Autor: Ranko Budimir

Prvi susret s Tokyom svakog na�eg ?ovjeka postavlja u pomalo neobi?nu situaciju. Tokyo je svjetska metropola, ali nama ipak malo manje poznata. Nema tog grada toliko prisutnog u medijima koliko ima Pariza, Rima, New Yorka ili drugih svjetskih centara; te�ko je znati �to o?ekivati, ali na kraju kad se do?e, postajete svjesni da je to jedan svijet za sebe, uz bok najrazvijenijim svjetskim gradovima, ako ne i korak ispred.

U Tokyo, kad �ivite u Yokohami, naravno, do?ete vlakom. Vlak je u Japanu prijevozno sredstvo broj 1. Ne postoje dvije to?ke u Tokyu u koje ne mo�ete sti?i u roku od sat vremena kombiniraju?i razne vlakove. Mo�da to iz perspektive na�ih malih gradova ne izgleda veliko, ali ako poku�amo predo?iti da se radi o prostoru koji je otprilike velik kao da gledamo zonu sa sjevera ome?enu Sinjom, s juga Splitom, s istoka Omi�em i sa zapada Trogirom, onda je jasno da u taj prostor treba ugurati toliko vlakova i tako im organizirati vozni red da se sve stigne dobaviti u sat vremena. A stigne. Grad ima nekoliko velikih ?vorova i sjeci�ta vlakova, tako da u �irem prostoru grada (Tokyo + Yokohama) postoje 4 od 5 najve?ih svjetskih �eljezni?kih stanica (Shinjuku, Shinagawa, Tokyo Main Station, Yokohama Station). Shinjuku station (?italo bi se ��in?uku�) ima dnevni promet od oko 4 milijuna ljudi. Dakle, skoro pa cijela populacija Hrvatske pro?e (promijeni vlak) na toj stanici.

Ono po ?emu se japanski vlakovi u nas ?esto spominju je japanska to?nost i gu�ve. I jedno i drugo je � istina. Gu�ve su velike, ali ne ipak dramati?no velike kako ih mi volimo zami�ljati. Razlog tome �to se ne radi o ekstremnim gu�vama je ?injenica da svaka linija vlaka, u svojim najprometnijim terminima, ima vlakove u razmacima od 3-5 minuta. Japanska to?nost � ni to nije fama. Vlakovi su to?ni i potpuno se mo�ete pouzdati. Nema ka�njenja, osim kad su objektivne okolnosti u pitanju. Jedan dan je pro�ao nekakav bla�i tajfun, polomio poneku granu i bacio je na prugu pa je jasno da su neke linije taj dan imale zaka�njenje. Ono �to potpuno nije to?no je to da se direktori �eljezni?kih kompanija samoka�njavaju ritualnim samoubojstvima. Toga nema, to je mo�da ipak pri?a iz nekih drugih vremena. Disciplinirani � jesu; podre?eni poslu � jesu; ali glupi ipak nisu.

Uglavnom, prvi susret s Tokyom je impresivan i ne mo�e stati u jedan tekst. Poneki dio grada ?e se mo?i na?i u ovoj kolumni; neke najzna?ajnije ?u opisati, ali ono �to je apsolutno neizostavno je � Ginza. Unato? svim povijesnim i drugim ?udima koja se mogu vidjeti u japanskoj prijestolnici; ono �to je najpopularnije i najposje?enije je najpoznatiji svjetski shopping kvart.

Fenomen tog kvarta nije samo u tome �to je to shopping meka, nego je to na?in �ivota. Tokyo ima ogroman broj shopping kvartova i zona, Japanci su najshoppingoholi?arskija nacija na svijetu, centri rade 363 dana u godini od 9 do 21 (ne rade 1.1 i 23.12 � na carev ro?endan) i samo po sebi jedan shopping kvart nije ne�to posebno. Ali Ginza... Tu svatko tko sebe smatra bitnim u trgovinskoj ni�i jednostavno mora imati svoj prostor. Nepotrebno je nabrajati sve kreatorske du?ane i brendove u tom dijelu grada; sve lance robnih ku?a u kojima se prodaju ekskluzivne stvari; sve proizvo?a?e satova koji si utvaraju da ?e njihovi satovi i nekoliko desetlje?a kasnije pokazivati besprijekorno to?no vrijeme; sve tehnolo�ke divove sa svojim posebnim centrima kao �to je npr. Sonyev centar na 9 katova u kojem su izlo�eni samo noviteti koji jo� nisu krenuli u prodaju ili Yamahin centar glazbenih instrumenata (isto na 9 katova) u kojem je dozvoljeno probati svaki instrument u posebnim sobama u kojem mo�ete dobiti na razglas glazbenu matricu i onda sami odre?enim instrumentom dopuniti glazbeni ugo?aj...

