Tekst i fotografije: Ranko Budimir

Jedno od prvih pitanja mojih prijatelja kad sam stigao u Japan je bilo: ide� li gledati sumo? Bilo bi �teta propustiti takvo �to kad sam ve? ovdje. Bio je sije?anj, zimski turnir u punom jeku. To se moralo vidjeti...

Sumo je drevni tradicionalni japanski sport. Ve?ina vas koji ovo ?itate (a i ja) imate predod�bu o debelim mu�karcima koji bacaju ne�to bijelo na pod prije me?a, onda se nagnu jedan prema drugome, krenu se gurati i nakon nekog sitnog vremena jedan od njih zavr�i ili izguran s borili�ta ili padne na pod. Dok se guraju, jedan drugog poku�avaju uhvatiti za najdeblje tange koje ste ikad vidjeli u �ivotu. S aspekta nas s ovih prostora, rekli bismo da je taj sport malo � glupav. Me?utim, kad se malo dublje zagrebe i kad se vidi kakva cijela �ivotna filozofija le�i iza toga i kakva sva pravila nala�e, postane jasno da to nije obi?an sport. S druge strane, osjetiti da�ak atmosfere tog spektakla u�ivo daje jednu novu dimenziju tom sportu i jedan osje?aj koji se rijetko dobija u drugim sportskim arenama.

Sumo vu?e porijeklo iz ritualnih obreda Shinto religije. To je bio vrlo va�an ritual u kojem su sudjelovali predstavnici provincija; pojavljivali su se na tim doga?ajima i natjecali. S vremenom se sumo mijenjao pa se po?eo koristiti i kao metoda treninga kod japanskih ratnika da bi spremni ulazili u eventualne sukobe s jednim neprijateljem. Poslije se sumo razvio u profesionalno natjecanje i od 1684. godine ima tradiciju u natjecanjima kakva su dana�nja. Prvi natjecatelji bili su samuraji koji su na taj na?in tra�ili alternativne izvore zarade.

Igra sama po sebi je poprili?no jednostavna. Pobjednik me?a se postaje u onom trenutku kad izgurate svog suparnika iz borili�ta ili ga prisilite da dotakne pod bilo ?ime drugim osim donjom stranom stopala. Borbe naj?e�?e ne traju jako dugo, ali vremenski nisu ograni?ene. Traju dok netko ne pobijedi. Borili�te je kru�nog oblika i promjer mu je 4.55 m.

U toku godine postoji 6 velikih turnira (ne�to kao teniski grand-slam turniri) i tri od njih se odr�avaju u Tokyu (sije?anj, svibanj, rujan) te po jedan u Osaki (o�ujak), Nagoyi (srpanj) i Fukuoki (studeni). Svaki turnir traje 15 dana i po?inje u nedjelju. Na taj na?in i zavr�ava u nedjelju, za dva tjedna. Hrva?i imaju jednu borbu dnevno. Bodovanje je jednostavno, pobjeda nosi bod, poraz ni�ta. Sumo borci su rangirani po jakosnim skupinama: najbolji borci pripadaju makuuchi diviziji. Ostale divizije su: juryo, makushita, sandanme, jonidan, jonokuchi. Naravno da najvi�e pozornosti privla?e borbe najboljih, onih u kategoriji makuuchi. Ti borci su i unutar te kategorije rangirani: ve?ina su ih maegashira, iznad njih su komusubi, sekiwake i ozeki. Na vrhu te piramide najboljih sumo hrva?a nalazi se zasebna kategorija u koju ulaze samo rijetki � yokozuna. Biti yokozuna, �to zna?i veliki �ampion, je posebna ?ast. Od osobe koja u?e u tu kategoriju o?ekuje se da je uvijek u samom vrhu svakog turnira. Formalni napredak u tu kategoriju ostvaruju borci u ozeki kategoriji koji pobijede dvaput zaredom na velikim turnirima. U jednom trenutku mo�e biti aktivno i vi�e yokozuna boraca. Osim sportskog uspjeha, obavezan je i �ivot po striktnim pravilima koje nala�e sumo organizacija. Ono �to je obavezno za sve borce je da nisu prisutni u nikakvoj vrsti skandala, da budu uzorni gra?ani i da �ive pod strogim sumo re�imom. Takav na?in �ivota donosi im veliku slavu i popularnost. Dnevni ritam sumo hrva?a najvi�e kategorije je poprili?no jednoli?an � sadr�an je u kombinaciji treninga, specijalnog re�ima ishrane i jako puno spavanja.

U posljednje vrijeme sve vi�e je stranaca u ovom sportu, pa se tako mogu zate?i i evropski hrva?i me?u najvi�e rangiranim sumo borcima. Bugarin Kotooshu je postao prvi Evropljanin koji je dosegao ozeki kategoriju i pobijedio turnir iz kategorije 6 velikih turnira. Kotooshu je i dalje u samom vrhu sumo hrvanja, a kolega po uspjesima mu je odnedavno jo� jedan Evropljanin, Estonac Baruto. Trenutni yokozuna tako?er nije Japanc � radi se o mongolskom borcu imena Hakuho. Imena boraca su, jasno, uzeta imena koja mogu imati, ali i ne moraju, veze sa stvarnim imenima boraca...

