Tekst i fotografije: Ranko Budimir

Jedna od naj?e�?ih percepcija koje na�i ljudi imaju prema Japancima je da su oni radoholi?ari. Mo�da je to prete�ka kvalifikacija, ali je ?injenica da rade jako puno. Radoholi?ari su oni koji vole raditi jako puno, Japanci rade puno ne zato jer to vole, nego zato jer su iznimno posve?eni svom poslu i jer u njihovom sustavu vrijednosti posao i odanost prema poslu predstavljaju jednu od najvi�ih vrijednosti koje oni kao pojedinci moraju zadovoljavati. Posve?enost poslu se�e do te mjere da ukoliko posao od njih to zahtijeva oni bespogovorno sele u drugi grad ili ostaju du�e nego �to su planirali u uredu. Takvih primjera je podosta i osobno sam ih iskusio...

Posao koji radim u Japanu je uredski posao. Vodim projekt za veliku telekom kompaniju u Japanu, ?lanicu jedne od najve?ih svjetskih grupacija. Takav posao, osim ljudi iz Hrvatske koji na njemu rade, uklju?uje i pove?i broj Japanaca tako da je privikavanje na lokalni re�im rada bio jedan od zadataka koji sam morao ispuniti. Organizacija posla je takva da sam unutar svog projekta imao ne�to manje od trideset Japanaca kao ?lanova svog projektnog tima.

Na?in rada vidno druga?iji od na�eg, hrvatskog, bio je vidljiv od prvog dana. Radni dan po?inje u 9 sati, ali to nije toliko ?vrsto. Ljudi se uglavnom pojave na poslu izme?u 9 i 9:30. Smje�teni smo svi u �open-space� prostor, dakle, prostor u kojem nema ureda. Velika prostorija, duga?ki stolovi i puno uti?nica, sjednete na svoje mjesto i to sve onda poprili?no podsje?a na razmje�taj u pivnici. Istina, ti�e je nego u pivnici i ljudi su ljep�e sre?eni, ali prostor koji vam je na raspolaganju je po tridesetak centimetara sa svake strane od vanjskog ruba va�ih ramena. Obla?enje za posao u uredu je poprili?no definirano. Ve?ina ljudi je u tamnim odijelima, svijetlim ko�uljama i skoro svi imaju spremnu kravatu u slu?aju da moraju i?i na sastanak izvan zgrade. �ene, koje uglavnom obavljaju administratorske poslove su odjevene po svim znanim business standardima, decentno, uglavnom u suknjama. Radni dan formalno zavr�ava u 17:30, ali u stvarnosti ljudi naj?e�?e sjede do 20:00 � 21:00, nerijetko neki i do poslije pono?i.

Radna atmosfera je na vrlo visokom nivou i iako ljudi sjede jako blizu jedni drugima i iako nema fizi?kih barijera koje bi sprje?avale otvoreno komuniciranje, glasnog razgovora uop?e nema (ok, dok se ne pojave ?lanovi ovog tima iz Hrvatske). Jako se, kao i u cijeloj japanskoj kulturi, po�tuje onaj drugi tako da svi hodaju tiho, paze da ne uznemiruju i nikad se ne dovikuju. Fiksnih telefona na stolovima nema, a oni kojima zvoni mobitel, ako trebaju du�e pri?ati, ustanu i odu u prostor koji zovu �coffee area� � kuhinja + sjede?e garniture. Ono �to je zanimljivo, a potvrdili su mi japanski kolege, gotovo uop?e nema privatnih telefonskih poziva za vrijeme radnog vremena. Smatra se neukusnim voditi privatne razgovore dok radi� jer si tu prvenstveno radi posla.

Japansko radno okru�enje jako respektira hijerarhijsko ure?enje � dakle, ako je netko nadre?ena osoba, bez posebnih dodatnih obja�njenja, ima ovlasti dodijeljivati zadatke zaposlenicima kojima je direktno nadre?en. Isto tako, ukoliko je to slu?aj, nadre?ena osoba ?e vrlo brzo saop?iti zaposleniku da posao nije dobro napravljen. Zanimljivo je da takva intervencija ne?e stvoriti revolt kod zaposlenika, nego ve?i motiv, �to je pomalo suprotno od na�e radne kulture. Me?utim, posao i �ef, to je ono �to ovda�nji zaposlenik respektira najvi�e i on ?e se uz isprike poku�ati potruditi da to napravi �to bolje.

