NASLOVNICA

TEME

Misa za pobijene franjevce

Misa za pobijene franjevce

Subota, 27 Studeni 2010

Izvor: www.franjevci-split.hr

U petak, 26. studenoga u crkvi ?udotvorne Gospe Sinjske u Sinju slu�ena je sv. misa za pobijene fratre. Svetu misu slu�io je fra Stjepan ?ovo uz koncelebraciju 37 sve?enika. U Drugom svjetskom ratu i poslije rata ubijena su 44 sve?enika � fratra koji su pripadali Franjeva?koj provinciji Presvetog Otkupitelja. Me?u njima je 18 fratara rodom ili po slu�bi iz Cetinskog kraja.

Isti?u?i njihova imena i prikazuju?i sv. misu zadu�nicu za njih, to je bio spomen na sve nasilno stradale od Drugoga svjetskog rata pa sve do Domovinskog rata. Spomen na njih opominje nas i poti?e na izgradnju boljih me?uljudskih odnosa. Poslije svete mise knjigu o mu?eniku fra Metodu Vezili?u, predstavio je prof. dr. An?elko Domazet, profesor na KBF-u u Splitu i urednik ?asopisa 'Slu�ba Bo�ja'.

Fra Stjepan ?ovo, predvoditelj slavlja, odr�ao je slijede?u propovijed:

�ivot je veliki Bo�ji dar, koji se, na�alost, mo�e izgubiti na razne na?ine, ali se ipak najredovitije gubi prirodnim putem, prirodnom smr?u. Najgore je i najtu�nije kad se kida prisilno, ne?ijom zlom voljom ili mr�njom. Takve smrti nazivamo �rtvama ili mu?enicima. Mu?enika je bilo u Crkvi od njezinih po?etaka. Taj se niz nastavio sve do na�ih dana. �alosni smo kad smrt nasilno di�e nekoga nama bliska, iz na�e sredine, osobu s kojom smo bili povezani rodbinskim ili drugim vezama. Kobne posljedice Drugog svjetskog rata bile su velike i jo� nas danas diraju u srce, jer njegove rane nisu jo� zacijelile. Cijeli Drugi svjetski rat bio je tragi?an za Cetinsku krajinu, ali je posebno tragi?na bila godina 1944. od prolje?a do njezina zavr�etka kada se nije umiralo redovitim ritmom ljudskoga �ivota. Sve su vojske pokazale svoje krvave namjere. Tada su padala stabla ljudi, da se tako izrazimo, divova momaka i karaktera pod rafalima ratnih cijevi koje su sijale u�as i strah, krv i smrt. To su bili na�i djedovi, o?evi, bra?a i sestre, mladi i stari, a me?u njima pado�e i na�i sve?enici-fratri kojih se danas s du�nim pijetetom spominjemo. Od onog ?asa kad je ubijen prvi fratar iz Cetinske krajine o. fra Jozo Borkovi? do zadnjega koji je izdahnuo u zloglasnom zatvoru u Staroj Gradi�ki o.fra Leonard Baji?, ?iji je danas fratarski imendan, progonitelji su pomi�ljali da ?e njihovom smr?u nestati Crkve, sve?enika i fratara a oni koji ?e, slu?ajno, iza njih ostati, da ?e se povu?i u mi�je rupe te zastra�eni ne?e imati snage da se pojave. Preostali fratri nisu se predavali nego su s pouzdanjem svetoga pisca Tu�aljka obra?ali se Gospodinu: �Dobrota Gospodnja nije nestala, milosr?e njegovo nije presu�ilo� (Tu� 3,22). Bo�jom pomo?i i njegovim milosr?em fratri nisu iskorijenjeni, tu su bili i ostali i danas se sje?aju svoje ubijene i poni�ene bra?e, ali i svih onih nevino ubijenih s ovih prostora. Postojala je opasnost za fratre da im se ukine cijela Provincija, zatvore samostani i �kole. Bili su fratri ga�eni, ubijani, zatvarani, bez ljudske slobode i ?ovjekova dostojanstva. U takvim i sli?nim prijetnjama �ivjeli su i nad�ivjeli ubijene. Opet nisu klonuli! Krv na�ih mu?enika bila je sjeme novih zvanja. Nikada na�i odgojni zavodi nisu bili puni kandidata kao upravo tada u tim te�kim vremenima. I fratri i narod bili su spremni na mu?eni�tvo.

