Izvor: www.4brigada-zng.hr
(28/04/11) Danas se navršava 20 godina od osnutka legendarne 4. gardijske brigade HV – Pauka.
Ova elitna postrojba HV-a kroz koju je prošlo oko tisu?u Sinjana i Cetinjana, u Domovinskom ratu nije izgubila niti jednu bitku. Njenu snagu najbolje je opisao ratni ministar obrane Gojko Šušak koji je na proslavi ?etvrte obljetnice brigade, u Splitu 28. travnja 1995. godine, kazao: 'Hrvatska vojska ima sedam gardijskih brigada. Sve i dobro ustrojene i dobro opremljene. Ima jedna koja je udarna. To je ?etvrta.'
?etvrta gardijska brigada osnovana je u Splitu 28. travnja 1991. po?etkom Domovinskog rata na hrvatskom jugu. Postrojba je to koja je kod neprijatelja izazivala strahopoštovanje, a kod hrvatskog puka divljenje i vjeru u nepobjedivost. ?etvrtu brigadu karakteriziraju najve?e pobjede, ?ast, ponos, prkosna tuga zbog gubitka prijatelja.... Put momaka s crvenim beretkama put je viteštva i ?asti hrvatskog vojnika neokaljane tijekom cijelog Domovinskog rata. Stotinu devedeset tri poginula Pauka ugradila su sebe u kona?nu domovinsku pobjedu.
Ratni put brigade (1991. - 1996.)
Prikaz koji slijedi nije dovoljan za dostojno opisati put i karakter onoga što sjaji imenom 4. gardijska brigada. Namjera je samo podsjetiti na neke zna?ajke i vremena. U pripremama za ustrojavanje ZNG-a 28. travnja 1991. za?ela se i 4. brigada ZNG, kasnije 4. gardijska brigada HV-a. Nakon osnutka, redarstvenicima iz Središta za izobrazbu postrojbi za posebne namjene MUP-a u Lu?kom, Rakitju i Kumrovcu, priklju?uju se dragovoljci, uglavnom s podru?ja južne Hrvatske i zapadne Hercegovine. U kampovima Resnik, Trilj i Imotski zapo?inje obuka i ustrojavanje glavnine ljudstva, ali i kontinuirani prijem novaka. Odmah je bilo jasno da ljudstvo ne?e biti problem ve? temeljna briga postaje kako mu osigurati barem najosnovnije pješa?ko oružje. Ipak, na razne na?ine prikupljeno je ono najosnovnije.
Ve? 31. 07. 1991. godine brigada, pod zapovijedanjem današnjeg generala bojnika Ive Jeli?a, dobiva prvu borbenu zada?u. Jedan njen dio kre?e u Kruševo gdje 01. 08. slijedi prvi oružani sukob, u kojem je zadan prvi udarac neprijatelju. Nakon mjesec i pol dana uspješne obrane, zbog nepovoljnog takti?kog položaja padom mjesta Jasenice, brigada se morala izvu?i iz Kruševa. Dok je glavnina snaga bila u Kruševu, dio brigade je branio Vrliku.
15. 09. 1991. godine Zrakoplovni vod 4. gardijske brigade sudjeluje u uspješnoj akciji osvajanja vojarni kod Plo?a 'Zelena tabla – Male Bare'. Dok dvije bojne djeluju na drniškoj i sinjskoj bojišnici, dio brigade angažiran je u bojnim djelovanjima na prostoru Zadra i Šibenika. U takvim prilikama se stvaraju i prve topni?ke snage brigade.
Zbog neposredne ugroženosti Dubrovnika tri samostalna voda 4. gardijske brigade sredinom listopada ulaze u grad pod okruženjem i stavljaju se u njegovu obranu na Sr?u i Mokošici, gdje ostaju sve do sklapanja primirja. Uz ova tri voda za obranu juga brigada angažira i svoju 4., a zatim i 3. bojnu u prosincu 1991. godine i to na podru?ju Imotica – Topolo. U isto vrijeme se i samostalna satnija pod zapovijedanjem pokojnog Andrije Matijaša angažira u obrani Stona. Zapovjedništvo brigade se od sije?nja 1992. smješta u Plo?e, dok se jedna bojna nalazi na bistrini, jedna u Metkovi?u, a jedna je držala pozicije od Posedarja prema Pagu.
Po?etkom lipnja 1992. godine zapovijedanje brigadom preuzima, danas brigadni general, Mirko Šundov. Krajem istog mjeseca zapovjedno mjesto i glavnina snaga brigade seli iz Hutova u Orašac. Nakon kratke konsolidacije snaga uslijedilo je nekoliko teških bitaka u kojima su zauzeti dominantni objekti. Otvoren je prostor za potpuno osloba?anje dubrova?kog zale?a, pa je prodor nastavljen prema Uskoplju. Herojskim pothvatima pješa?kih postrojbi u ovim bitkama svakako treba istaknuti i ulogu oklopno – mehanizirane satnije, koja je pod vodstvom pokojnog Andrije Matijaša bitno pridonijela ovladavanju podru?jem. Završna operacija kojom je cijeli prostor dubrova?kog zale?a, sve do granice na Prevlaci, stavljen pod nadzor HV-a, bila je akcija 'Vlaštica'. Akcija je izvedena u teškim vremenskim uvjetima i unato? snažnom otporu neprijatelja uspješno okon?ana za samo tri dana. Time je ?etvrta gardijska brigada zajedno s 1. gardijskom brigadom HV 'Tigrovima' i drugim postrojbama HV, postavila crtu bojišnice koja je ostala nepromijenjena do kraja rata.
