Pi�u: Neven Bazina, Zdravko �karpa, Zlatko Rogulj i Davorin Tolj - Jaro

'Bio je to te�ak i trnovit put ali istodobno put ponosa i slave. Tim putem pro�lo je 460 vitezova od kojih je 27 dalo svoje �ivote.'

Pi�e: NEVEN BAZINA, prvi zapovjednik Postrojbe

Formiranje 2/4 br. ZNG po?elo je 01. lipnja 1991. godine, a zbog objektivnih ?injenica moramo se vratiti na 1990. godinu.

Po raspisivanju prvih demokratskih izbora u RH, JNA je sve naoru�anje teritorijalne obrane RH i Sekretarijata za narodnu obranu op?ine Sinj htjela pohraniti u skladi�ta da budu nedostupna novo izabranoj vlasti.

Sekretarijat za NO Op?ine Sinj nije predao 133 komada pi�tolja i manje koli?ine streljiva. Za djelatnike Sekretarijata sa sekretarom na ?elu, pripreme za obranu po?ele su 17. kolovoza 1990. godine 'balvan revolucijom' u selu Civljane - Op?ina Knin.

Jo� je za napomenuti da je biv�a Op?ina Sinj, teritorijalno bila me?u najve?im op?inama u RH - povr�ina 1077 km2, te da je osim grada Sinja imala i 59 mjesnih zajednica.

Infrastruktura po telefoniji i vezama je bila veoma lo�a, ali preko Centra za obavje�?ivanje op?ine Sinj svih 59 mjesnih zajednica imalo je radio vezu za svoje potrebe preko Centra.

Zbog slo�ene politi?ke situacije u Hrvatskoj, a posebno zbog blizine Knina te prisutnosti jakih snaga jugoarmije u Sinju (4 vojarne) pripreme za obranu u Cetinskoj krajini po?ele su 08/1990.

Te pripreme obuhva?ale su slijede?e:

- naoru�avanje dragovoljaca u Sinjskoj op?ini, a posebno okru�enog sela Kijeva,

- potpuna logisti?ka opskrba sela Kijeva,

- za�tita vitalnih objekata,

- stalni nadzor objekata jugoarmije,

- priprema ljudstva za ratna djelovanja.

Zbog nedovoljnih koli?ina naoru�anja krenulo se u nabavu istih po odluci Izvr�nog vije?a op?ine Sinj, iz sredstava Fonda op?enarodne obrane po Hrvatskoj, Sloveniji�

Od ministra obrane RH-e u 11/1990 godine dobivamo ve?u koli?inu naoru�anja (150 komada pu�aka automatskih 7,62 mm i streljiva) te se isto dijeli dragovoljcima - 'paravojni', kao i izuzima se od stra�arskih slu�bi radnih organizacija, strelja?kog dru�tva 'Sinj'.

U 11. mjesecu 1990. godine pod strelja?kim naoru�anjem imamo oko 450 pripadnika, koji su u svakom trenutku bili spremni na poziv legalne izabrane vlasti staviti se na raspolaganje.

U ove pripadnike ne vode se legalne snage aktivni sastav kao i pri?uvni sastav policije RH-e.

Posebno isti?em datum "D" 24. i 25. sije?nja 1991. godine, kada je sve bilo pod oru�jem i blokirane su vojarne jer je tog datuma vojska jugoarmije trebala izvr�iti dr�avni udar na RH-u.

Svi pripadnici po odluci Vrhovnika su dobili iskaznice pri?uvnog sastava policije RH-e i svo naoru�anje je bilo evidentirano u MUP-u.

Na Vrli?kom podru?ju u suradnji sa policijom vr�e se aktivnosti oko svih segmenata obrane.

Intezivno se radi na umre�avanju svih radio mre�a (op?inska radio mre�a, regionalna radio mre�a sistem 'Mosor', kao i po prvi put na ovim prostorima sistem mobilne telefonije 099 � jer moramo znati da je selo Kijevo bilo odsje?eno od Zagreba, a jugovojska je ometala i prislu�kivala veze policije. Veliku zada?u su odradili djelatnici HPT Sinj i Split.

Svu logisti?ku potporu dobivali su preko Op?ine Sinj.

Radi se i na izradi tajnih naziva, provodi se danono?ni obilazak pripadnika na terenu, te motrenje i dojavljivanje iz Kijeva i cijele Vrli?ke krajine.

PRIPREMA ZA FORMIRANJE ZBORA NARODNE GARDE

U 03/1991. godine sa sekretarima narodne obrane od Zadra do Dubrovnika (Ju�ne Dalmacije) vr�i se koordinacija i pripreme za ve?i stupanj organiziranja za otpor jer je situacija u RH te�ka i slo�ena.

Iz Ministarstva obrane RH su prisutni general Tomislav Bjondi?, Zvonko Sesar, Marijan Dev?i? i Bekir Dedi?.

Osim sekretara na pripremama sam bio prisutan i ja.

Povijesni trenutak na podru?ju RH je dan 28. travnja 1991. godine kad je formirana prva profesionalna postrojba � 4. brigada Zbora narodne garde Split.

Na tom sastanku date su smjernice i postavljeni zapovjednici za formiranje djelatnog sastava 4. br. ZNG. Odmah po povratku pristupilo se organiziranom djelovanju za mobiliziranje ljudstva po mjesnim zajednicama kao i stvaranju sigurnosnih uvjeta na terenu.

