Autor: Ranko Budimir

Ako se mi u Hrvatskoj poku�amo sjetiti nekih poznatih japanskih sporta�a, u po?etku ?emo malo zastati. Kao, uvijek su prisutni, ali tko je ba� bio neko veliko ime? Pa se krene razmi�ljati: hm, Nakata � onaj nogometa� s obojanom kosom, igrao za Japan na SP u Francuskoj, igrao po Evropi; Miura � �veliko� Dinamovo poja?anje; oni koji su malo dublje pratili nogomet sjete se jo� Nakamure � igrao u Celticu i u Italiji; od dana�njih nogometa�a prvi nam na pamet pada Honda � koliko zbog atraktivnog gola nakon driblinga na zadnjem SP-u, toliko zbog vikanja Ivice Bla�i?ka dok je trajala ta akcija. Od drugih sportova, autoru ove kolumne padnu na pamet skija�i skaka?i (Kasai, Harada), onaj simpati?ni prijatelj Ivice Kosteli?a (Sasaki) i nekako se tu polako zaustavljam. Sje?anje prizove pokojeg borca s poda ringa u kojem Mirko CroCop stoji s dignutim rukama; ponekog sumo hrva?a i... to je to�

U Japanu pak vlada pomama za jednim sportom koji kod nas nije popularan. Defintivno sport broj 1 je baseball. Postoji jaka japanska liga, ponajbolji igra?i redovno zavr�avaju u ameri?kom MLB-u. Drugi sport po popularnosti je nogomet. S obzirom da mi je pogled iz ureda pucao na Nissan Stadium, ve? spomenut u ovim kolumnama, do�ao sam na ideju da odem pogledati neku utakmicu na taj fascinantni stadion. Nakon nekoliko neuspjelih poku�aja, uspio sam uhvatiti termin kad je lokalni prvoliga�, Yokohama Marinos imao utakmicu na Nissanu. Japansko prvenstvo se igra od o�ujka do prosinca (sli?no kao u i Rusiji), a utakmica na koju sam i�ao se igrala u prosincu. Bilo je tri kola do kraja; Yokohama Marinosi su bili 8., a gosti, Urawa, bili su 9. Dakle, utakmica bez ikakvog rezultatskog zna?aja, li�ena ikakvog posebnog rivaliteta me?u spomenutim klubovima. Manje pomake i jedni i drugi mogu ostvariti do kraja prvenstva, ali bez nekog ve?e zna?aja � utaborili su se na sredini tablice i jedni i drugi i mirno odra?uju zavr�nicu sezone. Idealno za turista poput mene. Nedjelja, 2 popodne, lijep i sun?an dan (u Japanu je u prosincu jo� uvijek poprili?no toplo, 17-20 stupnjeva).

Kad sam kretao na stadion, ostavio sam u stanu sve �to mo�e biti potencijalno sumnjivo. Nagurao sam pone�to jena u d�ep (papirnatih, naravno), ponio sam klju? od stana i to je to. Nisam htio riskirati s mobitelima ili bilo kakvim drugim stvarima koje mi mogu oduzeti na ulazu. Prilaze?i stadionu, bilo je jasno da je utakmica na programu. Pje�a?kom stazom koja vodi do stadiona kora?ale su stotine ljudi, neki zaogrnuti crveno-crnim �alovima, neki u plavim dresovima. Plavi su bili �moji� (eto da je i plava boja jednom moja J), crvenocrni su bili gosti. Odmah je bilo vidljivo da su navija?i bili izmije�ani � ok, pomislih, ima zemalja gdje je to normalno, super �to nema nikakvih sukoba. Pred stadionom � iznena?enje. Ljudi ima definitivno previ�e za utakmicu ovakve va�nosti. U jednom dijelu prostora pred stadionom smje�tena je pove?a grupa navija?a umotanih u plavo koji su ne�to pjevali. Nisam razumio �to, ali ja sam vizualizirao ne�to tipa: �Yokohamac sam, tu sam ro?en ja; tu su moji didovi, davno ri�u sadili, mene vezali...�. Kupio sam kartu za istok i krenuo prema ulazu. Na ulazu iznena?enje broj 1: sitna djevojka pregledava kartu, i pu�ta me unutra uz naklon. Nakon nje, nema nikoga tko ne�to kontrolira i pregledava?! Osvr?em se, da nisam mo�da negdje pro�ao bez da sam ih vidio, ali... Ne, nema kontrole. Zbunjen prolazim do tribina, a tamo impresivna slika: ogroman stadion, fantasti?no ure?en, s nekoliko velikih ekrana, savr�enim travnjakom i napola popunjenim tribinama. Napola, u ovom slu?aju zna?i oko 35000 ljudi. 35000 ljudi na susretu osmog i devetog? Sjeverna tribina je cijela u plavom, doma?i navija?i navijaju (iako je do po?etka nekih 15ak minuta) kao da je Yokohama u borbi za naslov; s druge strane, trese se ju�na tribina; nekoliko tisu?a Urawinih navija?a trudi se parirati. I uspijeva. Atmosfera u rangu najve?iih hrvatskih derbija � pro?u me trnci kad sam zamisio kako je tu bilo 2003. kad je Yokohama i�la do naslova.

