Tekst i fotografije: Ranko Budimir

Nakon svih doga?anja koja su pogodila Japan do�lo je vrijeme da se posao koji smo zapo?eli i zavr�i. Povratak u Japan nije ipak bio povratak na staro mjesto, ovaj put je �moja� Yokohama zamijenjena Osakom. O samoj Osaki vi�e u nekoj od sljede?ih kolumni jer ono �to �elim ovaj put podijeliti s ?itateljima ovog portala je ne�to �to uzburkava emocije.

Japan je zemlja koja je zbog svog geografskog polo�aja naviknuta na stalne katastrofe i nesre?e. Kroz povijest su mo?ni periodi japanske dr�ave prekidani kataklizmama. Naj?e�?e su to bili potresi koji su zbog polo�aja Japana svakodnevica ove lijepe zemlje.

Tako je 1. rujna1923. skoro cijeli Tokyo nestao u dimu. Po�ar je zahvatio cijeli grad, samo jedan dio je ostao netaknut. Po�ar je bio posljedica katastrofalnog potresa, Great Kanto Earthquake, koji se dogodio ba� u vrijeme ru?ka tog kasnoljetnog dana. Kako je u tim godinama vatra bila naj?e�?i izvor energije za kuhanje, ku?e koje su se sru�ile su imale u sebi upaljenu vatru. Tokyo je brzo nestao u plamenu.

Dana 11. o�ujka 2011. Great Eastern Japan Earthquake je pogodio sjeverni dio otoka Hon�u, a razorni tsunami je odnio desetke tisu?a �ivota. To?an broj se nikad ne?e otkriti jer Japan ne radi popis stanovni�tva (eto ne?ega u ?emu smo napredniji od Japana). Ali tema ovog ?lanka ne?e biti prirodne katastrofe koje su pogodile Japan, nego jedna ljudska katastrofa. Ljudska katastrofa nevjerojatnih razmjera koja dobija dodatnu te�inu kada se otrkivaju detalji i uvjeti u kojima se ta tragedija dogodila.

Tragom tragi?nih trenutaka u japanskoj povijesti postoji jedno nezaobilazno mjesto. Iako smo znali da nas o?ekuje emotivno zahtjevan trenutak, krenuli smo posjetiti mjesto najve?eg svjetskog stradanja, mjesto koje je prebrisano u jednoj sekundi s lica zemlje � Hiroshimu.

Japanskim Bullet trainom (shinkansenom) nam je trebalo sat i pol od Osake do na�eg odredi�ta.

Prvi susret s Hiroshimom je pomalo druga?iji nego s drugim japanskim gradovima, ali iz vrlo prozai?nog razloga: u Hiroshimi postoji tramvaj. Koliko god to izgledalo ?udno, tramvaj je pregazilo vrijeme u o?ima Japanaca, i danas postoji samo u ovom gradu. Za�to; saznat ?emo poslije.

Istina je da je Japan bio zemlja koja je bila u osvaja?kom pohodu u Drugom svjetskom ratu; istina je da je Hiroshima bila jedna od bitnijih luka iz kojih je kretala japanska vojska u osvaja?ke pohode u Mand�uriju, ali ono �to je taj grad zadesilo 6. kolovoza1945., u 8:15 ujutro prelazi sve granice koje ?ovjek mo�e zamisliti.

Danas, skoro 66 godina poslije, Hiroshima je lijep grad, s nadaleko poznatom kuhinjom i perjanicom gastronomske ponude � hiroshimayakiem, specijalnom verzijom poznatog japanskog jela okonomiyaki � ali je i dalje taj grad asocijacija samo za jedno. Grad se smjestio u jugozapadnom dijelu najve?eg japanskog otoka Honshua, zapadno od Osake i Kobea, na putu prema Fukuoki. Taj dio Japana i mentalitetski i klimatski jako podsje?a na na�u Dalmaciju, regija je vrlo ugodna i poprili?no mirnija od u�urbanog Tokya. Taj grad je dom nekih svjetskih brandova me?u kojima je najpoznatija Mazda.