Ljudstvo se javljalo odre?enim povjerenicima i ?ekao se trenutak pozivanja istih, a u me?uvremenu su se i radili i drugi preduvjeti za stvaranja vojske � ZNG.

Odredile se lokacija za smje�taj postrojbe Centar teritorijalne obrane u Trilju.

Logisti?ki dio - kuhanje hrane, vozni park za postrojbu, �i?ane veze (telefonija, radio mre�a).

Za dio Sinjskog podru?ja u obilazak terena ispred MO zadu�en je Zvonko Sesar, u pratnji najodgovornijih osoba iz vlasti grada Sinja � predsjednik IV SO Sinj Ante Turudi?.

Vodilo se ra?una da objekt u Trilju iz sigurnosnih razloga nije na dobroj lokaciji zbog blizine magistralne ceste Trilj- Cista Provo � Imotski.

ZAPOVIJED O FORMIRANJU I POSTROJAVANJE - 01. LIPNJA 1991. GODINE

No?u su tekli?i i djelatnici Sekretarijata uru?ili pozive svim odabranim kandidatima.

Dana 01. 06. 1991. godine bilo je postrojeno 105 pripadnika.

Zbog nedostatka odora pripadnici su bili �aroliko odjeveni.

Posebno sa aspekta sigurnosti i osiguranja objekata provodi se kontrola ulaza i izlaza u objekt predvojni?ke obuke u Trilju.

Zbog nedostatka naoru�anja no?u se i�lo u Sinj u Policijsku postaju po policajce koji su davali stra�arsku slu�bu.

Raspored radnog vremena po satnicama je napravljen od iskusnih zapovjednika koji su imali teoretska znanja i vje�tine.

Sve je bilo detaljno isplanirano, ?ak smo anga�irali profesore tjelesne kulture da vojnike postupno uvedu u kondiciju.

Dosta se radilo na upoznavanju naoru�anja (razni tipovi pje�a?kog naoru�anja).

Dolaskom 10 redarstvenika iz Zagreba (me?u istim je bio sada�nji zastupnik u Saboru sto�erni brigadir Ante Kotromanovi? koji se nije zadr�ao) 15/16. 06.1991. godine, dobili smo prvih 10 AP za stra�arsku slu�bu.

Problemi oko naoru�anja sa PP Sinj � po zapovjedi smo dobili 60 komada AP sa streljivom.

Od PU splitsko dalmatinske dobili smo 84 komada oru�ja sa streljivom. Tada je po prvi put svaki pripadnik zadu�io svoje osobno naoru�anje.

Odora po vodovima je bila plava CZ-e, zatim zelena (smb) do pristizanja maskirne.

Zbog problem same lokacije Centra za obuku Trilj (glavna magistralna cesta D-1) uz samu vojarnu, snimanja od pripadnika JNA i stalne prisutnosti ljudstva koje tu nije trebalo biti, tra�imo novu lokaciju i krajem 6. mjeseca 1991. godine prelazimo u Osnovnu �kolu 'Kame�nica' u Otoku Sinjskom, jer je tada bio ljetni raspust u?enika.

Objekt je bio bolje za�ti?en, a iza �kole je planina Kame�nica gdje je izvo?ena obuka desetina (vod) u napadu � obrani, pa su svi iz svog naoru�anja izvr�ili bojevo ga?anje.

Vr�ene su i druge vojne aktivnosti.

Hrana nije kuhana nego dovo�ena iz restorana dru�tvene prehrane 'Dalmatinke' i 'Cetinke'.

U Otoku u 07/1991 godine izvr�eno je postrojavanja ispred general- bojnika Petra �imca � zapovjednika Srednje i Sjeverne Dalmacije kao i zapovjednika 4. br. ZNG general bojnika Ive Jeli?a

U Otoku iz Resnika donosim 2 RPG sa 6 mina za protuoklopnu borbu, kao i raznim kanalima iz PP Trogir dobivam mine trenutne i kumulativne za AP.

Dolaskom gospodina bojnika (majora) Zdravka �karpe dana 17. 07. 1991. godine predajem postrojbu.

I dalje ostajem u postrojbi na ustrojbenom mjestu pomo?nika zapovjednika za logistiku 2/4 br. ZNG.

�

II dio: BORBENO DJELOVANJE 2. BOJNE 4. BRIGADE NA SINJSKOJ BOJI�NICI

Pi�e: Zdravko �karpa, drugi zapovjednik Postrojbe

I

Do 12. 07. 1991. god. bio sam pripadnik biv�e JNA u ?inu majora, kada podnosim zahtjev za otpu�tanje. Ekspresno sam otpu�ten u roku 24 sata. Dana 14. 07. 1991. god. zadnji put se javljam u vojarnu u Sinju i uzimam svoju dokumentaciju.

Po�to sam pratio formiranje ZNG preko sredstava informiranja te preko prijatelja i suradnika nisam uop?e imao dilemu �to dalje ?initi. Dana 15. 07. 1991. god. javio sam se zapovjedniku 4. br. ZNG g-dinu Ivi Jeli?u koji me je srda?no primio i imenovao me zapovjednikom 2. bojne koju je trebalo formirati u Sinju ?im se za to stvore preduvjeti (odnosno ?im pristigne naoru�anje).