Utakmica to?no ocrtava predod�bu koju imamo o japanskom nogometu. Puno trke, jak tempo, a za?in nogometnoj igri daje po nekoliko Brazilaca u svakoj mom?adi. Gosti su puno bolja ekipa i puno su agresivniji, pa utakmica zavr�ava rezultatom 1:4. Privremeno smanjenje rezultata na 1:2 donijelo je euforiju doma?ih navija?a, ali, doma?i nisu imali snage za preokret. Ina?e, daleko najve?a zvijezda na terenu je Shunsuke Nakamura, gorespomenuti japanski internacionalac koji je zavidnu karijeru napravio u Evropi. Njegov svaki dodir lopte izaziva ovacije doma?ih navija?a iako je pru�io blijedu partiju. Gostuju?i navija?i nisu prestali s bodrenjem i pjevanjem svih 90 minuta i jednako su odnijeli pobjedu na tribinama, kao i njihovi igra?i na terenu.

No, osim same utakmice i stadiona, bio sam poprili?no impresioniran s nekim drugim detaljima. Na isto?noj tribini je bilo otprilike 50% �ena i djece. S obzirom da je bilo ugodno poslijepodne, djeca i �ene su uglavnom ru?ali. Hranu su donijeli u kutijama (popularni �bento�) � takav obrok se mo�e kupiti u svakoj samoposluzi. �to se ti?e pi?a, ne samo da je dozvoljeno unijeti bilo kakvo pi?e nego je to valjda i o?ekivana radnja s obzirom da na svakom stolcu imate dr�a? za bocu ili limenku. Naravno da nijedan komad nije poletio u pravcu igrali�ta i naravno, sve te limenke, boce i kutije od hrane su pokupljene na kraju tako da je stadion ostao otprilike jednako ?ist kao i prije po?etka.

Moja fasciniranost le�ernom atmosferom na stadionu i podosta druga?ijim pristupom kulminirala je sutra�njim razgovorom s kolegom Japancem na poslu. Ispri?ao sam mu svoj dojam cijelim doga?ajem i izrazio iznena?enje ?injenicom da nema nikakvih kontrola na ulazima. Na� razgovor je tekao otprilike ovako:

- Zanimiljivo je da me nitko nije pregledao na ulazu.

- ?? Za�to bi te netko pregledao?

- Pa zato �to potencijalno mogu unijeti na stadion bilo �to.

- Za�to bi unosio ne�to na stadion �to ina?e ne nosi� sa sobom? Zbog ?ega?

- Pa recimo da mogu isprovocirati protivni?ke navija?e ili da mogu smetati protivni?kim igra?ima.

- Za�to bi netko provocirao navija?e?

- Pa �ta ja znam, mogu teoretski unijeti pi�tolj, unutra je puno ljudi i mogu napraviti glupost.

- ??? Za�to to ve�e� uz stadion? Pa mo�e� unijeti pi�tolj i u kino i tamo napraviti glupost. Ni tamo te nitko ne pregledava, zar ne? Zar kod vas pregledavaju ljude na ulazu u kino?

- Ne, naravno da ne pregledavaju, ali ovo nije isto, ovo je utakmica.

- ?? Ne razumijem...

- Ali...

Tu sam shvatio da svaki daljnji razgovor ba� i nema smisla. Ne razumije me jer je ovdje nogomet samo � nogomet. Navija?ka prepucavanja, rivalitet na tribinama zapravo ne postoji. Bar ne u toj mjeri kao kod nas, bar ne izra�en s negativnim predznakom. Neredi su ovdje nepoznat pojam; ne zato jer su u strahu od policijske represije � ovdje jednostavno kultura brige za drugog opet dolazi do izra�aja. U mojih skoro 8 mjeseci jo� uvijek nisam do�ivio da vidim da netko nekome svjesno radi ne�to na�ao, da netko na nekoga vi?e ili da se ljudi na ulici sva?aju. Mo�da smo mi u tom trenutku skloni takve ljude predstaviti netemperamentnima i misliti kako smo sa svojim temperamentom vi�a rasa. Me?utim, na neki suptilan na?in shvatite da je �ivot bez vike, nervoze i dernjave ne�to �to jako opu�ta, �to ?ini �ivot lagodnijim. Japancima temperamenta ne nedostaje, radi se samo o tome da ga ne usmjeravaju u negativno raspolo�enje. Zato je ova atmosfera na stadionu totalno druga?ija od na�e nogometne stvarnosti, razbijenih glava, uni�tenih tramvaja i autobusa, gotovo izvanrednog stanja prije i nakon iole ozbiljnijeg susreta. ?injenica je da ovako pozitivnu atmosferu na na�im sportskim borili�tima te�ko mo�emo na?i. Mo�da je jedino s ovim pona�anjem i korektno�?u negdje u razini jedna dobro?udna ko�arka�ka navija?ka skupina, ona koja svaku drugu subotu pljeskom nagradi sve one ekipe koje su do�le gostovati u dvoranu iza hotela. Istina, nisu im kose o?i, mo�da malo vodenaste, ali iz njih izlazi jednaki respekt prema onima drugima...