Stra�no vrijeme rata i pora?a mo�emo usporediti s vremenom iza Krbavske bitke 1493. kad je poginuo cvijet hrvatske mladosti kako je Pop Martinac zapisao: �I tada po?e�e cviliti rodilje i udovice mnoge i drugi. I bi �alost velika na svima u krajevima ovim, kakva nije bila od vremena Tatara i Gota i Atile ne?astivih� (I. SMOLJAN, Hrvatski Odisej, Zagreb, 1986, 7). U listopadu i studenome 1944. nastali su dani nesigurnosti i nasilnih smrti kad je komunisti?ka vlast pokazala svoje pravo i nemilosrdno okrvavljeno lice nad nevinim osobama. Tada se pokazala velika razorna mo? ljudske zlo?e, jer su ljudi nestajali bez ikakve krivice, izgledalo je da je do�ao svr�etak svijeta i svaki dolazak i kucanje na vrata oru�nika, onda�nje milicije i udbe, donosio je novu neizvjesnost. Ljudi se ipak nisu pokoravali sili i nepravdi, nadali su se poput Abrahama �protiv svake nade� i to zbog svoje vjere u Bo�ja obe?anja (Rim 4,18). Ta je duhovna snaga pomogla o�alo�?enima da izdr�e. Vjera i pouzdanje, nada i ljubav bili su oslonci da nas Bog nikada nije napustio. Na�i su mu?enici poklonili svoj �ivot Bogu, Crkvi i svom hrvatskom narodu. Bilo ih je iz svih slojeva dru�tva: od jednostavnih osoba do visoko obrazovanih intelektualaca. Ovdje se svih spominjemo, ali smo posebno izdvojili na�e fratre. Nitko se od njih nije bojao umrijeti niti se stra�io prijetnji progonitelja da sa?uvaju velike �ivotne ideale: vjeru, odanost Bogu i svom hrvatskom narodu. Bili su spremni umrijeti i umrli su, jer ih je resila snaga ljubavi, snaga dostojanstva, da, ako treba umrijeti, umrijeti ?e herojski. Vjernici �upa u kojima su djelovali na�i umoreni fratri s ponosom se sje?aju svojih duhovnih pastira koji su ih ljubili istinskom pastirskom ljubavlju. Oni i danas svjedo?e kako su bili dobri, vrijedni fratri-sve?enici, svjedoci vjere, pouzdanja u Boga i ljubavi prema ?ovjeku. Kad partizani nisu ni�ta mogli na?i da je netko od njih osobno u?inio zbog ?ega bi mogao krivi?no odgovarati, onda su izmi�ljali pau�alne optu�be kako bi opravdali vlastita zlodjela.