Te sije?anjske subote, skupa s kolegama, odlu?io sam oti?i pogledati sumo borbe. To je bio 14. dan turnira, predzadnji, poslije se pokazalo i odlu?uju?i. Dvorana u kojoj se odvija natjecanje je Ryoguku Kokugikan, dvorana namijenjena samo sumo natjecanjima. Dvorana sama po sebi izgleda specifi?no, odmah izvana je jasno da to nije obi?na dvorana. Ulazak unutra otkriva da�ak sumo tradicije. Dvorana ima specifi?an oblik i specifi?ne tribine. U sredini se nalazi sumo borili�te, dohyo, malo izdignuto od po?etka tribina. Prvi slojevi tribina su zapravo ogra?eni prstori u kojima se sjedi na jastu?i?ima. Svaki ogra?eni prostor ima 6 jastu?i?a. Karte za taj dio tribina su ekstremno skupe, pogotovo ako gledate iz na�e perspektive jer bi prosje?nom gra?aninu Sinja trebala minimalno dva mjesta. A onda bi trebalo i smisliti kamo s nogama. Dakle, tu mjesta definitivno nema za 6 ljudi dinaroidne gra?e, eventualno za 6 Japanaca, iako ni njih 6 ne stane ba� lako. Nakon tog dijela tribina, dolaze klasi?ne tribine na kojima je i na�a vesela grupica na�la svoje mjesto. Borbe traju skoro cijeli dan, po?inju rano, oko 9 sati startaju?i s najni�im kategorijama i kako dan odmi?e dolaze sve ja?e i ja?e kategorije. Negdje oko 5 sati popodne na borili�te izlaze borci najja?e kategorije. Ti borci u dvoranu dolaze oko 2 popodne i tada se pred dvoranom napravi �palir ljudi koji gledaju dolazak i ulazak u dvoranu najve?ih zvijezda.

Pred samo natjecanje boraca iz najja?e kategorije odvija se mala ceremonija. Dohyo-iri, ceremonija otvaranja prethodi borbama: svi borci iza?u na borili�te, formiraju krug i obavljaju nekakve ritualne plesove. Taj dio predstavlja vizualno najatraktivniji trenutak dana. Tada kre?u borbe u najvi�oj kategoriji, a onda, nekoliko borbi prije kraja staje sve. Tada na borili�te izlazi yokozuna koji se u pravilu bor zadnji me? u danu. Yokozuna ima poseban ritual i ples nakon �to iza?e na borili�te prije nego ode na svoje mjesto na kojem ?eka red za svoju borbu. Jasno, izlazak yokozune izaziva ovacije okupljene dvorane, njegova pojava je uzdignuta na najvi�i mogu?i nivo. Ono �to upada u oko na prvi pogled je ?injenica da ti borci ili vi�e nisu onako krupni kakvi su bili prije ili ih nama TV prijenos iskrivljuje. Radi se o krupnim borcima, ali nipo�to ne debelima. Nisu atlete kakve vi?amo u ringovima slobodnih borbi, ali je vidljivo da su ekstremno jaki. Posebno je to vidljivo u slu?aju yokozune. Njegova borba je bila zadnja, bila je spektakularna i relativno dugog trajanja. Iako se nalazio u izgubljenoj poziciji, ekstremno vje�tim pokretima pre�ao je u prednost i na kraju pobijedio. Prakti?ki s vrha tribina na kojima smo sjedili se vidio svaki mi�i? koji je yokozuna napinjao za vrijeme te borbe. U svakom slu?aju, iako se ne radi o jako visokom ?ovjeku, defintivno ga ne bih volio sresti ljutog na mene u nekom mra?nom kutku. Pobjedom koju je yokozuna ostvario osigurao je naslov u sije?anjskom turniru. Ta pobjeda je samo treba u?vrstiti njegov polo�aj u sumo hijerarhiji, me?utim... Prvi put u povijesti je jedan sumo turnir poni�ten! I to ba� ovaj na kojem sam bio. Kojeg li peha. Turnir je poni�ten jer su dokazane sumnje da su neki me?evi namje�teni za potrebe nekih inozemnih kladionica. U namje�taljkama su sudjelovali neki borci i njihovi treneri i zbog tih razloga vrlo rigorozna komisija je poni�tila cijelo natjecanje. �tovi�e, s obzirom da je istraga bila u toku, turnir u Osaki je tako?er otkazan (koji je trebao biti odr�an u o�ujku) i to je prvi put da se jedan sumo turnir otkazuje nakon 1946., kada nije na vrijeme obnovljena Ryoguku Kokugikan dvorana nakon savezni?kih bombardiranja Tokya pri kraju Drugog svjetskog rata. Me?utim, ni ovaj incident mi ne?e umanjiti zadovoljstvo ?injenicom da sam prisustvovao jednom specifi?nom japanskom spektatklu, a i ostaje mi nadati se da su najve?e borbe taj dan ipak bile po�tene. Uostalom, tko zna koliko sam dosad u �ivotu odgledao nogometnih i drugih utakmica koje su mo�da bile dogovarane prije... Sve dok to ne znam, pratim sport i u�ivam u spektaklu, o ostalome neka brinu oni koji su zadu�eni za to...