Ispis E-mail Facebook
Petak, 26 Studeni 2010
matusa01

Autor: Ante Boti?

Ulazak Alke u UNESCO svakako otvara cijeli niz pitanja, a me?u njima je svakako od posebne važnosti pitanje izrade narodne nošnje Cetinskog kraja.

Cetinski kraj oduvijek je bio prepoznatljiv po svojim narodnim nošnjama. One su stolje?ima bile simbol pripadnosti jednom narodu i jednom specifi?nom podneblju.

Vještina izrade narodne nošnje nekada se prenosila „s matere na ?er“. Dugo u no? se tkalo, vezlo, nizalo niti i slagalo boje. Tada je za žene i cure nepoznavanje ru?nog rada bila sramota.

Naravno danas su druga vremena, drugi obi?aji, drugi sustav vrijednosti. Ali potreba za narodnom nošnjom nije prestala.

I nije tu samo Alka, tu su brojni KUD-ovi i razne tradicionalne pu?ke manifestacije.

Nažalost, danas je sve manje zlatnih ruku i žena koje izra?uju narodne nošnje. Ali ipak ih ima. Jedna od njih je i 76-godišnja Matuša Vrdoljak iz Gale.

Baba Matuša, što Vas drži da i dan danas izra?ujete narodne nošnje?

Šta me drži? Ma ljubav sinko moj. Šta ima lipše nego vidit ponekad na divojci ili momku ovu našu nošnju. Ja kad izradin jednu nošnju i kad je stavin na višalicu... Ne mogu ti opisat kako se osi?an.
 
Koliko dugo vrimena izra?ujete ove nošnje, je li to ku?na tradicija od koje se živi?

Ma kakvi da mi je to ?ista zarada. Nakopala san se ja i naradila kroz život. Mi smo ti držali u ku?i mlinicu do prije dvaest godina. Me?utin prije nekoliko godina po?ela san, ka stalno radit ove nošnje. A nau?ila san od mladosti šit i ru?no izra?ivat, pa eto po stare dane da se i ja dan u neki biznis...
 
Koliko vrimena Vam triba za izradit jednu nošnju?

Zavisi o kojoj je nošnji ri?. Za ove manje triba nekoliko dana. Me?utin valja to pripremit, jer teško se dolazi do materijala, ali snalazin se. Ja ti radin sve. Di?ija nošnja, moma?ka i divoja?ka, onda nošnja za odrasle... Za sve ove šta plešu i tako... Ljudi dolaze i traže, a ja radin. Evo sad sam napravila jednu nošnju za lutku, jednoj maloj, tri su joj godine iz Otoka je - Nor?eva.

Što kažu uku?ani na Vaš biznis?

Kako ko. Moj  Andrija uvik brontulja da se ostavin tog posla. Ma ja moran ovo re? nek se zna. Moja ti je ku?a sinko cila u kulturi i obi?ajin. Unu?ad sviraju u sinjskoj gradskoj glazbi, nevista u našem kulturnom društvu, sin i ona pivaju u crkvenom zbor. Jel da je to lipo? Ja ?u dur, dur pa dokle stignen. Još ?u ob? koji sajam, dernek i sli?no, pa nek ljudi vide Matušinu nošnju.

Ispis E-mail Facebook

Registrirajte se ako želite komentirati ovaj ?lanak.

 

 

 banner javni poziv