Za�to su ubijeni franjevci Provincije Presvetog Otkupitelja iznio je onda�nji provincijal o. Petar Grabi? Biskupskoj konferenciji u Zagrebu ovako: �Na�a je odgovornost bila u tome �to smo Hrvati, katolici, sve?enici i franjevci i od te odgovornosti ne bje�imo nego se s njom ponosimo pred Bogom i pred svakim po�tenim ?ovjekom� ((Bisk. konf., Zagreb, 18. X. 1945.). S prof. Du�anom �ankom, pitamo se za�to je ubijen fra Metod Vezili?: �Kakav je stra�an morao biti Tvoj krvnik? Je li to uop?e mogao u?initi ?ovjek? U ime koje ideje je trebalo oduzeti �ivot Tebi, naj?ednijem, pustinja?ki neznatnom sinu Franje Asi�koga? Stra�na tajna apokalipti?koga vremena na�ega tutnji skrivena u tim pitanjima, kojima ispravni vanjski i povr�inski odgovori ne zadovoljavaju dubine. Tamo u dubinama se osje?a Tvoja mu?eni?ka smrt kao potvrda jedne istine, kao svijetlo u tami, kao navje�tenje neke kadence, koja dolazi iznutra.� Tako je ili sli?no bilo i s drugim ubijenim sve?enicima. Kad ovo isti?emo ne �elimo se nikomu osve?ivati, nikoga osobno prozivati, a pogotovo ne �elimo raspirivati kakvu mr�nju ili zlo za zlo vra?ati. Znamo da su se pojedini ljudi stavili u slu�bu zla i bili lutke u partijskom pogonu uni�tenja, da su i oni postali �rtvama partijskih pogubnih na?ela, iako su neki za svoja zla djela dobivali nagrade i unapre?enja. Mi se zala�emo za ljubav i mir, za ?uvanje uspomene na nevino stradale �rtve, na�u bra?u, na�e fratre i sve na�e umorene i nestale ljude, da u duhu vjere i pra�tanja poka�emo kako i neprijatelje treba ljubiti jer ih je ta ljubav duboko pro�imala. �elimo da svi oni na?u svoj mir i spokoj i potvrde svoju nevinost, a mi priliku da gradimo novi svijet bez tih strahota, svijet utemeljen na istini, ljubavi, nadi i pravdi. Na�alost i danas ima onih koji komunisti?ko zlo opravdavaju ili ga umanjuju. Boli nas nepravda i kobni zavr�etak svakoga pravednika, ali nas jo� vi�e poga?a poratna �eljezna i svaka druga �utnja o tim doga?ajima i nevinim �rtvama kao da se one nisu ni dogodile. Ako je netko poku�ao spominjati partizanska umorstva i tragi?ne sudbine ljudi i sve?enika, smatrao se narodnim neprijateljem. Na� govor nije ni�ta drugo doli du�no po�tovanje prema nevinoj �rtvi, stjecanje svijesti o kalvariji koju su pretrpjela na�a bra?a. Ovo je ?as kad ne smijemo �utjeti, nego moramo govoriti i dignuti glas protiv zla koje je zavilo u tugu mnoge ljude.

Zli ljudi iskalili su svoju zlo?u i bijes nad nevinima, koju nije mogla zauzdati nikakva du�nost prema ?ovjeku ili prema Bogu. Nad nevinima se, na�alost, ispunilo ono �to ka�e Sv. pismo za planove zlo?inaca: �Potla?imo ubogog pravednika�Postavimo Zasjedu pravedniku, jer nam smeta, i protivi se na�em pona�anju, predbacuje nam na�e prijestupe protiv Zakona i spo?itava kako izdadosmo odgoj svoj� (Mud 2,10.12). Progonitelje nije zanimala istina, a jo� manje pravda jer nisu ispitivali tko je kriv ili prav, nego logikom mr�nje ti su ljudi morali nestati. Da su tra�ili pravdu, onda bi je i na�li, ali su svojim postupcima u proces smrti stavili sve za koje su dr�ali da im nisu po volji, za koje su dr�ali da bi im kasnije mogli zadavati glavobolju u provo?enju partijskog jednoumlja kojim su se htjeli osvetiti.

Ljudi su ubijani bez suda i osude, bez imalo samilosti prema onima koji nisu slijedili spiralu zlo?ina, a ako je bio neki sud, on je bio sudska farsa, izraz mr�nje i nepravde, nametnute ideologije zla. Na�a je dana�nja tuga i zbog toga �to je komunisti?ki teror za sobom povukao mnoge vrijedne, po�tene i ugledne �itelje pitome Cetinske krajine a do sada se o njima moralo �utjeti i o zlo?inima koji su nad njima u?injeni. Danas im odajemo svoju duboku, neizmjernu zahvalnost na njihovoj patnji i �rtvi, ali i kr�?anske vjere da smrt nije kraj, da zlo ne mo�e nadvladati dobro, da je �ivot pobjednik. Progonitelji su mislili da ?e se istina zaboraviti, da ?e njihovo zlodjelo ostati skriveno u jamama, gubili�tima, rupama i rovovima. Vjerojatno nisu ni pomi�ljali da ?e svanuti dan u kojem ?e se javno i nesmetano odavati po?ast �rtvama toga njihova nezapam?enog terora.

