Pi�e: ..�.. ..b..

Vrli?ka ulica, bila je najprometnija tih godina u gradu. Bila je sastajali�te mladosti, prepuna kafi?a koji su bili, na�alost kako tada, tako i danas, glavni oblik razonode za mladost na�ega grada. Koliko se samo mladena?kih ljubavi u njoj zbilo, koliko se suza razo?aranja uslijed raskida veza prolilo. Bilo je tu i ?arki, a bogami i pravih razmirica koje se znale prerasti u prave obra?une i nemilosrdne tu?e. Tako se jako dobro sje?am kada je 'glavni gradski mangup' popio nemile batine od moga prijatelja, koji je radio kao konobar u tada najboljem kafi?u.

FLESH je bio za nas poput na�eg tinela, skoro da smo vi�e vremena u njemu provodili nego li ku?i u pravom, a da o radnom stolu, naravno predvi?enom za u?enje da i ne govorim. U njemu smo provodili toliko vremena da smo svi mogli po nekoliko fakulteta zavr�iti. Toliko energije je u tom trenutku u cijeloj ulici bilo da su se moglo ?uda napraviti. Mo�da i jesu, samo mi nismo toga ni svjesni, tko zna mo�da postanemo kada ostarimo. A ni to vrijeme nije tako daleko kao �to mi mislimo. ?ak �to vi�e ono je ve? tu samo ga mi ne priznajemo. Vrli?ka je bila tako �iva da se nije moglo re?i kada je jutro, a kada ve?er, jer razlike se nije ba� moglo uo?iti. Ritual ispijanja jutarnje kave bio je svetinja za sve nas, vrijeme kada nitko nikoga nije ni�ta zapitkivao , kada se nitko nikome nije obra?ao ni sa jednom jedinom rije?ju. Ispijanje jutarnje kave bio je trenutak preslagivanja sino?njih doga?aja, razmi�ljanja, rekao bih svojevrsnog meditiranja, iako se zbivao u okru�enju glasnog �amora.

Meni je najdra�e bilo uvijek sjesti na isto mjesto i to na skaline na samom ulazu u kafi?. I kada bi neko prije mene do�ao i zauzeo mi poziciju kao da bi mi svijet pao na glavu. Nervoza bi me u valovima preplavljivala sve dok se taj ne bi pomaknuo i tako meni oslobodio moje 'misto'. A tada ..... Cijeli je svijet bio samo moj. Svijet i ulica. Ja i moja kavica, jutarnja vreva, prolaznici, poznati i nepoznati, prijatelji i oni manje mi dragi, �kolarci, biv�i profesori u prolazu za vrijeme velikog odmora, �ene u povratku s pe�karije, op?inski i ostali slu�benici koji su tijekom radnog vremena obavljali svoje privatne poslove, naravno udobno smje�teni u lo�ama omiljenih kafi?a. Svi ama ba� svi bili su za mene samo sjene. I tako bi bilo sve dok i zadnju kapljicu prve kave ne ispijem. A onda naru?i� drugu i zapo?ne� razgovor sa prvim do sebe, naravno o doga?ajima �to su zbivali sino?, ju?er, najdalje prije nekoliko dana. Bilo je tako lako �ivjeti, sve se doga?alo spontano i bez imalo plana. Tako nam je malo trebalo , tako smo malo tra�ili , a ruku na srce i imali. Pijanstva, tek otkrivenim ?arima bo�anskog pi?a, natje?u?i se tko je vi�e popio, tko je bolje podnio.

I tako ispijaju?i boce Dinga?a , hvale?i ga i uspore?uju?i se sa njegovim najve?im obo�avateljem. Kao mo�emo i mi kada je mogao i on. Uostalom nije on ni pio ne�to �to ne valja, pa mo�emo onda i mi. I tako smo preko prvih pijanstava , preko Dinga?a polako ali sigurno ulazili u svijet odraslih, spoznavaju?i kako u ovom svijetu postoje na�i i njihovi , spoznavaju?i da je �ivot malo kompleksniji od na�eg na?ina �ivljenja i promi�ljanja o njemu. Nismo ni slutili kako ?e jako brzo na�e spoznaje o mnogo ?emu postati ni�tavne, kako ?e mnoge stvari za koje smo dr�ali da su va�ne postati neva�ne, i kako ?emo morati, na najte�i mogu?i na?in odrasti.