Dana 17. 07. 1991. god. u Otoku kod Sinja javljam se g-dinu Nevenu Bazini koji je bio zapovjednik i raspolagao je samo sa jednom satnijom. 17. 07. 1991. god. je dan mog slu�benog pristupa u ZNG.

Razlozi napu�tanja biv�e JNA su tema za jednu knjigu, ali ovdje ukratko - sukob sa oficijelnom politikom vrha JNA koji je otvoreno stao na stranu velikosrpske, imperijalisti?ke, nacionalisti?ke i fa�isti?ke politike na ?elu sa S. Milo�evi?em.

II

Po dolasku u postrojbu zatekao sam slijede?e stanje:

- 105 gardista naoru�anih automatskim naoru�anjem,

- 2 RPG sa 6 mina,

- improvizirane ru?ne bombe koje je proizvodila Cetinka (oko 100 kom).

Navedeni podaci sami govore da je postrojba bila slabo opremljena.

Moral ljudi bio je na visokom nivou, ali obu?enost ljudi, osim za strelja?ko naoru�anje bila je veoma slaba iako su moji prethodnici ulo�ili puno napora da u izuzetno te�kim uvjetima odr�e moral i pove?aju kvalitetu obu?enosti.

Obzirom da sam dugo godina bio pripadnik JNA, a prije izlaska sam vodio ratne planove puka, bilo mi je potpuno jasno kako se priprema, kakve namjere i kakvu snagu ima JNA.

Na osnovu te spoznaje i saznanja da raspola�em samo sa 105 gardista sa strelja?kim naoru�anjem, po?eo sam raditi na ukupnoj procjeni borbene spremnosti tada�nje Op?ine Sinj.

Pored moje postrojbe postojao je i pri?uvni ZNG (oko 150 ljudi uglavnom naoru�ano strelja?kim naoru�anjem), te snage policije ?ije mi brojno stanje kao i opremljenost nije bilo poznato. U takvim uvjetima sam nastavio raditi na osposobljavanju svoje postrojbe, a po pristizanju strelja?kog naoru�anja (stare zbrojovke iz Plo?a) do 01. 08. 1991. god. oformio sam jo� jednu satniju (106 ljudi) i smjestio je u prostorije tvornice Cetinka u Trilju.

Obzirom da je odaziv ljudi bio izvanredan predlo�io sam da tada�nji Sekretarijat za narodnu obranu mobilizira ljudstvo jedne bojne, da se sa njima vr�i obuka i druge pripreme, da bi po pristizanju naoru�anja u �to kra?em roku bila spremna aktivirati se. Ta bojna je oformljena do 15. 08. 1991. god. (zapovjednik �u?a).

Pored svojih redovnih zada?a u postrojbi i dalje sam poku�avao preko Kriznog �taba i drugih struktura snimiti i objediniti sve postoje?e snage na podru?ju op?ine Sinj, ali obzirom da nije bilo slivanja potrebnih informacija na jedno mjesto to je bilo izuzetno te�ko.

Po?etkom kolovoza na jednoj sjednici Kriznog �taba op?ine Sinj dogovoreno je , da u slu?aju napada iz pravca Vrlike:

- 2/4. br. ZNG prihvati prvi udar u Vrlici.

- Policija da uspostavi policijsku postaju u Oti�i?u, razoru�a paravojne snage i osigura slobodnu komunikaciju za Vrliku.

- Pri?uvni sastav ZNG da zauzme vojarne te naoru�a novooformljenu 2. bojnu koja bi se upotrijebila po potrebi.

Ovo je bilo dosta smiono, ali drugog izlaza nismo imali posebno zbog toga �to pomo? sa bilo koje strane u onim uvjetima nismo mogli o?ekivati.

Odmah sam potom poslao 1. satniju u Vrliku sa slijede?im zadacima:

- priprema terena za obranu,

- prikupljanje obavje�tajnih podataka,

- pomo? policiji u osiguranju Vrlike te priprema stanovni�tva za o?ekivana zbivanja,

- posebna zada?a bila je da se sa policijskim snagama uspostavi �to bolja suradnja.

Nedugo potom ostatak 2. bojne dolazi u Vrliku gdje, zbog moralne potpore, postavljam zapovjedni�tvo i sanitet.

Snage raspore?ujem na slijede?i na?in:

- 1. satnija sa odjeljenjem policije (1. vod - Lelasi,Pekac; 2. vod - Podosoje; 3. vod - Maljkovo u sastavu policijskih snaga),

- 2. satnija (pridodata iz brigade na ?elu sa �itkom ) - Maovice,

- 3. satnija (1. vod - Vinali?; 2. vod - Je�evi?; 3. vod - Koljani).

Odlu?io sam se na ovakav raspored po dubini iz slijede?ih razloga:

- konfiguracije terena,

- nepovoljnog odnosa snaga sa JNA,

- za�tite ljudi od ve?ih gubitaka u slu?aju artiljerijskih ili zra?nih udara,

- uzastopna obrana po dubini i za�tita komunikacija prema Vrlici.

Sve do 20. 08. 1991. god. vr�ili smo intenzivne pripreme za obranu kada sam dobio suludu zapovijed 'Dolac' od zapovjednika za Srednju i Sjevernu Dalmaciju sa zadatkom izbijanja na liniju Podinarje � Pola?a.

U skladu sa navedenom zapovijedi upu?ena je i jedna satnija iz 4/4. br. ZNG preko Maovica u Kijevo radi poja?anja obrane. Pomogao sam im da se upute u Kijevo i dogovorili smo na?elnu suradnju.

