Autor: Bo�ena Romac

Sinjanka Irena Delonga, dobitnica ovogodi�nje nagrade �Goran za mlade pjesnike� za rukopis Rije?i kupuju zlo?ine koje ?e� po?initi. Rukopis je vrlo brzo izdan kao zbirka poezije koju je ova apsolventica hrvatskog i engleskog jezika, predstavila zagreba?koj publici u Bookvici, a spli?anima u Klubu Ghetto. Svoju promociju Sinj jo� ?eka...

-Moje Sinjane sam ostavila kao �e?er na kraju, ka�e Irena.

Kako ste se odlu?ili prijaviti na natje?aj?

Kao jedna od urednica studentskog ?asopisa za kulturu Split Mind stalno nagovaram mlade ljude koji pi�u da izi?u u javnost, pa sam se i sama odlu?ila i predala rukopis. Vjerujte, ugodno sam se iznenadila ovom nagradom.

Ovo je Va�a prva zbirka, kakav je osje?aj imati svoju knjigu u ruci?

Imati svoju knjigu u ruci stanje je trajne opijenosti. Jo� uvijek ne mogu vjerovati! Ovo me motiviralo da pi�em i dalje.

Kakva je poezija koju pi�ete?

Moja poezija nije socijalna, niti u njoj ima globalne politike, ali ono �to ima je intima i preispitivanje. Moje pjesme, ipak, nisu ljubavne, one se nekom obra?aju i uvijek su obra?un sa samom sobom. Moja poezija po?inje potrebom da izrazim ono �to se meni doga?a.

Nastavljate sa pisanjem poezije ili ?ete se mo�da oku�ati u prozi?

S poezijom, poezija nije preduvjet prozi iako to mnogi misle. Poezija ne zna za polovi?nost, nju ?itaju oni koje je vole. Puno je lak�e biti lo� prozni pisac nego dobar pjesnik.

D�IN

�ena povremeno mora
Pospremiti torbu
Istresti sa dna mrvice duhana
Odu�eviti se pronalaskom ru�a
Otpisanog prije dvadeset dana
Sa smije�kom skupiti rasute bombone
Promrmljati
Budala ne zna otvarati bombone
Nasmijati se zadovoljno
Jer budala ima dva metra
I ruke da poludi�
�ena povremeno mora
Iz nov?anika izvaditi
Prastare ra?une, papiri?e, omote, ulaznice, karte
�ena kao ja
Mora se povremeno prepasti
Tog velikog d�ina iz torbe
Koji �dere sve neva�ne sitnice
(Ne ostvaruje �elje)
�ivi samo da podsjeti
Na bezna?ajno
Na zamalo zaboravljeno
Sa?uvano tek u brojkama ra?una
U datumu na ulaznici
�ena mora svako toliko bacati vrijeme u sme?e
Samo da na?ini mjesta za neku novu pro�lost
Bezvrijednu
I uvijek kratkoro?nu
Zamjenjivu
Zna� li da u sitnicama
Zapnu najve?e poruke
Zna� li da sve kontaminiramo
Zadahom sjete
I da u sme?u mo�e�
Na?i retrospektivu
Samog sebe
Zna� li da je ra?un potvrda �ivota
Da je tvoje sme?e tvoja oporuka
I da samo papiri znaju pri?ati pri?u
Zna� li da smo svi zakra?unati
Slovima i brojevima
I imamo poseban kod
Zna� li da je svaki papir koji zgu�va�
I baci� preko ramena
Poruka u boci
Tebi samom
Gdje si bio
Posljednjeg petka u listopadu
I dok ne na?e�
U torbi, u d�epu
U ladici
D�ina velikih o?iju prepunih
Nezaboravljanja
Ne?e� vjerovati
Da netko sve pamti