|
Utorak, 10 Svibanj 2011
|
Piše: Petar Kliškini? Klika Zadnji godinu i devet miseci ja san živio u uvjerenju da su Zagreb i Sinj skroz isti. Al nije to baš tako. Eto, unas svit ima obi?aj stat ispo crkve na Pijeci, metit ruke na guzicu i ?akulat. Ode u metropoli penzjoneri se kupe po pustin trgovin, parkovin i kolodvorin. A i pri?a je zeru druk?ija. Naši doli brontulaju kako 'meso u onoga ništa ne valja, goni ga ?avlu', a zagreba?ki dedeki pri?aju 'kak je krompir poskupil, a to je preve?'. Sinjani ne daju na Alkara, žugaju proti vlasti, gracke ili državne, sveisto, a ovi ode purgeri bi ubili za Dinama, a Bandi?a vratili u Ercegovinu. O Jaciki – štaš govorit! Pa onda, ako?ete, svitu moj, dalje mogu nabrajat kako i mi imamo bazen, autobusni kolodvor, lipe štekate, šentade, spizu, mirni stara?ki život, a liti i zru kulture. A di su tek du?ani? En ti Iruda, da se pokojnon didu dignit iz šematorja pa da ugleda puste kerume, todori?e i tomije… Godinu i devet miseci lipih mojih zagreba?kih, ja san živijo u debeloj zabludi. I more bit da bi van danas štogod drugo pripovida da se nisan jutros zabrenza u du?an. Diga se, ki obi?no. Najranije, prenila me zvona u podne. Navisio kavu, zapalio duvan, prolista novine na internetu. Ništa nova. Eto, prvi san se diga pa bi bio red oti? po kruv i štogod za marendat. I tako van ja, ne budi lin, pravac u du?an isprid zgrade. - Dobri dan, šinjorina. - Dobar vam dan, mladi gospon, kaj ?emo? - Dajte mi kil kruva i dvajest deka mrtadele. U ?as ona uvali kruv u kesu i po?e rizat salamu. Kako nije bilo u blizini nijedne šesne divojke, nisan ima šta drugo radit neg gledat nju kako radi. Izrzala ona bi?e desetak feta i metila na vagu. Vaga pokaziva 21 dek. Onda se dogodio presudan trenutak – vrati mala jednu fetu nazad. Vaga kaže 20 i po deka. Ona uze još jednu, pririže je popola i stavi opet na vagu. Knap 20. Zamota salamu i doda mi je mehani?ki. Sve po protokolu. Spremna ko švapski vojnik ?etrestptve. Ja blenio ki tele. - Evo ga, mladi gospon. Još nešto? Gospon? Jeste živi? Kaj vam je? Jezus i Marija... Uzmavala se šinjorina rukan. Ja blenio, ne virujen svojino ?in i nemtrdan. Kida me grom ošinio iz vedra neba. E uton šoku san svatio mi odloli i ovi ode nismo ista pašta. Amo bit pošteni. Kolko puta ste vi došli u du?an i zatekli prodava?icu unutra za kason? Ja je bogami uvik moran tražit po du?anu. Iza?e nervozna ki pas. Na ustin joj tragovi kave, a iz skladišta se ?uti miris duvana. Evo nikidan. Doša ku?i. Ogladnio. Ulazin u du?an. Nigdi nikoga. kad eto ti nje. Normalno iz skladišta… - Štaš? Govori! - Dajte mi dvajest deka parizera. Izriže ona pola one kobas?urine. Jednu fetu uvali usta. Ostalo baci na vagu. - More li 35? - 35 ?ega? - Deka bogati! - Ali pita san dvajest. - Poletila ruka, pa šta sad. En ti jarca, poletila joj ruka za pola. A ko joj smi re? da je namjerno i da neman gazet za duplu dožu šta mi je nadožuntala. O?i bi mi izvadila… Pri?a druga. Glumci isti. Priša mi je, kasnin, a moran kupit cigare. Ulazin u du?an. Ona na kasi!?!? - Dobar dan. - A di si ti? Kad si doša iz Zagreba? Moran ti ispripovidit, jadna ti san. Oni moj ju?er doša pijan u ku?u, sta vikat na me, jedvo san ti se obranila. Sri?on brzo zaspa. Ujitro sta žugat da šta ga ne ?eka juva na stolu. Ajme meni nisan mu ni košulju ispeglala, a i patike mu pukle a ja ji zaboravila odnit Cipeli?u da ih okrpi... - Ajme, nemojte se ljutit, al posve mi je priša… - ...sta se on odma derat da kako ?e vanka u škicanoj košulji i da popodne namore igrat nabalota u postolin jer to je grezo. Al lako je meni zanj, nek brontulja. Nego starija mala mi završila ništo škole, našla i momka, ali ne?e da se uda, kaže nije ti to majko više moderno mlada se udat. Zaboravila ona kako san joj ja ispripovidila da san se morala udat do?in san osamlestu navršila… - Ma dobro, razumin ja to sve, samo bi triba duvan. ?ekaju me ima više od po ure. -...a da vidiš onu mla?u. Još gora, moj sinko. Povazdan na nekom vejzbuku. Kaže da tako pri?a s ljudima. Ma kako pri?a kad usta ne otvara? Sveti moj Ante, šta je ovo došlo nasvit. Pravo me stra da nije ošla na kvasinu, odves?u je u fra Mate da vidi da nije ?ava u nju uša… - A da je odvedete u Entoni Hopkinsa on van bolje istraje ?avle od fra Mate! -...a ona moja komšinica Mara, znadeš li je ti? Svekrva joj je išla sa tvojin stricen u školu, moraš je znat. Da vidiš šta je obukla kad se Jozina mala udavala, muko Isusov. Obuklo na se neku rozu vešticu, po joj guzice ispalo... - Ma odnio ?ava i guzicu i vešticu, i svekrvu i strica, i stariju i mla?u, i škicanu košulju i patike i balote i udaju! Oš ti meni dat te cigare!? Odnio ?ava i tebe imene! Sagela se ispo kase, uzela kutiju duvana, bacila je prida me. Gleda me ki da je ugledala Lucifera. Uziman duvan, spreman u džep i trk ki Usajin Bolt. S vrata ?ujen kako šaplje… - Ajme šta je ovi mali Petar posta zajeban otkad je oša gori u Zagreb. A koje je to fino dite bilo… Nisan ni zamaka iza kantuna, a šapat se pritvori u dernjavu… - Ej Petre… Pero… Perica… Ej, Klika!!! Imaš li mobitel od tog Tonog šta istraje ?avle…
|
Ferata |
Teme |
Vijesti |
Sport |
Fotogalerija |
Videogalerija |
Chagar |



