ba Alke bi rijetko koga odu�evila, pogotovo manjak aramba�a i nedostatak legendarnih palki. Istini za volju, ?ak i da se povjeri Japancima organizacija ovakvog doga?aja, nikad on ne bi zavr�io na ovom nivou na koji ga je moja fikcija dovela jer Japanci, prije svega, jako po�tuju tradicionalne vrijednosti i njihov odnos prema tu?oj tradiciji, a u dana�njim vremenima, bio bi ravan odnosu prema vlastitoj tradiciji. Ono �to njih posebno veseli je ikakav materijalni ostatak koji je stariji od par stotina godina jer u toj zemlji koju i ove dane poga?aju poplave i potresi rijetkost je da postoji ne�to toliko staro. ?este katastrofe koje su uglavnom popra?ene po�arima, a evo odnedavno i jakim tsunamijima uni�tavaju sva materijalna dobra. Tokyo, jedna od najve?ih i najpoznatijih svjetskih prijestolnica kao najstariju stvar u cijelom gradu ima � stablo. U jednom od parkova centralnog Tokya nalazi se bor koji je star par godina preko 300 i to ga ?ini najstarijim svjedokom tokyske svakodnevnice. Dakle, na�a Alka bi i u Japanu imala veliku vrijednost, kao ne�to �to je sa?uvano toliki broj godina. Istina, i Japanci imaju velik broj festivala i obilje�avanja drevnih doga?aja, ali njihove reakcije na spomen nesvakida�nje igre koja zahtijeva vje�tinu velike preciznosti dok dugim kopljem ga?ate metu s galopiraju?eg konja, pokazivale su iznimno po�tovanje i prema sudionicima kao i prema onima koji rade na tome da se ta tradicija sa?uva. U svakom slu?aju radi se o kulturi koja cijeni ovakve stvari i koja diljem svijeta podr�ava sli?ne manifestacije. Pa mo�da kad se netko u Splitu sjetio Inohe kao proboja na japansko tr�i�te, mo�da bi i ovaj kraj imao ne�to za ponuditi...

Ali, pustimo sad Japan, ide Alka, ima vrimena za Japan i poslije...