|
Srijeda, 25 Svibanj 2011
|
|
HSP dr. Ante Star?evi?, podružnica Trilj, organizira promociju knjige 'Zvonko Buši?' autora Tomislava Bilosni?a. Promocija ?e se održati u ?etvrtal 26. svibnja s po?etkom u 20 sati, u kino dvorani u Trilju. Knjigu ?e predstaviti autor Tomislav Bilosni? i sam Zvonko Buši?. Podsjetimo, Zvonko Buši? se 2008. godine, nakon 32 godine provedene u ameri?kim zatvorima vratio u Hrvatsku. Nakon povratka politi?ki se angažirao kao ?lan HSP-a dr. Ante Star?evi?. Knjiga Tomislava Bilosni?a svakako predstavlja zanimljivo politi?ko štivo o životnom putu Zvonka Buši?a, hrvatskog domoljuba koji je u SAD-u osu?en na dugogodišnju robiju zbog terorizma, odnosno otmice zrakoplova i smrti ameri?kog policajca. Kao prilog ovoj najavi objavljujemo ?lanak novinara Petra Grubiši?a napravljen na temelju njegovog razgovora s Zvonkom Buši?em. ?lanak prenosimo iz Ve?ernjeg lista od 24. listopada 2010. godine. ZVONKO BUŠI?, DVIJE GODINE IZVAN REŠETAKA Život na slobodi za mene je bio ogroman šok, velika promjena u mojem životu, na koju sam se trebao naviknuti. Nakon 32 godine robije ostvario se moj san, došao sam slobodan u domovinu, o kojoj sam, robijaju?i tolike godine, sanjao. Trebalo mi je vremena da se uspijem orijentirati u novom životu. Nekoliko mjeseci života na slobodi teško sam se nosio s tim promjenama jer naši životi nisu ništa drugo nego stvar rituala. U “novom životu” nisam imao nikakvih uporišta prema kojima sam se mogao ravnati kao ostali ljudi iz mojeg okružja. Ja nisam mogao upitati ni jednog ?ovjeka na ovom svijetu sje?a li se kada smo prije 20 godina nešto radili i negdje bili, kada su svi moji prijatelji s kojima sam proveo te godine ostali u zatvoru. Moglo bi se re?i da sam se, izišavši na slobodu, ponovno rodio, ali kao odrastao ?ovjek koji se u novom životu ne snalazi. Svijet mi je izgledao kao ludnica. Još mi uvijek izgleda kao ludnica. To je takva dinamika, brzina i ritam života na koji se nisam navikao. Zapadao sam u depresiju, a bilo je trenutaka kada sam toliko ?eznuo za mojim prijateljima u zatvoru i dugim razgovorima s njima. Moje uspomene iz života ostale su tamo – pri?a Zvonko Buši?, hrvatski emigrant, koji je u zatvoru u SAD-u proveo 32 godine zbog otmice ameri?kog zrakoplova i smrti policajca, svoje dojmove o životu na slobodi otkako se vratio u Hrvatsku u srpnju 2008. godine. – Kada mi je bilo najteže, kada me hvatala depresija, kada se nisam mogao orijentirati u novom životu, sjetio sam se Solženjicina, koji je opisivao život robijaša s kojima je robijao kada bi nakon toliko godina zatvora izišli van. Mnogi od njih povukli su se u samo?u, oboljeli ili su se razo?arali. Svaki ?ovjek ja?eg kova mora provesti na slobodi najmanje deset posto vremena koje je proveo u zatvoru da bi se mogao uklju?iti u normalni život. A ja sam na slobodi nešto više od dvije godine, tek sedam posto vremena... Posljednjih nekoliko mjeseci kora?am ?vrstim koracima – kaže Zvonko Buši?, kojeg je ju?er u Slavonskom Brodu Ruža Tomaši?, predsjednica HSP-a dr. Ante Star?evi?, predstavila kao novog ?lana te stranke. Bio sam na dnu pakla – Dok sam izdržavao kaznu doživotnog zatvora, smisao svojeg života usredoto?io sam na to kada ?u izi?i na slobodu. Smisao života moje supruge Julienne bio je da me što prije iš?upa iz zatvora. Dakle, to je bio smisao i punina naših života. Kada sam ja izišao, nestalo je toga života i za mene i za nju. Trebali smo se naviknuti na nove okolnosti. Ja, koji sam u zatvoru filozofiju kao hobi studirao cijeli život, ra?unao sam da me ništa ne može dezorijentirati i zbuniti, posebice nakon što sam u zatvoru padao na dno života, na dno pakla, u deveti krug... U toj svojoj nevolji, patnji i stradanju