Pi�e: Ante �u�njara

?etvrtak, 28. 12. 1910.

New York City, (SAD)

...zvuk brodske sirene odzvanja Upper Bay-om...

�iako poprili?no mlada, Laura odi�e samopouzdanjen dok prislanja svoj golemi trup na dokove Ellis Islanda...

Mada jo� poprili?no neiskusna u svon poslu, Laura je ipak uspila u svojoj karijeri uvest iljade mu�karaca u ovozemaljski raj. Baren su oni tako mislili! Istina, na�lo se tu i ne�to �ena, pokoje dite i ritko koji starac.

Ali Laura u svon poslu ipak preferira mlade, zdrave i sna�ne mu�karce, pune snova o dalekon raju. Snova o beskrajnin prostranstvin u kojin te?e med i mliko. O plodnin ravnican druk?ijin od surovog i �krtog zavi?aja, punog gladne neja?i i star?adi.

Nije Laura prijateljica no?i, iako su na njoj tisu?e i tisu?e mladi?a proveli no?i i dana. Ne, Laura je samo prikoocenaski parobrod, jedan od mnogi, ni po ?emu poseban, ali za na�u pri?u pri va�an brod.

Za razliku od ve?ine njezini putnika, Laurina nesritna sudbina nan je donekle poznata.

Laura je izgra?ena 1907. godine u Glasgowu. Do kraja svog kratkog �ivota minja nekolko imena i bandjera. Sudbina je tila da 1917. ponese ime Starog kontinenta, s kojeg je u Novi svit odvezla tisu?e i tisu?e mladi ljudi. Prije optu�be za genocid, ne zaboravimo da je u jeku gladi i velikog demografskog pritiska Europi pomo? njene imenjakinje bila itekako dobro do�la.

No, Laura dugo ne nosi ime svoje stare prijateljice, te se 1919. godine vra?a pod francusku zastavu i dobiva novo ime � Braga.

Ime je to koje ?e 16. 11. 1926. godine ponit na dno mora, kod otoka Aspro u Gr?koj, na zadnjoj stanici svog putovanja na istok.

Na�a Laura je tako na dno mora o�la sama. Nije poput puno poznatiji kolega za sobon povukla iljade jadnika puni snova, i to ne bilo kakvi snova, nego ameri?ki snova.

Samo ma�ti na volju mo�emo dat da nan sama do?ara koliko je sudbina Laura usri?ila ili unesri?ila. Kojen se broju njeni mu�terija ostvario san o obe?anoj zemlji, a kolko ih je povukla na dno �ivota, kad ve? nije mora, nikad ne?emo znat.

Kolko je nji mo�da skon?alo u bespu?in divljeg zapada, ugra?uju?i zadnje kapi znoja i krvi u ameri?ki san, tu?i naravno. Kolko je nji o�enilo miss New Jersey-a, kupilo konje vrane i vinograde blagorodne, a onda srid birtije skon?alo u tuzi za ono malo jada u rodnon zavi?aju.

Laura je u bolje sutra mogla povest 1480 ljudi, u jednoj turi naravno. Puta nekoliko tura godi�nje dovoljno je da nan ma�ta zablokira zami�ljaju?i desetke iljada sudbina propalica i ugledi gra?ana, o ?ijin sudbinama gotovo ni�ta ne znamo.

Ali, kakve veze imaju Ferata i Laura?

Petak 29. 12. 1910.

New York City, (SAD)

U toku je iskrcavanje putnika sa Laure. Na red za upis u imigracijskon uredu dolaze dva mladi?a iz Brnaza. Ante i Ivan Vu?kovi? kao odredi�te svog putovanja navode Chicago, jer tamo imaju prijatelja, Luku Guvu.

Saznajen da Ante ima 27 godina i 45 dolara u d�epu, ka i ve?ina putnika nepismen je i zdrav. Mla?i Ivan, osamnestogodi�njak, sa sobon ima samo 20ak dolara, a u domovini je ostavio majku Maru, o?ito udovicu.

Ferata bi mogla bit jedan od razloga radi kojeg Ante ima 45$, puno vi�e nego njegov suputnik, ali i vi�e od ve?ine putnika. Ante je taj novac zaradio na izgradnji 'sinjske rere', �ta je sam potvrdio ?etrdesetak godina kasnije.