Me?utim, posebna pri?a po?inje kad trebate oti?i na sastanak sa kupcem va�e usluge. Kupac je u japanskoj kulturi sve. Ta ?arobna rije? �kupac� za sobom povla?i cijelu kulturolo�ku, sociolo�ku i komunikolo�ku promjenu na svim poljima ljudske djelatnosti. Pona�anje pred kupcem ima stroge formalne okvire kojima se isti?e iznimno po�tovanje; a �to je posebno zanimljivo � povla?i i potpuno druga?iji govorni pristup. I u na�oj kulturi je uobi?ajeno da ste s kupcem usluge iznimno prijazni i formalni; i da je jezik kojim se obra?ate puno formalniji i ugla?eniji, ali ipak, u Japanu to poprima posve drugu dimenziju.

S obzirom na jezi?nu barijeru, na svim sastancima s kupcem su potrebni prevoditelji. Hrvatski dio tima koristi engleski jezik kao sredstvo izra�avanja, a Japanci isklju?ivo japanski. Postoji nekoliko razloga za�to kupac koristi isklju?ivo japanski jezik. Prvo, to je kupac i sve mora biti podre?eno njemu. Dakle, predstavnici firme s kojom smo na sastancima su Japanci i lak�e im se izra�avati na japanskom. Drugo, Japanci u �kolama u?e engleski jezik, ali na druga?ijem principu nego �to se to kod nas radi. Njihov na?in u?enja je podre?en pasivnom kori�tenju jezika. U �kolama puno vremena posve?uju ?itanju engleskog i razumijevanju engleskog, ali vrlo malo vremena govoru engleskog jezika. Dijelom je to razumljivo, jer ve?ina Japanaca ne?e do?i u priliku da razgovara engleski jezik, ali ?e puno njih putem Interneta, TV kanala i razne literature do?i u poziciju da treba razumijeti engleski jezik. Tre?e, Japanci su po prirodi dosta srame�ljivi i njima je neugodno ukoliko krenu govoriti strani jezik i onda shvate da vam ne mogu prenijeti poruku. Onda slijede salve isprika jer im je �ao �to vam nisu ugodili (?esto se desi da ukoliko pitate za neku lokaciju hodaju?i po ulici osoba koja vam odgovara to ne zna, ali onda anga�ira sve oko sebe, samo da vam odgovori na pitanje). Dakle, prevoditelj je nu�an. Ali, opet, prevoditelji moraju biti oni ljudi koji jako dobro poznaju business-kulturu.

Ukratko, ako ja svom kupcu �elim re?i da nema �anse da dobije to �to pita jer je taj zahtjev neutemeljen i mo�da malo glup, moje rije?i ?e, prevedene s engleskog, izgledati otprilike ovako: �Moram vam re?i da nismo u mogu?nosti odgovoriti na taj zahtjev jer imamo drugo rje�enje za koje smatramo da bi moglo bolje odgovarati va�im potrebama�. Prijevod koji ?e moja prevoditeljica u tom trenutku re?i kupcu izgleda otprilike ovako: �Cijenjeni kup?e, gospodine ..., mi jako cijenimo i respektiramo odli?nu ideju koju ste predlo�ili u ovom slu?aju. Ono �to smo bismo Vam ponizno �eljeli predlo�iti je da mo�da tu Va�u odli?nu ideju u ovom trenutku ostavimo malo po strani i da razmislimo mo�da o jednoj drugoj varijanti koja bi trebala potpunije odgovarati Va�im cijenjenim potrebama. Kako mi uvijek i u svakom trenutku nastojimo zadovoljiti Va�e cijenjene zahtjeve i kako Vam �elimo pokazati na�u sveobuhvatnu brigu za Vas i posao koji zajedni?ki obavljamo, �eljeli bi Vam predlo�iti ne�to drugo�. U po?etku mi je bilo malo ?udno za�to ja izgovorim jednu re?enicu, a prevoditeljica onda ispri?a cijeli odlomak, ali su mi poslije objasnili da je upravo ova formalizacija ono �to jako produ�ava njen prijevod mojih rije?i.

Jako bitan dio poslovnog sastanka s kupcem je predaja vizitki. Taj dio je posebno cijenjen i formalno upoznavanje predstavlja jedan mali ritual. Odvija se na sljede?i na?in: uzmete svoju vizitku dvjema rukama, okrenete je tako da je ?ovjek s druge strane mo�e pro?itati, pri?ete mu, ka�ete svoje ime i funkciju i naklonite se. Isti postupak u?ini i druga strana. U trenutku kad ste oboje naklonjeni predajete jedan drugome vizitku na na?in da svoju ostavite u desnoj ruci, a njegovu uzimate lijevom rukom. Kad je primite, jo� jednom se naklonite i odete na mjesto. Nema rukovanja, to ova kultura ne poznaje kao pozdrav. Naravno, nije Japan odsje?en od svijeta, pa neki Japanci koji �ele smanjiti formalnost doga?aja ipak na kraju i pru�e ruku, ali recimo da nije preporu?ljivo pru�ati ruku prvi jer Japanci su narod koji kulturolo�ki ne voli dodire.

Posebno mjesto u sastancima s kupcem zauzima �gomenasai� sastanak. To je sastanak koji se doga?a u trenutku kad ste ne�to u projektu krivo napravili; kad ste ne�to grdno zaj.... Ako bi to poku�ali prevesti na hrvatski, to je sastanak isprike. On ima svoju proceduru i ono �to morate napraviti je donijeti izvje�taj o gre�ci koju ste napravili, pojasniti uzroke, pojasniti mjere koje ste poduzeli da bi rije�ili problem i �to kanite poduzeti u budu?nosti da biste osigurali da se to vi�e nikad ne?e ponoviti. Uz sve to, morate se nekoliko puta naklanjati i ispri?avati se. Ako ste se na trenutak zapitali za�to ovoliko dobro poznajem tu proceduru � da, u pravu ste, va�a pretpostavka je to?na. Dodao bih, da se ova procedura bolje zapamti ako se vi�e puta pro?e kroz nju. J No, i to je dio posla u Japanu.

Jo� jedan detalj vezan za rad u Japanu. Ljudi rade do svoje 65 godine. Onda idu u penziju i � nastavljaju raditi. Ne na istim mjestima, nego da bi dopunili ku?ni bud�et prihva?aju nekakve male i jednostavne poslove. Tako, na primjer, nije ?udno �to sam umirovljenog profesora kemije zatekao da kida ulaznice na ulazu u jedan hram; umirovljenog lije?nika da ?upka travu na jednoj javnoj zelenoj povr�ini; i biv�eg in�enjera da vozi taxi. Ljudi na taj na?in imaju osje?aj korisnosti dulje, dru�tveno su korisni, radni dan im je kratak, a pone�to i zarade. Iako mo�da djeluje ?udno, postoji cijela lepeza ovakvih poslova koji zapravo mla?im ljudima nisu interesantni, a penzioneri ih mogu lako?om obavljati. Naravno, dok su zdravi. Jedan od razloga za�to rade i nakon umirovljenja je taj �to su penzije � male.

Da taj rad nakon umirovljenja ima zaista ozbilja tretman potvr?uje i postojanje u?ili�ta za ljude preko 65 godina. U Tokyu, izme?u ostalih, postoji u?ili�te za umirovljenike za program voditelja hotelskog restorana ili samostalnog retorana i traje � dvije godine. Da, dvije godine. Izjave polaznika su bile da im je super �kolovati se dalje jer da osje?aju da jo� jako puno mogu pru�iti dru�tvu i da s toliko iskustva mogu pravilnije sagledati. Ne znam kako bi se na ovo gledalo u na�em kafi?u penzionera na �ankovoj Glavici...

�ivili!

(nastavlja se...)

O autoru:
Ranko Budimir, Sinjanin ro?en 22. studenoga 1977. Diplomirani in�enjer matematike - PMF Zagreb. Radio: u izdava?koj ku?i Element d.o.o kao urednik znanstvenog ?asopisa; u PBZ-u na projektima u PBZ Investu; u Hypo-Alpe-Adria Group; u Card Processing Centeru, kao Data Analyst, kao konzultant za kreditne kartice i kao Head Deputy of IT Service Departmen. Trenutno je Customer Project Manager u tvrtci Ericsson Nikola Tesla...