uspio sam se ponovno di?i na noge. U tom sam procesu svladao sve svoje slabosti, svoje mane, svoje nedostatke i sve svoje strahove. Kada sam se nakon toga krvavog pada u zatvoru ponovno osovio na noge, postao sam puno ja?i i od tada sam kora?ao ?vrš?im koracima nego ikada prije u životu. U zatvoru sam živio težak, patni?ki život, vrlo opasan, ali ?ovjek se s vremenom navikne. Me?utim, sada kada je toga nestalo, ja sam se u ovom svijetu osje?ao šašavo. Nedostajao mi je taj život na koji sam se navikao, a našao sam se u novom, koji me zbunjivao. Kada sam izišao iz zatvora, ljudi oko mene izgledali su mi kao muhe bez glave, stalno za ne?im žure, a ne znaju za ?ime. Ja se u tome nisam snašao. Pa, ja sam ?ovjek koji ne zna voziti auto, koji nema voza?ke i koji nikada nije sjeo za upravlja? automobila. Možda je to zbog toga što sam tolike godine živio u crno-bijelom svijetu. Živio sam po nekim drugim, surovijim pravilima. U zatvorima u kojima sam ja živio 32 godine, ubijeno je izme?u 400 i 500 zatvorenika. I ta sva ubojstva bila su me?u zatvorenicima – jedan drugoga. To je sredina u kojoj se mora ozbiljno živjeti i paziti na svaki korak. Tamo je ono što se kaže svetinja. Ako se ne održi rije?, odgovara se, ako se slaže, odgovara se, ako se ukrade, odgovara se... Za sve se krvavo odgovara. A ovdje na slobodi sve je dopušteno. Ljudi kažu svašta i nitko ne odgovara ni za što – kaže Zvonko Buši? kojega je, kao što i sam priznaje, na slobodi do?ekao život i svijet potpuno razli?it od onoga kada je prije 32 godine bio osu?en na doživotni zatvor. Tri dana sa 40 prijatelja Nakon povratka u Hrvatsku i nezaboravnog do?eka njegovih sumještana u rodnoj mu Gorici, u Hercegovini, i Imotskom, u kojem je išao u školu, Zvonko i njegova Julienne su se skrasili u maloj obiteljskoj ku?i u Rovanjskoj. U prvoj godini života na slobodi obišao je gotovo cijelu Hrvatsku, zavirio je u svaki njezin kutak, da razgovara s ljudima koji žive u tim krajevima, da razgovara s braniteljima. Nije posjetio samo Dubrovnik, a i to ?e uskoro. Najdojmljivije mu je bilo u Vukovaru, gradu heroju. Uspomene iz djetinjstva i mladosti, koju je proživio u Hercegovini i Imotskoj krajini, nastojao je oživiti susretom s prijateljima i rodbinom. On i njegova bra?a okupili su ?etrdesetak prijatelja i ro?aka, s kojima je tri dana proveo na Blidinju, najpoznatijem hercegova?kom izletištu. – Tim susretom nastojao sam evocirati duh moje Gorice otprije 40 godina, kada sam otišao iz nje. Pri?ali smo o djetinjstvu, o uspomenama i pjevali gangu, a o svemu tome snimljen je mali dokumentarac. Odem ?esto u svoju rodnu Hercegovinu. Bio sam prije dva tjedna. S bra?om i sestrama pekao sam rakiju. Volim gangu i ?esto je, kada sam dolje, zapjevam s bra?om i prijateljima. Posebno su mi dragi derneci za Svetog Stipana u mojoj Gorici i Veliku Gospu u Posušju – govori Zvonko, koji je odnedavno stanovnik Zagreba. Obi?ne ljude su prevarili Naime, kada se odlu?io aktivnije baviti politikom, znao je da u Zagrebu mora boraviti ?eš?e i više nego prije, pa je kupio mali stan, od 35 ?etvornih metara. Sam ?e re?i da mu je dovoljan, jer je malo ve?i od ?elije u kojoj je proveo polovinu života. U politiku se odlu?io uklju?iti nakon dugog razmišljanja. Neki su mislili da ?e to u?initi puno prije, a neki su ga savjetovali da osnuje svoju stranku. Sastao se lani nekoliko puta s ljudima svojeg svjetonazora. Razgovarali su o stanju u Hrvatskoj i tome što treba u?initi da život u Hrvatskoj bude bolji. Mnogi su mislili da je to uvod u osnivanje stranke kojoj ?e on biti na ?elu. Me?utim, on je htio ?uti razmišljanja ljudi i njihove reakcije na njegova politi?ka i životna stajališta. – Mene su, kada sam pokušavao nešto