NASLOVNICA

TEME

Ka?i?eva tre?a pisma od Sinja...

Ka?i?eva tre?a pisma od Sinja...

Subota, 02 Travanj 2011

Izvor: Zbornik 'Ka?i?' � Godina: XXXIX.-XL. 2007.-2008.
Glavni i odgovorni urednik: fra Hrvatin Gabrijel Juri�i?

Fra Andrija Ka?i? Mio�i?: Turci opsjedaju Sinj 1715. godine

Fra Andrija Ka?i? u svomu glasovitom djelu �Razgovor ugodni naroda slovinskoga� (Mleci 1756. i 1760.), koji narod nazivlje jednostavno �Pismarica�, posvetio je sinjskim junacima tri pjesme. Ovdje donosimo tre?u, kojoj je fra Andrija dao naslov: �Slidi tre?a pisama od Sinja i njegovih vitezova, kako do?e pa�a poda nj sera�?er Mustaj-pa�a samo sto hiljada vojske.� U pjesmi je opisao snagu turske vojske, napade na Drni�, Vrliku i Otok, a na poseban na?in opsjedanje Sinja i veliku hrabrost juna?kih branitelja. U svojim stihovima Starac Milovan nagla�ava veliku povijesnu istinu:

�Obrani ga Marija Divica
kojano je sinjska pomo?nica!�

Ka?i?eva tre?a pisma od Sinja�

Jo� ne bi�e zora zabilila,
ni Danica lica pomolila,
zove vila s Prologa planine
vitezove od ravne Cetine:

�Na noge se, mladi Cetinjani!
Jer spavate kano i poklani?
Eto na vas vojska strahovita,
turska vojska pun silovita.

Sto hiljada pi�ac� i konjika,
sve po izbor najboljih vojnika.
Prid njima je silni Mustaj-pa�a,
Hercegovac, krvolija va�a.

Od ?eli?a roda i plemena,
potur?i se u mlada vrimena
ter ostavi starca babu svoga,
po?e dvorit cara silenoga

i kod njega jadnu sri?u na?e:
od ?obana za pa�u iza?e
i sera�?er od vojske careve
ter sad robi dr�ave du�deve.�

Istom vila tako beside?i,
Cetinjane made slobobe?i,
na Cetinu Turci udar?�e,
na Kosincu vodu pribrodi�e.

Kad to vidi Vu?kovi?u Bo�e,
sedla konja �to god prija mo�e,
kano soko udari na Turke
ter juna?ke okrvavi ruke.

S njim bija�e trijest vitezova
kraji�nika, sivih sokolova,
dvajest i �est glava odsiko�e
pak se natrag zdravi povrati�e.

Al� ne kti�e dva silna junaka,
u slobodu sli?na i jednaka,
dva Lovri?a, dva orla krsta�a,
otac i sin, lipa dika na�a,

nego siku Turke kraji�nike,
mlade pi�ce i brze konjike,
ali po nje tad bija�e lo�e,
siku? Turke oba pogibo�e.

Ljuto cvili Vu?kovi?u Bo�e,
od tuge se junak prinemo�e,
�ali serdar dva Lovri?a svoja:
�Di ste sada, dva sokola moja,

koji sa mnom u ?etu odiste
ter od Livna roblje dovodiste!
Ej Grgure, ljute moje rane,
tko ?e branit mlade Cetinjane?

Ej Filipe, rumena jabuko,
sva �alosti moja, te�ka muko,
jo�ter nisi lipo ni zenula,
a vidim te da si uvenula!�

Evo, brate, �alosti i vi�e!
Na Otoku zbig cetinski bi�e.
U vodu su Turci ugazili
ter na Otok skladno udarili.

Hladna se je voda zajazila,
kud je turska vojska prigazila.
Tu se brani malo i veliko,
ali od njih ne ute?e nitko,

jer je silna vojska udarila,
Oto?ane pod ma? okrenula.
Puno ve?e izgibe Turaka,
nego mladih cetinskih junaka,

al� zaludu njihov mejdan bi�e.
Viruj, pobre, tako pero pi�e.
Otolem se podigo�e Turci,
k Sinju gradu kano mrki vuci.

Cetinu su uz put porobili
i pod Sinjem tabor u?inili.
Malo vrime postajalo bi�e,
na troje se oni razdili�e.

Jedni paze Sinja bijeloga
od pomo?i du�da mleta?koga,
drugi i?u niz polje Petrovo,
da osvoje gnizdo sokolovo,

Drni� bili vi�e polja ravna,
u srcu im to bi�e odavna.
Ali mnogi glave pogubi�e,
prije nego Drni� ni vidi�e,

jer ih si?e silni kavalire,
s kraji�nicim Naki?u Grgure.
Ne dade im pristupiti gradu,
Ve? im rusu svu oguli bradu.

Sramotno se povrati�e Turci
k Sinju gradu kano gladni vuci,
niti Drni� bili osvoji�e,
niti mlado roblje zarobi�e.

Tre?a vojska ode pod Vrljiku,
svakom daje �alost priveliku.
Na varo� je zorom udarila
Ter ga bi�e brzo osvojila.

Upali�e kule i ?ardake,
Vrlji?ane ter siku junake,
al� se oni lipo osveti�e,
za�to mnoge Turke pogubi�e.