Bilo je vrijeme prelaska iz prolje?a u ljeto te 1990. godine. Bilo je vrijeme kada se prija�njih godina razmi�ljalo o tome kako do?i do novca za ljetovanje, bilo je vrijeme kada je sve cvjetalo, kada se zaljubljivalo, kada su se slijevale kolone nabrijanih studenata i studentica �eljnih doma?eg ugo?aja, starih prijatelja, ljubavi i divljih tuluma. Bilo je vrijeme totalnog prometnog mete�a, seobe koja se zbivala na relaciji sjever - jug. U to vrijeme nije bilo ni jednog prometala koje je za krajnje odredi�te imalo moj gradi?, pa makar i u prolazu kroz njega, a da nije bilo popunjeno do posljednjeg mjesta. U to doba godine grad bi poludio. U to doba ne bi bilo mjesta u gradu gdje se ne�to ne bi doga?alo, a bilo je prostora za sve generacije. To?no se znalo tko gdje i s kojom ekipom izlazi , a samim time i gdje ?e� koga i prona?i. Konobari bi �ivnuli , �ankovi bi se pjenili, gazde bi trljale ruke, a mi , mi smo i dalje ispijali Dinga? i pomalo prepotentno gledali na studentariju koja je eto jo� uvijek na �tok-koli, votki - tonik ili na nekim drugim mije�anim pi?ima koja su u to vrijeme bila popularna u glavnom gradu, naravno Zagrebu. A bilo je i onih koji su svoju naobrazbu stjecali u nekim drugim, glavnim gradovima Sarajevu, Ljubljani, Beogradu ili u sredi�tima poput Mostara , Rijeke, Osijeka, Zadra pa ?ak i u Novom Sadu. Nismo bili ni svjesni da je kroz to na�e pona�anje izbijala ?ista ljubomora i prikrivena zavist.

Iako bi im uvijek na neki na?in davali do znanja kako mi ljep�e i ugodnije �ivimo od njih, ipak bi kada bi god bilo mogu?nosti otputovali po koji dan u Zagreb da se zabavimo, pa bi tjednima i mjesecima o tome pri?ali i hvalili se, kako smo ispali frajeri i kako su gori, sve same mlakonje i jebivjetri. Kako smo bili naivni!? Bilo je to vrijeme najve?e gu�ve u prometu, ali te godine, te 90-te, kao da je vrijeme stalo, kao da se vratilo unazad.

Neke druge su teme postale va�ne, va�nije nego smo mi htjeli da postanu. Iz vlaka se vi�e nije izlazilo u Kninu, autobusom nisi bio siguran da ?e� pro?i kroz njega. A ako i pro?e� nisi mogao biti siguran da ne?e� do�ivjeti neku neugodnost ili maltretiranje. Sve se okrenulo naopako, postalo ko�marno, emocije se razbuktavale, nacionalni ponos se budio, rastao i postupno prerastao u bijes, srd�bu, u �elju za osamostaljivanjem. Domoljublje se o?itavalo na svakom koraku tako, da su se na �tandovima koji bi se kao gljive poslije ki�e, jednostavno pojavili na ulicama tijekom jutarnje gu�ve, prodavali svakojaki artikli ponekad toliko apsurdni da smo se ?ak i u toj situaciji smijali gluposti koja ih je proizvela . Bilo ja tada tako smije�nih stvari poput limenki ?istog hrvatskog zraka, raznoraznih naljepnica, ali i toaletnog papira sa otisnutim hrvatskim grbom. Ljudi kupovali i kupovali , neki se bogatili. Prodavale su se kasete sa domoljubnim pjesmama zbog kojih bi te do ju?er proglasilo dr�avnim neprijateljem i strpalo na robiju. Iste se pjevalo po tulumima, po kafi?ima, na ulici i svugdje gdje je bila opu�tena atmosfera. Pjevalo se iz petnih �ila ?ak i oni koji to nisu mogli, do prije nekoliko godina pa ?ak i mjeseci, ni zamisliti.

Ulica se razgoropadila. Bijesna i razdra�ljiva , emotivna i osjetljiva na svaku pomisao o teroru, koji se doga?ao svakodnevno tako blizu, nepunih tridesetak kilometara sjevernije od nje, u mjestu i oko njega, ?ije i sama nosi ime. Vrli?ka, da Vrli?ka. Nosi to ime jer se prote�e u smjeru Vrlike i svi koji se nekakvim poslom zapu?uju ka sjeveru moraju kroz nju pro?i. A kako mojih sugra?ana u metropoli ima mo�da ?ak i vi�e nego li u samom gradu, onda je svima jasno da je to uz Splitsku, najprometnija ulica. Dodu�e taj silni promet malo ju je zaobi�ao od kada je isti preusmjeren, sada ve? gradskom ulicom od semafora preko Jakina-gumna i dalje put sjevera, ali to nije utjecalo na njezin naziv i ona je ostala zauvijek Vrli?ka.