napraviti, prozvali posljednjim hrvatskim romantikom. Rekao sam im, kada umre posljednji hrvatski romantik, naravno, nisam mislio na sebe, ne?e biti više ni Hrvatske. Dok nema romantika, idealista, heroja – nema ni budu?nosti. Hodaju?i po Hrvatskoj, susreo sam dosta razo?aranog svijeta. Ta spoznaja me rastužila i natjerala da se politi?ki angažiram, a na to su me ?esto u razgovorima nagovarali i hrvatski branitelji. Uostalom i na meni je odgovornost da sam po?nem sudjelovati u politi?kom životu – kaže Zvonko Buši?, koji je mislio postati ?lan HSP-a. Me?utim, kako se u HSP nisu htjeli u?laniti intelektualci u koje Zvonko ima povjerenje, nakon razgovora s Ružom Tomaši? priklju?io se HSP-u dr. Ante Star?evi?. Predsjednica te stranke nudila mu je potpredsjedni?ko mjesto, ali on je to odbio jer, kaže, prvo se želi dokazati kao obi?an ?lan stranke. Vjerojatno ?e biti nositelj liste u IX. izbornoj jedinici. – Želim pripomo?i da se u Hrvatskoj formira politi?ki faktor oko ljudi koji su ?isti, nekorumpirani, nepotrošeni, koji znaju misliti svojom glavom i koji nisu ni?ije lutke na koncu. Samo takvi ljudi mogu ovu državu izvu?i iz blata u koji je zapala. Obi?ni ljudi, iz opravdanih razloga, izgubili su povjerenje u politi?are, u politi?ke strukture, jer ih je svatko izdao, prevario, napustio i zagor?io im život. Dakle, meni ljudi ne mogu re?i da sam u politici da bih se okoristio jer meni ne treba ništa. Ja sam se, dapa?e, zahvalio na naknadi 740.000 kuna na koju sam imao pravo, jer ne želim da se ijednom hrvatskom ?ovjeku, koji u meni može gledati terorista, preko poreza oduzme kuna i da se to da meni, ako to on od srca ne daje – dodaje Buši?, koji je uvjeren da ?e njegova stranka na sljede?im parlamentarnim izborima posti?i odli?an rezultat. Zvonko kaže da za život ima dovoljno, a za to su najzaslužniji njegovi prijatelji. Omogu?ili su mu to. Odrekao se naknade sto tisu?a eura i dugo nije htio ni mirovinu na koju ima pravo po Zakonu o politi?kim zatvorenicima. Tek je na njihov nagovor prije mjesec dana sredio isprave... Potvrda o poštenju – Ja imam dovoljno prijatelja koji prepoznaju moju žrtvu, moj rad i moje sposobnosti i uvijek se nude za pomo?. Organizirani su brojni banketi po svijetu i tako su mi nov?ano pomogli. Što se ti?e financijskih stvari, meni ništa ne treba, a da i treba, ljudi me zbog toga ne bi optužili za zloporabu. Ne samo da sam se odrekao naknade 740.000 kuna na koju sam imao pravo, nego nisam htio ni mirovinu koju primaju svi politi?ki zatvorenici. Neki su mi govorili što nisam uzeo taj novac i dao ga u dobrotvorne svrhe. Pitao sam ih: Imam li ja pravo primiti taj novac? Rekli su: Da, imaš. Svatko ga je iskoristio. Upitao sam ih: Imam li ja to pravo neiskoristiti. Pa kažu: Imaš. Još dok sam bio u zatvoru, Vlada je dala 100.000 dolara za odvjetnike koji bi me zastupali u traženju da me se pusti na slobodu nakon 30 godina zatvora. To je tada bilo 500.000 kuna. Taj odvjetnik došao je na razgovor k meni u zatvor samo dva puta i potrošio 18.000 dolara. Te?aj dolara pove?an je, tako da sam državi vratio 480.000 kuna. A imao sam nesporazuma s hrvatskom birokracijom oko na?ina vra?anja. Nije postojao na?in na koji se nepotrošeni novac mogao vratiti. Nitko nije znao koliko smo mi potrošili novca. Rekao sam Julienne: Onaj novac koji nije potrošen za ono ?emu nije namijenjen, treba vratiti. Deset mjeseci trebalo mi je da vratim taj novac i dobijem potvrdu da sam ga vratio. ?udio mi se ?ovjek u Ministarstvu financija zašto vra?am novac – otkriva Zvonko Buši?. Dodaje da ?e biti vjerojatno i negativnih komentara o njegovu politi?kome angažmanu. |
Ferata |
Teme |
Vijesti |
Sport |
Fotogalerija |
Videogalerija |
Chagar |