Pitanje koje se odmah nametne je koliko vrijedi prostor u tom dijelu grada. I onda se dolazi do zanimljiv pri?e koja slikovito to prikazuje: �Uzmete nov?anicu od 10 000 yena (ne�to malo manje od 100 eura po vrijednosti i skoro ista po dimenzijama). Presavijete je na pola. Presavijenu nov?anicu presavijete opet na pola. I onda opet na pola. I ponavljate tu radnju dok vam papir to dozvoljava, dakle, nekih 7-8 puta. Tako presavijenu nov?anicu spustite na pod. Vrijednost poda koji ste prekrili je ve?a od vrijednosti nov?anice kojom ste to u?inili.�

Nakon �to zaklju?ite da vrijednost novca koju posjedujete nije dovoljna da iznajmite lokal na Ginzi niti na 15 minuta, po?nete se baviti vi�e duhovnim stvarima � promatrati ljude koji krstare Ginzom i na?ine pona�anja u japanskim du?anima. Ono �to odmah upada u oko (a i u uho, poprili?no) je srda?no pozdravljanje i uzvikivanje pri va�em ulasku u du?an �irashaimase�. Od trenutka kad u?ete u du?an va� status se mijenja iz obi?nog gra?anina u Njegovo Veli?anstvo Kupca. Sve �to po�elite bit ?e vam ostvareno uz enormnu koli?inu osmijeha i srda?nosti. Ukoliko pitate broj cipela koji se ne nalazi u prodajnom prostoru du?ana, uz salve isprika (�sumimasen�) primijetit ?ete i ne�to neobi?no. Va� prodava? ili prodava?ica ?e oti?i po va� broj u skladi�te doslovno sprintaju?i kroz du?an. Pri samom ulasku u skladi�te okrenut ?e se prema prostoru koji napu�ta, stati i nakloniti se u znak pozdrava. Onda ?e nestati u skladi�tu, za koju minutu ?e se pojaviti ponovo na vratima; ponovo se pokloniti pozdravljaju?i na ulasku i onda boltovskim sprintom doletjeti do vas nose?i kutiju s va�im brojem. Iako ih mo�da i niste mislili kupiti; u takvom slu?aju jednostavno osjetite respekt prema svim tim presprintanim dionicama i popustite � nove Adidas tenisice ?e vam ?initi dru�tvo u vlaku do doma.

Pitanje koje me je pitalo 80% mojih prijatelja vezanih za vlak je: �mo�e li se �vercat (nepla?ati) po vlakovima?�. Odgovor je � NE. Ulazak na perone se ostvaruje kroz prolaze sli?ne ulasku u supermarkete. Vrata�ca se otvaraju jednom po jednom, a da bi se otvorila morate prisloniti beskontaktnu karticu na ?ita?. Ukoliko na kartici imate minimum novaca za u?i u prostor, vrata se otvaraju. Kartica se kupuje na posebnim automatima i onda na nju nadopla?ujete sredstva na tim istim automatima � dakle, klasi?na prepaid kartica, sli?no kao i Simpa ili VipMe bonovi. U?ete na perone i vozite se dokle trebate. Pri izlasku ponovo prislanjate karticu na ?ita?, on izra?una cijenu vo�nje s obzriom na mjesto na kojem ste u�li i na kojem izlazite i toliko vam skine s kartice. Dakle, nema varanja.

Jo� jedna zanimljivost je vezana za vlakove: iako je Japan zemlja s jednim od najve?ih prometa u mobilnim mre�ama, razgovaranje iz vlaka nije dozvoljeno. Ne samo da razgovaranje nije dozvljeno, nego nije dozvoljeno ni da vam mobitel zvoni. Dakle, mora biti sti�an ili postavljen da vibrira u slu?aju poziva. U slu?aju da se u vlaku nalazite pored mjesta rezerviranim za invalide, trudnice i starije ljude tada va� mobitel mora biti � isklju?en. Zanimljivost je da nema kontrola koje brinu da se ta pravila po�tuju � jednostavno to su pravila i ljudi se tako pona�aju. Svi, bez iznimki. Svako drugo pona�anje izaziva prijezir u pogledima ljudi oko vas. Provjereno � ne?u vi�e, obe?ajem.

�ivili!

(nastavlja se�)

O autoru:
Ranko Budimir, Sinjanin ro?en 22. studenoga 1977. Diplomirani in�enjer matematike - PMF Zagreb. Radio: u izdava?koj ku?i Element d.o.o kao urednik znanstvenog ?asopisa; u PBZ-u na projektima u PBZ Investu; u Hypo-Alpe-Adria Group; u Card Processing Centeru, kao Data Analyst, kao konzultant za kreditne kartice i kao Head Deputy of IT Service Departmen. Trenutno je Customer Project Manager u tvrtci Ericsson Nikola Tesla...