U centralnom dijelu grada nalazi se Memorijalni park koji je zapravo ure?en na prostoru iznad kojeg je detonirana atomska bomba. U cijelom tom okru�enju postoji jedan nijemi svjedok tog vremena: A � Bomb Dome; jedina koliko toliko sa?uvana zgrada u razaranju. Ostala je sa?uvana jer se nalazila gotovo to?no ispod bombe koja je eksplodirala na 600 metara iznad povr�ine. Taj polo�aj joj je omogu?io da je kompresija na njene zidove, koja je sve ostalo pretvorila u prah, i�la okomito prema dolje tako da su zidovi zapravo bili sabijani prema podu. Dobra gradnja je uspjela sa?uvati zidove od pucanja, a sve ostalo, u okolici od nekoliko kilometara je prakti?ki nestalo. Efekt udara je bio da je prvo vjetar koji je i�ao od smjera udara sve pomeo za sobom; a malo nakon toga, zbog toga �to u mjestu udara ostaje vakum; ogroman zra?ni udar u suprotnom smjeru je pobrisao ono �to je ostalo na povr�ini. Temperatura je u trenutku porasla na 2000�C. Te�ko je tu temperaturu zamisliti, razmislite samo kako je vru? zrak u pe?nici kad se pe?e meso na 180�C... Tamo gdje je temperatura 2000�C doga?aju se stra�ne stvari, sve se doslovno topi, uklju?uju?i i ljude. Slike ljudi kojima se topi ko�a je mo�da najpotresnija fotografija koju sam vidio u �ivotu.

Sve ove stvari su jo� podebljane sa ogromnim koli?inama radijacije koja je sve �ive organizme uni�tavala. Usprkos tome, samo jedan pokazatelj duha naroda koji je unaka�en tom bombom: opskrba strujom u gradu Hiroshimi je uspostavljena sutradan (?!). Tramvaji su proradili tri dana nakon udara i to je razlog za�to ih se Hiroshima nije odrekla, jer oni predstavljaju simbol borbe Hiroshime za normalnim �ivotom. Pazite, samo dan nakon svega je struja proradila (tamo gdje je mogla) i samo tri dana nakon su krenuli tramvaji.

Sljede?e mjesto na koje se nailazi u parku je spomenik svoj djeci stradaloj u ovom razaranju, s posebnim naglaskom na Sadako. Kratak podsjetnik za one koji su prepisivali lektiru: Sadako je desetogodi�nja djevoj?ica koja je umrla od posljedica leukemije koju je dobila kao rezultat zra?enja kojem je bila izlo�ena. Sadako je, kad je zavr�ila u bolnici, po?ela izra?ivati papirnate �dralove jer postoji vjerovanje da 1000 �dralova donosi ispunjenje jedne �elje. Sadako je imala samo jednu �elju, i poku�ala je izraditi �dralove. S vremenom je njena snaga naru�ena bole�?u sve vi�e kopnila, bila je sve slabija i slabija i nije bila u stanju vi�e izra?ivati �dralove, ali su za njenu borbu saznali mnogi. U kratkom vremenu Sadako je primila stotine tisu?a papirnatih �dralova koje su za nju izra?ivala sva japanska djeca koja su saznavala za njenu borbu. �dralovi su pristizali i iako ih je stizalo sve vi�e i vi�e, Sadako je gubila borbu. Umrla je 1955. godine. Svi �dralovi koje je Sadako dobila su sa?uvani i pohranjeni u staklene kutije oko spomenika dje?jim �rtvama ove kataklizme.

Odluka da Hiroshima bude grad na koji ?e biti ba?ena bomba je donesena zbog nekoliko razloga. Iako bi definitivno ve?a �teta bila po?injena da je bomba ba?ena na Tokyo Bay ili Yokohamu (koji su isto bili kandidati), ova lokacija je bila ina?e jako malo ili nikako razorena klasi?nim bombardiranjima ameri?ke vojske pa se na efektan na?in moglo vidjeti koliko ?e razaranje polu?iti efekta. Drugi razlog je bio taj da je Hiroshima okru�ena planinama tako da se efekt bombe ne?e rasprostraniti na ogromnom podru?ju nego ?e efekt razaranja biti puno ja?i jer ako se isklju?i obala, Hiroshima se nalazi u kotlini, s tri strane je ome?ena uzvisinama. Zanimljivo je istaknuti da je uspje�ni test bacanja atomske bombe napravljen 26. srpnja.1945, �to zna?i da su Amerikanci, ?im su bili svjesni da je izvedivo, izveli napad, ve? nakon 10tak dana. Dakle, izgleda da nije bilo nedoumica ili klasi?nih unutarnjih borbi da li da se to napravi ili ne. ?im je testiranje pro�lo, krenulo se u akciju.

Japanci su, u sje?anje na to najve?e razaranje, u Memorijalnom parku, zapalili plamen kojeg ne �ele proglasiti vje?nim plamenom. Ugasit ?e ga onog trena kad na zemlji vi�e ne bude atomskog naoru�anja. Iako na prvi pogled djeluje naivno, to je jo� jedan njihov protest i podsjetnik svijetu da dok god postoji nuklearno naoru�anje, da je nova Hiroshima daleko samo jednu suludu naredbu nakon koje ?e takvo oru�je biti aktivirano. Kao dio Memorijalnog parka podignut je i cenotaf u kojem su ispisana imena svih koji su poginuli u tom razaranju kao vje?ni podsjetnik da nisu u pitanju samo brojke mrtvih, to su ljudi, jedan po jedan, sa svojim imenima, prezimenima, voljenima, snovima, �eljama. Svi uga�eni u jednom udaru.