Tako?er sam sa zapovjednikom �kverske bojne dogovorio suradnju koja je bila stacionirana u rejonu Pribude � Mile�ina - D. Ogorje.

Ukupno brojno stanje borbenog dijela je 308 gardista.

Brojno stanje naoru�anja i streljiva:

- automatske pu�ke - 266 kom,

- PAP - 7 kom,

- snajper - 13 kom,

- lova?ki karabin -12 kom,

- RB - 3 kom,

- RPG - 3 kom,

- Mine za RB - 66 kom,

- mine trenutne - 62 kom,

- mine kumulativne - 34 kom,

- tromblonske mine - 41 kom,

- improvizirane ru?ne bombe - 145 kom,

- Streljiva za kalibar 7,62 bilo je u dovoljnim koli?inama,

- PU�KOMITRALJEZ - 1 kom sa malom koli?inom streljiva

Artiljerijskog naoru�anja nisam imao osim improviziranih minobaca?a i bestrzajnih topova koje nam je od plastike izradila tvornica 'Cetinka' radi obmanjivanja neprijatelja).

III

NAPAD JNA NA VRLIKU

Dana 24. 08. 1991. policijske snage iz Sinja u potpunosti su blokirale Oti�i? i u�le u njega, da bi ga u toku no?i 25/26. 08. 1991. god. napustile. To?ne informacije u svezi ulaska i izlaska iz Oti�i?a nisu mi ni dan danas poznate.

Dana 25. 08. 1991. god. po?eo je jaki minobaca?ki napad po na�im polo�ajima i na samo mjesto Vrlika. U toku dana napadi su se poja?avali vatrom iz haubica i tenkova.

Odmah sam obavijestio Krizni �tab u Sinju te Zapovjedni�tvo za Srednju i Sjevernu Dalmaciju jer sam bio svjestan da sa snagama koje sam imao pod svojim zapovjedni�tvom nisam u stanju obraniti Vrliku.

Tako?er sam telefonom razgovarao sa k-tom kninskog korpusa generalom �pirom Nikovi?em o napadu na Vrliku, me?utim on tvrdi da se takvo ne�to nije moglo dogoditi.

Svojim podre?enim odmah sam izdao zapovijed da ?vrsto dr�e polo�aje i za�tite ljude od granatiranja.

Na osnovu prethodnih dogovora preko Kriznog �taba u Sinju i Zapovjedni�tva za Srednju i Sjevernu Dalmaciju zatra�io sam da se zauzmu vojarne (u vojarnama je bilo topova i minobaca?a te protuoklopnog naoru�anja) i naoru�a bojna u pri?uvi sa kojom bi se mnogo lak�e mogao braniti pravac Vrlika - Sinj.

Koliko mi je poznato vojarne su napadnute ali bez rezultata, razlozi su mi nepoznati.

Tra�io sam tako?er da mi se osigura komunikacija preko Oti�i? za Sinj od strane policije kako je dogovoreno, me?utim ni to nije u?injeno.

Tako sam ostao sam takore?i u okru�enju, i jedino objektivno i realno rje�enje bilo je povu?i se u pravcu Sinja.

POJA?ANJA koja su dolazila u Vrliku stizala su stihijski uglavnom sa strelja?kim naoru�anjem, a jedna grupa je do�la sa pu�kama M-48 bez streljiva. Ova poja?anja sam uglavnom sklanjao u Maovice da ih za�titim od artiljerijske vatre i da budu u pri?uvi.

Sanitetsko osiguranje je bilo izvanredno.

Logistika je bila vrlo dobra u skladu s mogu?nostima.

Iz svega ovoga ne bih izvodio nikakve zaklju?ke jer iz prethodnog, a posebno iz dokumentacije koju posjedujem, razlozi pada Vrlike su jasni.

PRIPREMA ZA OBRANU SLIJEDE?E LINIJE I PAD BRANE PERU?A

U novonastalim okolnostima, a prije napada na branu poku�ao sam objediniti sve resurse za obranu i preko Kriznog �taba op?ine Sinj tra�io sam slijede?e:

1. analizu doga?aja u Vrlici i pojedina?ne odgovornosti (nikad nije u?injeno),

2. da se kona?no zna koliko je ljudi pod oru�jem da bi mogli napraviti realne procjene za daljnju obranu - ni ovo nikad nije u?injeno osim �to sam ja podnio izvje�taj o stanju u 2/4 br. ZNG,

3. da se oformi zajedni?ko Zapovjedni�tvo policije i ZNG kao i sistem veza - dana 04. 09. 1991. god. ovo zapovjedni�tvo je i oformljeno (4 osobe iz policije i 4 iz 2. bojne), ali odgovorni ljudi iz policije na zajedni?ko zapovjedno mjesto u rajonu brane Peru?a, koje sam osobno oformio sa vrlo dobrim �i?nim i radio vezama, do�li su kada je otpo?eo napad na branu Peru?a,

4. da se prikupljaju i razmjenjuju obavje�tajni podaci,

5. da se �to je mogu?e prije izvr�i popuna protuoklopnim, protuavionskim i eventualno te�kim naoru�anjem,

6. da se izvr�i preraspodjela naoru�anja prema potrebama jedinica�

Sa ovim prijedlozima imao sam namjeru stvaranja ?vrste osnove na kojoj ?e se bazirati daljnja obrana jer smo bili jako lo�e opremljeni i bez zajedni?kog djelovanja nismo imali nikakvih �ansi u borbama sa nadmo?nim neprijateljem.