Nakon preustroja brigade, u studenom i prosincu 1992. godine, slijedi druga velika zada?a - operacija Maslenica 21. 1. 1993. godine. Ve? prigodom izvi?anja, skupina pripadnika 3. bojne nailazi na minsko polje, a gubici nagovješ?uju teško izvršenje zada?e. Operacija 'Maslenica' se pokazala jednom od težih i zahtjevnijih u Domovinskom ratu. Sama napadna operacija trajala je dva i pol dana i brigada je u suradnji s drugim postrojbama Hrvatske vojske uspješno obavila postavljenu zada?u. Po prelasku u obranu, ve? umorni borci morali su otrpjeti silovite protuudare, u kojima su u nekoliko slu?ajeva požrtvovnim akcijama pojedinaca i manjih skupina o?uvani ste?eni položaji od novigradskog zale?a do sela Kaši?. Važnost izvedene operacije i sa gledišta obrane Zadra, koji je do tada trpio ?esta granatiranja, ali i s obzirom na mogu?nost korištenja novog pontonskog mosta u Masleni?kom ždrilu, svrstao je ovaj ratni uspjeh me?u ve?e pobjede u Domovinskom ratu, a 4. brigadu potvrdio kao jednu od najboljih postrojbi Hrvatske vojske.
Koncem ožujka 1993. godine brigada predaje podru?je odgovornosti 3. gardijskoj brigadi i odlazi na zasluženi odmor, te pristupa daljnjoj obuci i prijeko potrebnoj popuni. U to vrijeme zapovijedanje brigadom preuzima, današnji general bojnik DamirKrsti?evi?, a dotadašnji zapovjednik, danas brigadni general Šundov, odlazi na novu dužnost.
Uz stalni rad na ustroju i popuni 4. brigada je po?etkom lipnja 1993. godine ponovno na borbenim crtama, najprije u prostoru vodi?kog zale?a, a potom ponovo na prostorima oslobo?enim u operaciji Maslenica, gdje uspješno provodi aktivnu obranu. Tijekom 1994. i prve polovice 1995. godine 4. gardijska brigada je u sklopu svog zbornog podru?ja izvršavala sve postavljene zada?e te provodila intezivnu obuku pripremaju?i se za završne operacije osloba?anja okupiranih dijelova RH. Operacija 'Ljeto 95' mogla je po?eti. Obzirom na nepovoljnu konfiguraciju terena u nastupanju prema Bosanskom Grahovu i teško?e koje su se ukazale u prvim pokušajima ovladavanja tim prostorom, ?etvrta je dobila zapovijed uklju?iti se u operaciju unato? ?injenici da je tek puštena na odmor. Odmah iz pokreta postrojbe ?etvrte krenule su prema Bosanskom Grahovu i ve? sutradan su zajedno sa 7. gardijskom brigadom ovladale njegovim širim prostorom.
Uslijedila je 'Oluja'. U sklopu široke vojno – redarstvene operacije ?etvrta je skupa sa 7. brigadom ušla u Knin i nakon kra?eg zadržavanja nastavila progoniti neprijatelja prema granici Republike Hrvatske, u pravcu mjesta Srb. U naredna dva dana slijedile su akcije s ciljem osiguravanja granice Republike Hrvatske nakon ?ega je postrojba zamijenjena, no odmor nije dugo trajao. Neprijatelj je, u namjeri vra?anja izgubljenog, krenuo u prutuudar na položaje 141. brigade Hrvatske vojske kod prijevoja Derala izme?u Strmice i Bosanskog Grahova te ih zauzeo. Dio brigade je 15. kolovoza 1995. godine žurno upu?en u ispomo? na to podru?je, gdje je presjekavši komunikaciju Drvar – Resanovci, doveo napada?e u nepovoljan takti?ki položaj. Uz žestok otpor neprijatelja angažirane snage su ve? sljede?eg dana povratile izgubljene položaje i vratile se u Knin.
Nedugo zatim, zapovjednik tadašnjeg Zbornog podru?ja Split general Ante Gotovina, zapovijeda napad na pravcu Glamo? – Šipovo – Jajce te ovladavanje širim podru?jem Drvara. Tako je 7. rujna 1995. godine brigada krenula u operaciju 'Maestral', u kojoj je pokazala pune rezultate bogatog ratnog iskustva, zrelosti i profesionalnog ustroja. Po?etkom listopada 1995. godine brigada dobiva novu borbenu zada?u u operaciji nazvanoj 'Južni potez'. Cilj operacije je bio ovladavanje širim prostorom Mrkonji? Grada. Snage Hrvatske vojske su 9. listopada 1995. godine obavile silovitu topni?ku pripremu te je do kraja dana završen najteži dio zada?e, u potpunosti su razbijene neprijateljske snage i natjerane u bijeg. Taj dan bi zasigurno bio zapam?en kao sjajan prikaz snage i organiziranosti Hrvatske vojske, da nije pomu?en smr?u legendarnog hrvatskog ?asnika i istinskog simbola ove brigade generala Andrije Matijaša Pauka.
Taj veliki ratnik i ?ovjek, svojom pogibijom, kao da je navijestio kraj rata, jer nakon što su sutradan ?etvrta i Sedma gardijska brigada obuhvatom zauzele Mrkonji? Grad. Pokazalo se da je to bila i zadnja bitka u Domovinskom ratu.
?etvrta gardijska brigada je u Domovinskom ratu položila 194 žrtve, 5 gardista se vode nestalim, a 1600 njezinih pripadnika je ranjeno ili na drugi na?in stradalo. Kroz nju je prošlo mnogo iznimnih boraca, do?asnika i ?asnika koji su danas u mirovini ili na drugim dužnostima. Svi oni, s manjim ili ve?im zaslugama, u?inili su da ime 4. gardijske brigade postane nezaobilazno u stvaranju novije hrvatske povijesti.
|