|
ÄŚetvrtak, 21 Srpanj 2011
|
|
Ovo je pri?a o pršutin i pršutaru. Pršute volin, pršutara znan. Ve? godinan. I prijatelji smo. Al ovo ne pišen zato šta smo prijatelji, nego zato šta je ?ovik zbilja zaslužio da ga se pofali. I napisa?u sve kako je bilo… ?ini mi se da je bio peti misec. Ja mislin petak. Može bit i trinesti. Zove Snježan. - Jel te zva Jozo? - Nije. Zva me Ivica. - E, to ti je to. - Ko ?e bit gori? - A šta te briga. Bi?emo nas dva. Bi?e nji dva. Bi?e janje. I bi?e još ko bude… - Aj dobro. Di si ti sad? - Vozin prema Trilju. - ?ekaj me isprid Jozinog kafi?a, pa ?emo skupa gori. - Nemoj kasnit da se ne oladi… Kakvi kasnit. Nakon kvarat od ure ulazin u Trilj. Snježan ?eka isprid 'Stiva'. Ukrcaj i penjemo se prema Kamešnici. Gleda me koda san incukan. - Kakva ti je to borša? - Laptop i aparat za slikanje. - Pa šta ?e ti to? - Iskoristi?u priliku pa ?u malo poslikat pršutanu, napisat dvi, tri ri?i i odma dognit na Feratu. - Kako da ne. Pisa?eš ti kad do?e beka i ladni gemišt. Uf štaš se ti danas napisat. Bio je u pravu. Nisan taj dan napisa ništa. Ni sutra. Ni prikosutra. Ni druge nedilje. Evo pišen tek sad… Vozili smo se tako i ?akulali. Ne si?an se o ?emu. Bi?e ?avlija politika. Nakon više od dvajest kilometara okuka dolazimo u Voštane. Staro potkamešni?ko selo, skoro iljadu metara nadmorske visine. Isprid pršutane našeg doma?ina Ivice Babi?a još nema nikoga. Oprezno izlazin iz auta. Stra me pasa. More bit da su opet novi, pa me ne?e pripoznat. Sitin se s tugon jednog velikog toraša šta je ?uva pršutanu i šta su ga vuci namamili vanka i došli mu glave… Pršutana se protegla. Nadozi?ana je. To se stru?no kaže da je proširen proizvodni kapacitet. Svaka ?ast. Vadin aparat. I?en slikat. Slikajen. Slike bezvezne. Sveti Roko, Pile i Jerko. Ništa, ove vanjske slike inako nisu bitne. Ono unutra je važno, a dotad ?u u? aparatu umot. Pomalo se kupe ljudi. Prvi dolazi don Mirko. S njin je uvik lipo pro?akulat o svemu. Onda Jozo donosi vino. Pa eto i gazde Ivice, Gorana, Ivana… Pozdravljanje, šta ima, kako si i to… Neko kaže, da ne bi posli gubili vrime, amo vidit pršutanu prije nego šta Deno donese janje. Obilazak. Najprije izvanka. Odamo okolo, a Ivica objašnjava kolko je prije bilo mista, a kolko je sad. Ja opet provan slikat. Opet uništa. Ulazimo unutra. ?uti se da je studenije. Silne prostorije. Priprema, obrada, higijena, upravljanje, satovi, kompjutori, broja?i. Ma svaka ?ast tehnologiji, al sve nas zanima nešto drugo… Onda po?inje baš to. Najprije pancete. Pola bilo, pola crveno, a kora zlatna. Stotine panceta. Ma šta stotine. Iljade! Pa bu?ole, pa pe?enice… Onda pršuti. Pršuti na svi?i. Pršuti u mraku. Pršuti vise. Pršuti leže. Pršuti veliki. Pršuti mali. Pršuti mladi. Pršuti stari. Di god se okreneš pršuti. Osandeset iljada. Je dobro ste pro?itali, godišnji kapacitet pršutane Voštane je osandeset iljada pršuta! Ivica pri?a kako se na ton mistu pršuti rade isklju?ivo po tradicionalnoj recepturi. A tu je bura zakon. Ona je najvažnija u po?etnoj fazi sušenja jer tada pršuti usebi imaju najve?u koli?inu vlažnosti, a bura ih isušiva na pravi, neagresivni na?in. Slušan Ivicu i pade mi napamet da je senjska bura najpoznatija, al je zato voštanska najkorisnija. Sve to i?e