Tek �ta su rje�ili sve formalnosti kod imigracijskog ureda sustiglo ih je prvo veliko razo?arenje. Njiovi suputnici Mate (16) i �imun (18) Babi? sa Vo�tana, prekri�eni su na listi i zadr�ani na promatranju. Ali ipak obojici je nakon dodatnog pregleda udaren spasonosan �ig - 'propu�ten'.

Bilo je to i olak�anje za Miku Ba�i?a (25) koji je se nije moga veselit svon propu�tanju gledaju? ovu dvojicu mladi?a kako podi�u stvari sa poda i pognute glave odlaze na stranu.

Junaci na�e zgode na Lauru su se ukrcali u Trstu misec dana ranije. Ostaje pitanje kako su do�li do Trsta? Feraton do Splita, pa brodon do Trsta? Na noge do Splita, pa dalje brodon? To mo�da nikad ne?emo znat.

No navedeni nisu jedni iz na�eg kraja koji su se ti dana iskrcali u New York, ja sam nabrojio najmanje 21og mladi?a iz na�eg kraja na ton putovanju. A �ta vi�e gledan na listu, to ih vi�e na?en.

Ko su ti momci? �ta znamo o njiovin sudbinan? Kolko ih je ostvarilo ameri?ki san?

Za jednog od nji ne�to znan. Primalo, ali... Ante Vu?kovi? je ime mog pradida, koji je radio u Chicagu vi�e godina, i na kraju se vratio ku?i. Po nekin indicijan to bi moga bit ba� ovaj Ante Vu?kovi?, al i o njemu znan malo.

A ko je Ivan Vu?kovi?? Ko je Luka Guvo kod kojeg su i�li?

Ko su Mate i Miko Babi?, Frano, �imun i Ivan Vu?kovi?, �imun i Ante Mandac, Jagnji? Ivan, Ante i Pavao Mari?... i stotine i stotine mladi?a koji su i iz na�eg kraja odlazili u Amerike i prije Drugog rata.

Nasuprot stavu dana�nje migracijske struke da je Dalmatinska zagora prostor kasne migracije, zatvoren prostor bez dotoka informacija, pojavljuju se suprotni dokazi koji pobijaju i takve predrasude prema na�en kraju. Prvi san se za?udio na to mi�ljenje znaju?i da su mi dva pradida prikooceanski migranti, i to oba povratni. Jedan iz SAD-a, drugi iz Argentine, a kad san se po?e raspitivat sazna san za desetke ljudi koji su odlazili priko oceana iz na�eg kraja.

?itaju?i ova imena i prezimena te�ko mi je zamislit da su stara sto i jednu godinu, a tako su svakida�nja. A s druge strane tako su neobi?na, jer to su ljudi koji su sa 16 i 18 godina odlazili u potpuno nepoznato, sa jednin pismon u ruci. A kolko danas njiovi imenjaka bez GPS-a nesmi iza? iz ku?e, bez pratnje matere i ?a?e nesmi pro? Kukuzovac, a kamol oti? doslovce u nepoznato...

Druga su to vrimena bila, dobro ka�ete. To je i pora�avaju?e u ciloj pri?i, �ta je to bilo prije sto i kusur godina, ne za ta vrimena, ve? za dana�nja.

Bilo bi lipo kad bi se Ferati javio neko ko nan mo�e ispri?at cilu pri?u o ovon zanimljivin fenomenu.

Jer kolko se trudio, te�ko mi se pri�altat u ta vrimena i pu�tat ma�ti za volju da me vodi u pri?u ti momaka i njiovi sudbina, za koje se nadan da nisu zavr�ile pod mostovima obe?ane zemlje ka rana d�ukelan. Kamo sri?e da in je sva nesri?a bila u pokojen mutnon pogledu priko oceana u potrazi za starin krajen. Jer kolko se svi mi 'truba?i' zavaravali, na kraju ipak postoji miljun gradova u koje mo� odlaziti, ali samo je jedan u koji se mo� vratit. Ka �to to pisnik re?e.