Posebno sam upozoravao o mogu?nosti napada i zauzimanja brane Peru?a, ali slu�beni stav vlasti je bio da ?etnici imaju interese samo do linije Maljkovo - Dabar jer su do ove linije bile srpske enklave.

Vrijeme koje je brzo prolazilo iskoristio sam i za pripremu 2. bojne za obranu lijeve strane rijeke Cetine (Dabar � Biteli? - Vrdovo), a policija je branila desnu stranu rijeke Cetine (Maljkovo � Potravlje - Satri?).

�to se ti?e ljudi i naoru�anja nije bilo ve?ih promjena u odnosu u Vrlici. I dalje nisam imao kvalitetnog protuoklopnog i protuavionskog naoru�anja, a o te�em naoru�anju da i ne govorim.

Zadatak koji sam postavio za 2. bojnu bio je: ODSUDNA OBRANA i SPRIJE?AVANJE PRODORA NEPRIJATELJA U PRAVCU BITELI?A i DALJE.

U skladu sa op?im zadatkom postavio sam i snage na slijede?i na?in:

-3. satnija da brani rajon Dabar -Debelo brdo - Vu?ipolje,

-1. satnija da brani rajon Jelinjak - Kod�omanove staje - G. Biteli?,

-2. satniju - poja?anje iz brigade (�itko) podijelio sam u tri dijela: poja?anje za 1. i 3. satniju i oformio sam rezervu bojne.

�to se ti?e rasporeda policijskih snaga nemam potpune informacije ali ono �to sam ja vidio gro snaga postavljen je u Maljkovo i bez obrane po dubini.

NAPAD na polo�aje u Dabru otpo?eo je 16. 09. 1991. god. oko 16:44 sati. Uz potporu topni?ke i minobaca?ke vatre tri tenka poku�ali su iz pravca Laktaca probiti na�u prvu liniju rovova u Dabru, ali pravovremenim miniranjem mosta i vatrom iz ru?nih baca?a odbili smo taj napad.

Zatim je uslijedio �estok artiljerijski napad po svim na�im polo�ajima kao i napad na policijske snage. Mi smo svoje polo�aje ?vrsto dr�ali, a �to se ti?e policije nemam potpune informacije. U toku no?i 16/17. 09. i dana 17. 09. 1991. god. neprijatelj je poja?ao artiljerijske napade i uz pomo? avijacije razbio policijske snage i kretao se u pravcu brane Peru?a i brda Alebi?a kula.

U tim uvjetima dana 17. 09. 1991. god. povla?im zapovjedni�tvo u �kolu u Biteli?u i osiguravam se bo?no prema brani zbog opasnosti da budem okru�en.

Neprijatelj i dalje u popodnevnim satima bjesomu?no tu?e po na�im polo�ajima. U toku no?i 17/18. 09. 1991. god. dobio sam informacije da se policija povukla, a da je JNA zauzela brdo Alebi?a kulu (koje dominira u ovom rajonu).

U tim uvjetima nisam imao izbora, uputio sam se u Sinj da Krizni �tab odlu?i �to dalje. Tamo sam do�ao sa svojom dvojicom ljudi i oko 01:00 (18. 09. 1991. god.) sati zatekli smo predsjednika Kriznog �taba g-dina Turudi?a. Poku�ali smo do?i do odgovornih ljudi iz policije ali bez uspjeha. Obavijestio sam g-dina Turudi?a da zbog situacije na frontu i zbog opasnosti da budem okru�en moram povu?i ljude u rajon Rumin -?a?ijin dolac - Bajagi?. To sam i u?inio istog dana oko 04:00 sati.

Obzirom da je JNA zaposjela polo�aje na brdu Alebi?a kula koje dominira u ovom rajonu bio sam u jako te�kom i nepovoljnom takti?kom polo�aju, ali drugog izlaza nije bilo.

U takvim uvjetima nastavili smo sa aktivnom obranom, ?ekali te�ko naoru�anje kao i to da se snage u ovom kraju kona?no objedine da bi se mogli postaviti dugoro?ni ciljevi i vr�iti realne procjene. Me?utim to se sporo ili nikako odvijalo.

Dana 27. 09. 1991. god u popodnevnim satima moj zapovjednik 3. satnije je u Ruminu zarobio 5 vojnika JNA, nakon toga JNA izvodi sinkronizirani napad i zarobljava 15 pripadnika moje bojne. U to vrijeme bio sam u Sinju na sastanku Kriznog �taba, a kad sam dobio informaciju �to se dogodilo, odmah sam do�ao na teren i putem radio-veze sa protivni?kom stranom dogovorio razmjenu. Razlozi zbog kojih sam pristao na ovu razmjenu su slijede?i :

1. U nepovoljnoj takti?koj situaciji u kojoj sam se ina?e nalazio sad je bila jo� gora jer mi je razbijena prva linija obrane i trebalo mi je vremena da stabiliziram obranu.

Na razmjenu sam po�ao sa dva vozila. U prvom je bio g-din Jenji? i voza? kao prethodnica radi dogovora. Nakon nekog vremena radio-vezom mi je javio da ne �ele pregovarati s njim ve? sa mnom. Znao sam da je rizi?no i sa drugim vozilom u kojem sam bio ja, 3 policajca i pet zarobljenih vojnika uputio sam se na razmjenu u Hrvace (Doljanin most). Pripremio sam policajce da budu spremni na sve i dok ja budem pregovarao da ne izlaze iz vozila i da ?uvaju zarobljene vojnike.