Nasilne smrti i stradanja koja su se dogodila na ovim stranama treba uvijek spominjati, ali i istra�iti do kraja, opisati i sa?uvati od povijesnog zaborava, jer i danas ima onih koji zastupaju da se tim ne trebamo baviti i pitati se: Tko nas je, kada, gdje, koliko i za�to ubio? A sve u ime nekakvog mira bez pravde, bez istine koja nas osloba?a. Tko ima pravo kazati da nas istina o zlo?inu nad na�om sredinom koncem Dugog svjetskog rata i i u neposrednom poratnom razdoblju ne zanima i da je ostavimo samo povjesni?arima? Tko smije ponovno ubiti te nevine �rtve, sada u na�im sje?anjima? Jer, mi smo ba�tinici njihova trpljenja, mi �ivimo jer su oni umrli. Ono zlo koje je ljude �ive i mrtve bacalo u jame u pro�losti, to nas je isto zlo zadesilo tijekom Domovinskog rata a posijala su ga duhovna djeca mrzitelja hrvatskog naroda.

�rtve rata nisu samo broj, svaka je �rtva imala svoje ime i prezime, na plakatu smo donijeli slike stradalih fratra. Oni su imali i svoju obitelj, svoj dom, svoj �ivot, svaka �rtva ima pravo da bude dostojno pokopana, da joj obitelj ima mogu?nost na zemaljskom gubili�tu zapaliti svije?u. Za mnoge od njih ne znamo gdje su pokopani. Dok ovo nagla�avamo, ne �elimo se nekomu osvetiti, nego zato da �rtve na?u svoj mir i spokoj, a mi priliku da gradimo novi svijet bez tih strahota, svijet utemeljen na istini, ljubavi, nadi pra�tanju i pravdi.

Koliko god je bilo stradanja, nasilnih i okrutnih smrti, fratri u tim vremenima nisu gubili nadu i pouzdanje, jer su znali da ih Gospodin poma�e. Vjera im je davala smisao �ivota, ona i nas danas krijepi, jer bez vjere, bez Krista uzalud je ljudski �ivot. Smrt rastavlja najve?e prijatelje, ali je slomljena njezina snaga i skr�en njezin jaram. Sa sv. Pavlom kli?emo: �Gdje je, smrti, tvoja pobjeda? Gdje je smrti, tvoj �alac?� (1 Kor 15,55). Mnogo ima toga �to bismo na temelju Sv. pisma sebi mogli staviti za utjehu, ali je ipak dovoljno staviti nadu u uskrsnu?e i svoje o?i upraviti na slavu na�eg Otkupitelja. Apostol ka�e: �Ako smo dakle umrli s Kristom, vjerujemo da ?emo i �ivjeti s njime, jer znamo da Krist, koji je uskrsnuo od mrtvih, vi�e ne umire: smrt nad njim vi�e ne gospodari� (Rim 6,8-9). Oni koji su pobo�no usnuli primit ?e najljep�u nagradu.

Ovoga ?asa ne smijemo kolebati, iako nas obuhva?a istinska i duboka bol radi na�ih �rtava, nego trebamo biti ponosni �to smo izi�li iz tog korijena koji se nije dao uni�titi. Zadr�imo svoje mu?enike, �rtve ne?ovje?nog sustava u dragoj uspomeni i molimo Boga da se takva zlodjela nikad vi�e ne ponove! Na�oj umorenoj i poni�enoj bra?i, vjerujemo, da su otvorena nebesa i kraljevstvo Oca nebeskoga, jer su s Kristom trpjeli pa se nadamo da su s Kristom i proslavljeni (usp. Rim 8,17). Amen!

�

FRANJEVCI IZ CETINSKE KRAJINE ILI NA SLU�BI U CETINSKOJ KRAJINI - �RTVE DRUGOG SVJETSKOG RATA I PORA?A: