NASLOVNICA TEME Japanski dani by Ranko Budimir
Ispis E-mail Facebook
Japanski dani by Ranko Budimir
Utorak, 17 Svibanj 2011
yokohama - etnica

Autor: Ranko Budimir

Dragi moji Sinjani i ostali posjetitelji 'Ferate'

Evo, nakon kratkog razgovora s ljudima koji vode i ure?uju ovaj site,  a kako ja provedoh neko vrijeme u Japanu, odlu?ismo da Vam malo donesemo dašak te daleke zemlje koja je zadnjih dana u žarištima svih vijesti zbog, nažalost, ružnih stvari koji se dogodiše tim dobrim ljudima...

Kad ?ujemo za Japan, obi?no prve mislim krenu prema samurajima, ninjama, toyotama, hondama, suzukijima, kawasakijima, sonyu, panasonicu; cure možda pomisle još i na Shiseido, pokoja možda i na glumca Ken Watanabea... I, nismo daleko od toga. Sve je to isprepleteno unutar ove oto?ne zemlje, zemlje s fascinantnim prirodnim ljepotama koje nisu nikad tako u fokusu, zemlji jako discipliniranih (to znamo), ali i jako finih i pristojnih ljudi (to manje znamo)... I onda odakle krenuti? Možda s time što je prvo što stranac k'o ja primijeti kad se pojavi tamo?

Poslije, u sljede?im tekstovima ?emo se osvrnuti na hranu, promet, kulturu, stanovanje, prirodu, ljude, život...

Dakle, sletivši na aerodrom Naritu, prvo što je bilo vidljivo je da sam sletio u nešto ogromno, veliko i savršeno organizirano. Na svakom koraku se nalazi neki zaposlenik zra?ne luke koji usmjerava, savjetuje, sugerira, sve to uz smiješak i veliku srda?nost. „Ok“, pomislim, „ipak je to jedna uslužna djelatnost, normalno da su ljudi fini...“. S prili?nim nestrpljenjem sam ?ekao kretanje prema Yokohami, mom novom privremenom domu. Imao sam malo podataka koji su se svodili na „uzmi bus do Yokohama City Terminala, uzmi taxi i oti?i u kvart Sakuragicho, pokaži adresu i trebali bi te dovest pred vrata zgrade u kojoj je tvoj apartman“. Ok, ne zvu?i komplicirano. Sjedoh u bus i krenem. Prvo što je odmah upalo u oko (osim što se vozi lijevom stranom, kao i u Velikoj Britaniji) je jako ure?en okoliš. Iako je aerodrom nekih 80tak kilometara od Yokohame (nekih 50tak od centra Tokya), prostor oko autoputa je bio ure?en kao da se radi o gradskim zelenim površinama. Bio sam u krivu, ispostavit ?e se poslije, nisu samo gradske površine tako uredne. Svugdje je tako uredno.

Vožnja busom je bila odli?an doživljaj. Prolaziš kroz arhitektonska ?uda, mostove, ceste koje prolaze jedna iznad druge. Primijetio sam i zanimljivu stvar: može se, eto, desiti da živiš na 11om katu, a da pred prozorom imaš cestu. Doslovno pred prozorom, u visini prozora! A ja u Sinju u zgradi u Parku na prvom katu pa mi se pari visoko i daleko od prometa.

Dolazak u Yokohamu i javljanje prijateljima doma je donijelo nekoliko zanimljivih pitanja: „Yokohama? Pošto su gume za auta tamo? Aj, ako su jeftinije, ponesi koju...“ ili „Ima li di tamo za narucit kil' pe?enoga?“...

Kvart djeluje narodski, živahan je i iznad svega uredan. Pomislio sam da imam sre?e, ali... kasnije sam shvatio da je svugdje ista pri?a...

yokohama_moja ulica

Stan koji mi je dodijeljen se zove stan samo iz pristojnosti. Malen je, iako jako funkcionalan. Svi mogu?i aparati koji stanu u tako malo kvadrata su stali unutra. Japanska preciznost smjestila je sve te aparate u najmanji mogu?i prostor, i koliko god to bilo malo, teško se na nešto potužiti.