Po dolasku na Doljanin most izi�ao sam iz vozila i krenuo prema njihovom oficiru radi pregovora. Umjesto pregovora imao je automat i kako sam mu se pribli�avao po?eo je pucati meni oko nogu, a drugi vojnik je pucao po vozilu u kojem su se nalazili policajci i zarobljeni vojnici, a u pozadini sam vidio i oklopni transporter.

Od pucanja po vozilu policajci su se upla�ili, napustili vozilo i bacili oru�je, �to su iskoristili zarobljeni vojnici i pobjegli.

Kad se to sve dogodilo predlo�io sam njihovom pregovara?u da bar pusti gardiste, a da sa mnom rade �to ho?e, nije pristao. Tu ve?er su nas vozikali po terenu, tukli i maltretirali da bi nas na kraju odvezli u Knin.

Po izlasku iz zatvora po?etkom studenog 1991. god. saznao sam da su od zarobljenih gardista trojica ubijena na Alebi?a kuli.

Posebno interesantna informacija bila je da su 3 zarobljena policajca bila pu�tena iz zatvora nakon tri dana, a ja sam sa svojim gardistima u zatvoru ostao preko mjesec dana.

�ivot u zatvoru je neugodna i posebna pri?a.

Po izlasku iz zatvora javio sam se zapovjedniku 4. br. radi raspodjele u brigadi. Rasporedio me je na du�nost - Pomo?nika zapovjednika za koordinaciju.

Zbog neslaganja oko upotrebe 2. bojne kao i 4. brigade napu�tam 4. brigadu i prelazim u 126. br. HV.

IV

Pomo? od strane radnih organizacija bila je vrlo dobra i to uglavnom kroz opremu, hranu, usluge�

�to se ti?e pomo?i zapovjedni�tva brigade 2. bojnoj, po mojoj procjeni bila je dobra i u skladu sa mogu?nostima.

Ljudi iz dijaspore uglavnom su pomagali donose?i odje?u, ne�to vojni?ke opreme i ne�to pu�aka.

Ono �to nam je u po?etku najvi�e bilo potrebno (protuoklopno i protuavionsko naoru�anje te bar poneki minobaca?) nismo nikako mogli dobiti.

V

UMJESTO ZAKLJU?KA

Iz dana�nje perspektive poslije 20 godina ?esto puta se priupitam:

- Za�to nikada nisu postojale realne procjene stanja, jasni ciljevi i zadaci postrojbama u skladu sa mogu?nostima?

- Tko je stvarno zapovjedio da se takore?i krene u op?i napad prema Kninu (�to bi bilo ?isto samoubojstvo da se ta zapovijed poslu�ala)?

- Za�to vlast nije mogla objediniti sve naoru�ane snage i staviti ih pod jedno zapovjedni�tvo (period do formiranja HV)?

- Za�to su tri policajca iz zatvora u Kninu pu�tena za 3 dana, a gardisti za 36 dana (gospodine Jerko Vukas odgovorite na ovo pitanje)?

- Za�to je bilo dvojno zapovijedanje?

- Za�to nitko nije �elio analize prethodnih zbivanja i borbi?

- Da li je rat za neke ljude bilo samo pokri?e da se u potpunosti oplja?ka i devastira hrvatska privreda?

- Da li je ZNG za na�e 'VISOKE' du�nosnike bio samo topovsko meso�

III dio: 2. BOJNA 4. BRIGADE ZNG NA DUBROVA?KOJ BOJI�NICI

Pi�u: Zlatko Rogulj, tre?i zapovjednik Postrojbe i Davorin Tolj - Jaro, ?etvrti zapovjednik Postrojbe

Krajem rujna 1991. godine stanje na dalmatinskom rati�tu postaje iz dana u dan sve slo�enije. Velikosrpska nastojanja u sprje?avanju opstanka hrvatske dr�ave o?ituju se kroz silinu udara vojnih snaga du� cijele boji�nice, a koju provode Jugoslavenska armija i paravojne postrojbe lokalnih pobunjenih Srba uz potporu ekstremista iz Srbije koji uz politi?ku potporu Beograda pristi�u u sve ve?em broju organizirani u 'dobrovolja?ke odrede'.

?etvrta brigada ZNG RH, kao udarna snaga Operativne zone 'SPLIT' prisiljena je djelovati interventno sa svojim sastavnicama (bojnama) na smjerovima koji su u odre?enom trenutku bili ugro�eni. Sukladno tome pristupa se ustrojavanju i opremanju postrojbe, kao i obu?avanju za provedbu zada?a koje nala�e stanje na boji�nici.

Temeljem navedenog, po?etkom listopada 2. bojna 4. brigade ZNG RH izvr�ava popunu ljudstvom prema ustroju, a posebno te�i�te zapovjedni�tvo bojne ima u organizaciji i ustrojavanju elemenata potpore (topni�tvo, logistika, veza). Kako je bilo vidljivo da ?e postrojba djelovati, kao interventna snaga, samostalno na kriti?nim smjerovima u izrazito slo�enim takti?kim uvjetima, nu�no je bilo imati sna�nu i u?inkovitu vlastitu potporu.

Kako, tijekom listopada, stanje na Dubrova?kom rati�tu postaje sve slo�enije bojna dobiva zada?u da otpo?ne s zapovjednim izvi?anjem prostora mogu?eg djelovanja . Zapovjedna izvi?anja se provode prema planu i zapovijedima 'Ju�nog sektora', nakon ?ega se pristupa prebacivanju i posjedanju polo�aja u �irem podru?ju ?epiku?a. Zada?a bojne bila je konsolidirati i u?vrstiti obranu �ireg podru?je sela ?epiku?e i Smokovljani, te sprije?iti daljnja djelovanja neprijatelja u smjeru grada Neuma. Takti?ka situacija za na�e snage bila je izuzetno nepovoljna. Mnogostruko sna�niji neprijatelj organiziran u OG Slano svakodnevnim sna�nim topni?kim i zra?nim udarima poku�ao je nanijeti gubitke na�im snagama i ovladati u kona?nici Neumom. Upornom i aktivnom obranom oslanjaju?i se na brdo Tmor, koje je u izuzetno slo�enim uvjetima nadzirala, bojna je izvr�ila svoju zada?u te osigurala uvo?enje 114. brigade. Desetina PZO iz sastava bojne ostala je u obrani zra?nog prostora grada Sinja te je za vrijeme jednog od zra?nih udara na Grad oborila jedan neprijateljski zrakoplov.

Po?etkom prosinca 1991. godine, prema zapovijedi nadre?enog zapovjedni�tva, bojna se anga�ira u sastavu 4. brigade ZNG na Drni�kom rati�tu na kojem brigada po prvi put djeluje kao jedna operativna cjelina sa zonom djelovanja. Zada?a brigade je bila sprije?iti svaki poku�aj neprijatelj (Kninskog korpusa) u bilo kakvim daljnjim djelovanjima u smjeru grada Splita. Svako djelovanje neprijatelja onemogu?iti i pritom mu nanijeti gubitke.

Dotada�nja iskustva pokazala su da se postrojba, pored slo�enih takti?kih situacija anga�ira i u izuzetno slo�enim vremenskim i zemlji�nim uvjetima na rati�tu ( Dubrova?ko rati�te: posjedanje i nadzor brda Tmor ili Drni�ko rati�te: posjedanje i nadzor planinskog vrha Svilaje). Temeljem tih iskustava zapovjedni�tvo bojne, uz potporu zapovjedni�tva brigade, organizira obuku dijelova postrojbe u kampu za obuku na Mosoru. Pripadnici postrojbe prolaze slo�enu i zahtjevnu obuku prema posebnom planu i programu, a koju provodi izrazito stru?an i iskusan tim instruktora me?u kojima je i proslavljeni hrvatski alpinist Stipe Bo�i?. Korisna ste?ena znanja i vje�tine pripadnici bojne koriste u kasnijim aktivnostima na rati�tu, a tako?er, u svakom slobodnom trenutku ista prenose i na ostale pripadnike i ustrojbene cjeline bojne.

Neprijatelj na Dubrova?kom rati�tu intezivira svoje aktivnosti a posebno sna�no nastoji ovladati samim gradom. Situacija u kojoj su se na�li branitelji u gradu sve je slo�enija. Kako je bilo mogu?e u grad ubacivati samo manje formacije, Zapovjednik OZ Split donosi odluku da se snage jednog oja?anog voda iz sastava 2. bojne �urno ubace u grad i u?u u sustav obrane grada Dubrovnika. Nakon formiranja i opremanja snaga jednog oja?anog voda pristupilo se prebacivanju u podru?je Stona odakle se vod, u vrlo slo�enim i takti?ki nepovoljnim uvjetima, pomorskim putem ubacuje u grad Dubrovnik. Vod se podre?uje Zapovjedni�tvu obrane grada te se anga�ira u obrani zapadnih pristupa gradu. U podru?ju Sustjepana, a u sudjelovanju s dijelovima snaga obrane grada, pripadnici voda, uz izuzetnu hrabrost i snala�enje, u vi�e navrata uspjeli su uspje�no odbiti silovite napade neprijatelja te tako sprije?iti prodor u sam grad.

Za vrijeme djelovanja na Drni�kom rati�tu zapovjedni�tvo bojne i njene pripadnike obi�li su crkveni velikodostojnici na ?elu s kardinalom Franjom Kuhari?em, kao i Predsjednik Sabora RH dr. �arko Domljan. Tom prigodom izrazili su zadovoljstvo organizirano�?u i ustrojem postrojbe kao i visokim moralom i domoljubljem svih pripadnika.

Nakon polaganja sve?ane prisege u vojarni Dra?evac u nazo?nosti ?lanova obitelji i mnogih uglednih gostiju, po?etkom velja?e 1992. godine, a prema zapovijedi nadre?enog zapovjedni�tva, bojna se prebacuje na Dubrova?ko rati�te. Organizira i provodi aktivnu obranu na crti zaljev Bistrina � selo Stupa, a po dubini sela Topolo, Imotica i Mati?i. Zada?a bojne je onemogu?iti svaki poku�aj djelovanja neprijatelja u smjeru Neuma.