posve brzo. Odamo od pogona do pogona. Nigdi kraja. Mi se iskreno divimo prizoru i postignuton. Ivica s razlogon diskretno ponosan, al ne?e prid aparat. - Stani malo da te slikan! - Ma slika?eš poslin. - Ma ko zna šta ?e bit poslin. - A šta ?e ti slike… Tako mi svaki put u zadnji ?as izmigolji isprid aparata. Ja klikan, fatan ga kad stane, fatan ga u letu. Neman kad prigledat kakve su slike. Sri?on, pancete i pršuti ne migolje. Oni mirno leže i vise. Guštan ih slikavat. Klikan li klikan. I svaki put zadnji izlazin iz prostorije. Stra me da me ne zaborave, ili namjerno ostave koju minutu. Ajme scene, ajme pokore, zatvoren me?u iljadan pršuta bez temperina. Bliži se kraj obilaska pršutane, iznutra. - Stani malo da te slikan! - Ma slika?eš poslin… Vra?amo se za stol di ?emo nastavit prijateljevanje. O?ekuje se po?etak druge trke. Ja sidan do Ivice. - Ajde kad se nisi tio slikat, daj mi intervju! - Šta da ti dan? - Intervju! - Ma pusti intervju, sad ?e do? janje. - Nemoj zajebavat. - Posli ?emo. Ima vrimena. I?en pripremit salatu. - Ma liberali su zaduženi za salatu. - A valja i liberalin digod pomo?. I tako mi se opet izmigoljio. Migolji ti, migolji Ivane… Al neš izmigoljit… Sazna?u ja sve, makar mi zato tribalo dva miseca… Sazna?u da si najprije radio ki voditelj prehrane u Cetinki, pa ki voditelj poslovnice u Tisku, pa ki voditelj veleprodaje u Slobodnoj, pa ki direktor hotela u Sinju i tek onda ki direktor pršutane Voštane. Sazna?u i da su ti prijatelji govorili da si berlav šta napuštaš svoje lipe posle i srljaš u nepoznato. Da se vra?aš u misto iz kojeg je sva mladost utekla ugrad. Al ti si bio tvrdoglav ki ne?u re? ko, kupio si zemlju, po?e iz ni?ega, sazi?a pogon i zaposlio prvi jedanest ljudi. Sazna?u da sve ove godine radiš više od Bandi?a i da ti od velikog broja pri?eni kilometara auti traju kra?e neg postole. Sazna?u da imaš predstavništva u Zagrebu i Rijeci. Da si prije šest godina u Trilju otvorio modernu pakirnicu i distributivni centar. I da danas zapošljavaš tridesetak ljudi. Sazna?u da si vode?i rvacki proizvo?a? pršuta!!! Ponavljan prvi u Rvackoj! A sazna?u da na tome ne misliš stat i da ?eš uskoro dovršit novi pogon u ?aporican i da ?eš tada proizvodit ILJADU I ?ETIRISTO TONA pršuta godišnje. Sazna?u da se imaš namjeru poslovno širit i na, šta bi jedan ?ovik reka, region. Sazna?u da ti je tek 55, da si ve? did i da, unato? tome šta si rvacki kralj pršuta, posve voliš papat lombul, krvav! I sazna san. I sad san napisa. Jer ova pri?a o pršutu i pršutaru je poruka da se može uspit i uvin našin krajevin. Formula je jasna. Manje pljucat druge. Manje žugat. I puno i pametno radit! A na kraju da ne bi bilo zabune moran re? da je onog petka, može bit da je bio i trinesti, Deno donio janje koje je bilo ?ista petica. Don Mirko se unato? tome nije omrsio. Mi ostali jesmo. Ali unato? velikog poštovanja svi nas okupljeni prema našen doma?inu, dobron ?oviku, uspješnon poduzetniku i rvackon kralju pršuta, janje?a glava je ipak pripala glavaru. Slika govori više od iljadu ri?i. Je. Nisan napisa ni ri?i o tome kakvi je bio pršut. Znan ja to, ali o tome zbilja nema smisla pisat. To triba provat! |
Ferata |
Teme |
Vijesti |
Sport |
Fotogalerija |
Videogalerija |
Chagar |