Moj prvi radni dan je bio isti dan kad sam doputovao. Dobio sam instrukcije kako do?i do ureda, odnosno, koju metro ili koju liniju vlaka uzeti. Ured sre?om nije daleko i nakon 20tak minuta pojavio sam se pred zgradom u kojoj ?u raditi. Metro linija kojom sam išao je poprili?no obi?na i sli?na drugim metro linijama, ali da bi se do nje došlo i iz nje izašlo treba pro?i ogroman broj stepenica. Recimo da je prosje?an broj stepenica koje prije?ete u jednom danu jednak usponu na Stari Grad.

Zgrada u kojoj je moj ured nalazi se u kvartu Shin-Yokohama (Nova Yokohama), kvartu koji je izra?en za potrebe Svjetskog prvenstva u nogometu 2002. Nedaleko od ureda se nalazi i Nissan Stadium, u vrijeme SP 2002 Yokohama Stadium. Tu je igrano i finale, za one koji se bolje sje?aju, Ronaldo je s „prekrasnom“ frizurom dvaput matirao Kahna i donio Brazilu 5. naslov prvaka.

nissan stadium

Zgrada u koju sam došao ima 18 katova, moj ured je na 17om. Nije baš krov svijeta, ali nije ni nisko za nas nejapance. Firma je internacionalna pa je okruženje malo druga?ije od tradicionalnog japanskog, ali nekoliko stvari je ipak uo?ljivo: recimo, na posao se dolazi oko 9 sati (ok, to nije toliko druga?ije), ali s posla se odlazi oko 21. Da, u 9 nave?er. Ne jednom u tjednu, svaki dan. Srijedom i petkom postoji akcija „go home early“ koja ljude poziva da srijedom i petkom oti?u s posla ranije i uživaju u životu izvan ureda. Ljude se moli da odu doma u 18:30 tim danima. J Me?utim, vikendima se ne radi. Vikendi i praznici su neradni i u mojoj firmi tada rade samo službe koje to moraju radi dnevnog operativnog posla. Postoji još zanimljivih stvari u radnom odnosu; na primjer, ljudi koji rade na mom projektu, a Japanci su (pogotovo grupa ljudi koji nisu zaposlenici moje firme nego su unajmljeni da naprave dio posla za nas) ne odlaze s posla dok ja ne odem ili dok im ja eksplicitno ne kažem da odu. Zašto? Nema doma dok ne ode i nadre?ena osoba, što sam im igrom slu?aja na ovom projektu ja. Za naše pojmove ?udan pristup, ali za njih je to tako... Iako se i Japanci mijenjaju i ni oni više nisu isti kao što su nekad bili, pa je možda zato i njih sve više koji razumiju i odobravaju vic u kojem razgovaraju Japanac i Bosanac i razgovor ide ovako:

Japanac: meni je na prvom mjestu Japan. Uvjerljivo. Na drugom mjestu mi je moj posao. I na tre?em mjestu mi je obitelj.

Bosanac ga pogleda i odvrati: Jel? Meni nije tako. Meni je na prvo mjestu obitelj. Onda je na drugom posao. A tek onda – Japan.

Živili!

(nastavlja se…)


O autoru:
Ranko Budimir, Sinjanin ro?en 22. studenoga 1977.  Diplomirani inženjer matematike - PMF Zagreb. Radio: u izdava?koj ku?i Element d.o.o kao urednik znanstvenog ?asopisa; u PBZ-u na projektima u PBZ Investu; u Hypo-Alpe-Adria Group; u Card Processing Centeru, kao Data Analyst, kao konzultant za kreditne kartice i kao Head Deputy of IT Service Departmen. Trenutno je Customer Project Manager u tvrtci Ericsson Nikola Tesla...

Ispis E-mail Facebook

Registrirajte se ako želite komentirati ovaj ?lanak.

 

 

 banner javni poziv

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

NASLOVNICA TEME Japanski dani by Ranko Budimir