Slo�enost situacije se o?itovala �to bojna nije imala neposredan dodir s lijevim susjedom (3. bojna 4. br ZNG RH) jer je dio prostora bio pod nadzorom neprijatelja te istom omogu?avalo djelovanje u me?uprostoru na�ih snaga. Aktivnim napadnim djelovanjem bojna preuzima inicijativu, udarnim skupinama zauzima takti?ki va�ne objekte (�umet i Velji vrh) uz nano�enje zna?ajnih gubitaka protivniku, te ostvaruje spoj s lijevim susjedom i bitnu takti?ku prednost u odnosu na neprijatelja.

Nakon �to je Dr�avni vrh donio odluku da se deblokira grad Dubrovnik i oslobodi ju�ni dio Hrvatske, krajem o�ujka 1992. godine po?inju pripreme za provedbu prve faze operacije 'TIGAR'. U podru?je Sektora Jug razmje�taju se snage 1. br. ZNG RH, nakon ?ega je uslijedilo njihovo uvo?enje. Nakon zapovjednog izvi?anja od strane zapovjedni�tva 1. br. ZNG RH bojna osigurava uvo?enje dijelova 1. br- ZNG RH u zonu djelovanja nakon ?ega se bojna prebacuje i posjeda polo�aje u �irem podru?ju Hutova (Popovo polje).

Nakon �to je stvorena �iroka operativna osnovica sastavljena od snaga 1. i 4. br ZNG RH, po?etkom travnja 1992. godine, po?inje provedba prve faze operacije 'TIGAR'. Na glavnom smjeru napada dijelovi snaga 1. brigade razbile su snage neprijatelja i izbile u �ire podru?je Slanog. U isto vrijeme snage 4. brigade djeluju u zahvatu Popovog Polja, a u smjeru sela Ravno. Druga bojna, kao glavna udarna snaga 4. brigade u prvoj fazi napada, napada u zahvatu Popovog Polja, razbija sage protivnika na smjeru djelovanja, te osloba?a sela Turkovi?i, Trn?ina i Pe?ina. Tom prigodom zarobljene su zna?ajne koli?ine naoru�anja, streljiva, mot. vozila i ostale vojne opreme. Bojna potom osigurava uvo?enje dijelova 4. brigade te uz sudjelovanje istih nastavlja napadna djelovanja osloba?aju?i pritom sela Mili?i i Ravno. Pru�a potporu snagama 1. brigade koje napadaju na smjeru Slano � Orahov Do � Zavala te se sa istima spaja u podru?ju sela Zavala ?ime je zavr�ena prva faza operacije 'TIGAR'.

Krajem lipnja 1992. godine po?inju pripreme za provedbu II faze operacije 'TIGAR'. 4. brigada uz sudjelovanje i potporu 1. brigade nastavlja napadna djelovanja u smjeru grada Dubrovnika s namjerom deblokade grada i odbacivanja neprijatelja u dubinu teritorija.

Druga bojna, u svojstvu operativne pri?uve brigade s razmje�tajem snaga u �irem podru?ju sela Osojnik, prati borbeni poredak brigade te se uvodi u borbu iz pokreta. Razbija neprijatelja na smjeru djelovanja nanose?i mu gubitke u ljudstvu i posjeda takti?ki zna?ajne objekte Treskavac, Osoje i Repinac. Bojna za vrijeme djelovanja ostvaruje spoj s 1. brigadom i sudjeluje u djelovanjima iste. Uspjeh napadnih djelovanja 2. bojne od velikog je zna?aja jer dovodi snage 4. brigade u takti?ki povoljniji polo�aj u odnosu na protivnika, a �to omogu?ava 3. bojni da ovlada takti?ki dominantnim objektom Golubov kamen ?ime je izvr�ena deblokada grada Dubrovnika i osiguran zapadni ulazak u grad.

Bojna nastavlja napadna djelovanja te uz sudjelovanja s ostalim snagama brigade zauzima takti?ke polo�aje protivnika Volun gaj, Tresibrad i Mrka�in brdo, nakon ?ega osigurava uvo?enje snaga II. borbenog postroja brigade koji nastavlja djelovanja u smjeru sela Bobovi�te. Nakon osloba?anja sela Bobovi�te i ovladavanjem brda Vla�tica snage 4. brigade, uz sudjelovanje sa snagama 1.brigade, izvr�ile su potpunu deblokadu grada Dubrovnika i odbacile neprijatelja.

Uvjeti u kojima je bojna djelovala bili su iznimno slo�eni i takti?ki zahtjevni. Unato? svim te�ko?ama i nadljudskim naporima pripadnici 2. bojne u svakom trenutku iskazivali su visok stupanj obu?enosti i borbene spremnosti te uz visoki borbeni moral i neizmjernu hrabrost sve postavljene zada?e uspje�no su izvr�ili.

Novim ustrojem, propisanim od strane MORH-a, brigade ZNG postaju gardijske brigade. Temeljem toga nastaju izmjene ustroja 4. brigade, a s 01. prosinca 1992. godine 2. bojna postaje osnova za ustroj 1. pje�a?ke bojne 4. gardijske brigade.

Legendarna 2. bojna ratovala je pod imenom 'HRVATSKI AN?ELI' i zasigurno ostavila neizbrisiv trag u povijesti obrane Dalmacije, osobito njenog Juga. Bio je to te�ak i trnovit put ali istodobno put ponosa i slave. Tim putem pro�lo je 460 vitezova od kojih je 27 dalo svoje �ivote. Od posljedica rata umrlo je 16 pripadnika, a njih preko 280 ima trajne posljedice i invalidi su Domovinskog rata.