Peace Memorial Museum je mjesto koje i najtvr?e srce mo�e slomiti. Prva poruka je ve? na ulazu � ulaznica ko�ta 50 jena. 50 jena je vrijednost od ne�to vi�e od 3 kune: u Japanu se za taj novac ne mo�e kupiti apsolutno ni�ta. Time je odaslana jaka poruka. Odmah na ulazu se nalazi sat koji ima dva broja?a. Jedan je koji broji dane od tragedije u Hiroshimi i on je na dan posjeta iznosio 24022, ali ono �to je puno ru�nije je broj koji se nalazi ispod navedenog � broj dana od posljednjeg pokusa nuklearnim oru�jem. Nije bila davno jesen 2010. i pokus u vojske SAD-a u New Mexico-u.

U muzeju je sagra?eno i nekoliko zidova na kojima su prikazana protestna pisma koje gradona?elnici Hiroshime, u svoje osobno ime i ime svih svojih sugra?ana, �alju svaki put onima koji izvr�avaju pokuse s nuklearnim oru�jem podsje?aju?i ih na tragediju koja je zadesila njihov grad i pozivaju?i ih da do?u podsjetiti Peace Memorial Museum i da malo razmisle o svojim potezima. Zadnje pismo je poslano pro�lu jesen Baracku Obami, upravo nakon pokusa u New Mexicu.

Prolazak kroz ovaj muzej je jako potresno iskustvo i za ve?inu stvari nisam imao snage da bi ih fotografirao (ovo je muzej u kojem eksplicitno pi�e da je dozvoljeno fotografiranje jer �ele da se istina i poruka koja izlazi s ovog mjesta ra�iri u cijelom svijetu). Nekoliko potresnih pri?a je do?arano, kao pri?a o ocu koji je jako te�ko podnio gubitak svog trogodi�njeg sina koji se igrao ispred ku?e tog kobnog jutra i u trenutku eksplozije vozio se na svojoj trokolici. Kako je dje?a?i?u ta trokolica bila omiljena igra?ka, otac je sina sahranio u dvori�tu ispred ku?e, skupa s trokolicom. 40 godina poslije, ipak se odlu?io da se sina ekshumira i premjesti u obiteljsku grobnicu, a trokolicu je poklonio ovom muzeju.

�utke i pognutih glava, moje kolege i ja smo napustili muzej, svak zakopan u svoje misli, pitaju?i se kakav je to razlog morao natjerati nekoga da izvr�i ne�to sli?no. Nevjerica je tim ve?a kad ste svjesni da su glavni razlozi bili da se otupi o�trica Staljinovog interesa prema Japanu demonstracijom mo?i + opravdanje pred doma?om javnosti uo?i izbora za�to su se potro�ili silni prora?unski novci na razvijanje atomske bombe.

Uglavnom, ljudski um, svjetska pravda i pravni poredak su na ovom ispitu polo�ili oru�je i ovo mjesto stradanja ?e zauvijek ostati mrlja na ko�ulji zapadnih demokracija predvo?enih SADom koje deklarativnim propagiranjem ljudskih prava zadaju mjerila svima, a zapravo su dozvolili, odobrili i inicirali ovakva stradanja. Nemam namjeru ulaziti u definicije neselektivnog i prekomjernog granatiranja, jer kao �to vidimo i jedna bomba mo�e ubiti u trenu 140 000 ljudi; nemam namjere ulaziti ni u to tko je po?eo rat na tom otoku; znam samo da ni Sadako ni trogodi�njak na trokolici to nisu napravili, znam samo da su ta djeca, isto kao i vukovarska i srebreni?ka, imala pravo na �ivot, a da im je netko to uzeo. Iako nitko nije odle�ao ni jednog dana u zatvoru za ovu groznu tragediju i iako nikad do njih ne?e do?i moje rije?i, ja im svejedno poru?ujem jedno nemo?no i iskreno: Sramite se.

(nastavlja se...)

�

O autoru:
Ranko Budimir, Sinjanin ro?en 22. studenoga 1977. Diplomirani in�enjer matematike - PMF Zagreb. Radio: u izdava?koj ku?i Element d.o.o kao urednik znanstvenog ?asopisa; u PBZ-u na projektima u PBZ Investu; u Hypo-Alpe-Adria Group; u Card Processing Centeru, kao Data Analyst, kao konzultant za kreditne kartice i kao Head Deputy of IT Service Departmen. Trenutno je Customer Project Manager u tvrtci Ericsson Nikola Tesla...