Teror i maltretiranje se zbivao ispo?etka povremeno, zatim ?esto da bi na kraju prerastao u svakodnevne izljeve mr�nje i u poku�aje ulijevanja straha svima koji bi se usudili krenuti preko barikada put sjevera. Samo je nekolicina hrabrih voza?a lokalnog autoprijevoznika imalo dovoljno hrabrosti, reklo bi se i ludosti, voziti redovne linije. Nazvasmo ih Kamikazama, dive?i se njihovom ponosu, hrabrosti, u njima gledaju?i prave domoljube, prkosne i nesalomljive. Ipak iz dana u dan putnika je bilo sve manje i manje, a i kamikaza isto. Postalo je nemogu?e prelaziti barikade osokoljenih, napola pijanih i mr�njom zadojenih, bradatih izgledom i du�om povampirenih spodoba. Samo su ulicom kru�ile pri?e koga je ju?er, jer no?u se ve? odavno nije nitko upu?ivao, sa?ekalo, kako je pro�ao, koliko ga je zadr�alo, �to mu je oduzelo. Ali i tko je na barikadi bio, tko ga je zaustavio, tko mu je psovao majku usta�ku...

Pa onda do?o�e dani kada su se po?ela postavljati pitanja, tko ga je tukao ali i tko ga je spasio. I tako u tim nenormalnim situacijama ispadne dobar onaj koji je propustio nekoga jer ga poznaje jo� iz �kolskih dana ili mu je prodao drva za zimu, bez obzira �to je i on sa njima na barikadi. Po?elo se pri?ati tako jednoga dana kako su na barikadama vi?eni i neki na�i sugra?ani . Ljudi su se kleli u sve na svijetu da su ih prepoznali i kako su glavu okretali na stranu kada su ih zaustavili njihovi pajda�i. Nismo mogli vjerovati. Ma daj zar je to mogu?e ? Ne, ne vjerujem! Pa ne bi on protiv nas! Nije on takav!? �to bi to njemu trebalo, pa on �ivi cijeli �ivot tu sa nama !? Pa svi u gradu ga poznaju, igra u Junaka , ljudi ga vole... Nevjerica.

Koliko smo samo puta zajedno na 'ko�arci' igrali na baluna i basketa, u kino zajedno i�li, na bazenu igrali na fatale, koliko smo puta zajedno za Junaka navijali, zbog njega i njegovog ne igranja napadali trenera, koliko smo samo puta zajedno Dinga? pili, opili se i tako pijani po gradu lutali. Pa na vjen?anju sam mu bio. I tako u toj nevjerici polako se po?e buditi radoznalost koja me dovede do istine. Re?e mi moja radoznalost istinu. Da bio je! Eto tako se razbije jo� jedna iluzija koju smo gajili kako to nije mogu?e i kako se to nikada ne mo�e dogoditi. I opet ista pitanja, kako, za�to...

A ulica, ulica sve zna i razumije. Ona je najbolji sudac, u njoj vrijede nepisana pravila kojih se svi moraju pridr�avati. Ona zna biti i majka i ma?eha, ona zna pra�tati ali i kazniti. Ulica je najokrutnija i najnje�nija ona je iznad svega i iznad svakoga. Sve mo�e pra�tati sve mo�e podnijeti ali samo jedno ne mo�e i ne �eli ma o kome se radi , ulica ne mo�e prihvatiti izdaju. Razgoropadila se uzavrela, proklju?ala i slila se u sve svoje sestrice, posjetila svu svoju bra?u, ponosna i odlu?na da vi�e nikada, ma kako da mora patiti, ne?e dozvoliti da je gaze nedostojni.

Istina pojavi se jednoga dana na uobi?ajenom mjestu na jutarnjoj kavi , onako iznenada , na op?e iznena?enje i ?u?enje svih nas . I tada ulica kao najbolji sudac na svijetu odradi su?enje i donese presudu, bez prenemaganja i bez imalo samilosti, okrutno, a opet blago i humano , ba� kao �to je sve nas u?ila redu i na?inu. Rekli bi slike ime tona nema. To je bila presuda , iako je bilo i nas koji smo bili spremni na druge na?ine rasplesti taj ?vor. �utnja i prijezir iz na�ih o?iju bila je najstra�nija presuda. U njegovim o?ima se i�?itavala nelagoda, u na�ima ponos i odlu?nost. Bila je to sigurno najgor?a, najkra?a i najbr�e ispijena kava u povijesti na�e ulice.

Danas sam siguran, mada tada nisam bio siguran , da smo postupili savr�eno ispravo, najbolje �to smo mogli. Siguran sam da nam to mo�e poslu�iti na ?ast i ponos . Siguran sam da smo sa takvim postupkom postali jo� ja?i i ?vr�?i. Suludo vrijeme rata od nas ?e iziskivati najve?e napore i samoodricanja, tra�it ?e �rtve, na�alost i one najve?e.
A Vrli?ka ?e nas ?ekati , ?ekati i ?ekati