Kad su Turci varo� osvojili,
udari�e na ka�teo bili,
al� na silu njega ne uze�e,
neg� na viri, jer im se zakle�e,

da ih ne ?e pogubiti nitko,
neg� veselo malo i veliko
da ?e po?i kud je komu drago,
jo� im uz to obe?aju blago.

Privari�e jedne Vrlji?ane
ter ih siku kano Oto?ane.
Bi�e du�a petnajest stotina
u ka�telu, ovo je istina.

Kad u njega Turci ulizo�e,
�to bi staro ono posiko�e,
malu dicu nemilo razdiru.
U?ini�e veliku neviru,

a neviste i mlade divojke
poturice hvataju za dojke.
Sve za roblje tada popado�e,
pak se Sinju gradu podigo�e.

Tu su tuge, velike �alosti:
Turci vode roblje brez milosti,
majke �ale, divoj?ice ci?u,
a neviste: �Jao meni!� vi?u.

Al� �alosti onde ne pristaju,
pod Sinjem im goru muku daju.
�to god bi�e od boja junaka,
sve pogibe tada od Turaka.

Virujte mi, na glasu delije,
nigda vire u Tur?ina nije.
S nevirom je vojevat po?eo,
S nevirom je po svitu oteo.

Opet oni o neviri rade,
oko Sinja meterize grade.
Po imenu dozivlju serdare
ter nastoje da i njih privare:

�Pridajte se, sinjski vitezovi,
po Cetini bit ?ete knezovi.
Bilu gradu vrata otvorite,
?estitom se pa�i poklonite!�

Pridajte se, mladi Cetinjani,
ne ginite kano Oto?ani.
Ostavite Latinina Marka,
bit ?e pa�a va�a mila majka!�

Al� serdari za to i ne haju,
ve?e Turke psuju i karaju:
�Ej nevire, Turci Glamo?ani,
a di su nam na�i Vrlji?ani,

kojino se vami pridado�e
ter na viri tvrdoj izgibo�e?
Nigda vire u vami neimade,
za�to Tur?in za Boga ne znade.

Prija ?emo podnit te�ke muke,
neg� se pridat u nevirne ruke,
ni ostavit du�da mleta?koga,
a dvoriti cara nevirnoga.�

Kad srdare Turci razumi�e,
oko grada tope namisti�e
ter ga biju, nigda ne pristaju,
sa svih strana �ivi oganj daju,

pak su naglo na grad udarili,
s rukam� su se izda uhvatili.
�iva vatra prosu se iz grada,
slu�aj, brate, od Turaka jada!

Koliko ih na grad udari�e,
on�liko ih sunovrat pado�e.
Pogibe ih petnajest stotina
na juri�u, ovo je istina.

A ostali bi�e i jau?u,
za njima se saru?ine su?u.
Prid Mustapu i?u izranjeni,
neveseli, sasvim poni�eni.

Suze rone, ovako, govore:
�Mustaj-pa�a, jo� ?e biti gore,
jer Sinjani nisu Oto?ani,
nit� su ono jadni Vrlji?ani,

ve? su ono zmaji i junaci,
vitezovi kano i Ungarci.
Prid njima su a�daje glavari,
kapetani i mladi serdari.

Po imenu ka�emo glavare,
vitezove i delije stare:
kavalira Gr?i? don Ivana,
kojino je dika Cetinjana,

i serdara Bo�u Vu?kovi?a,
na oru�ju Marka Kraljevi?a,
�ankovi?a i Toma�evi?a
i viteza Grgu Bakovi?a,

Suri? Franu, zmiju od mejdana,
a unuka Suri? don Stipana,
vojevodu Grabovca Antuna
i ?uli?a, mlada kapetana.

Ovo jesu cetinski glavari,
kapetani i mladi serdari.
Jo� ka�emo, moj ?estiti pa�a,
tri papaza, to je �alost na�a:

fra Stipana roda Ugri?i?a
i fra Pavla fratra Vu?kovi?a,
tre?ega ti ka�emo sokola
ter se zove Br?i? fra Nikola.

Ovi tebi grada ne pridaju,
nego nami ljute rane daju,
i ostali sinjski kapetani,
haramba�e od krajine zvani.

Silni vitez njima zapovida,
da se brane, sve im pripovida.
Nije ono popla�eno Ture,
nego vitez Balbi providure,

koji bi se prija pomamio,
jo� i rusu glavu izgubio,
nego bi se tebi poklonio,
Sinju gradu vrata otvorio.�

Pa�a nijma ni�ta ne viruje,
ve? ih opet na grad natiruje.
Sinjani se Turkom ne pridaju,
ve? im ruse glave odsicaju.

Osta mrtvih brez broja Turaka
oko grada, najboljih junaka.
Obrani�e gnizdo sokolovo,
Na krajini srce principovo.

Obrani ga Marija Divica,
kojano je sinjska pomo?nica.
Koliko ih pod grad dolaza�e,
toliko ih mrtvih ostavlja�e.

Bi u Sinju Gospina Prilika,
koja ?ini ?udesa velika.
Trikrat se je u gradu znojila,
mole? Sinka koga je rodila,

da pogleda na svoje stvorenje,
koje nosi njegovo zlamenje:
�Zarad, Sinko, tvoje gorke muke
ne daj puka u nevirne ruke!

Tako t� moje velike �alosti,
nu se smiluj ter gri�nikom prosti.
Pla?na gledat ja ne mogu puka,
ni slu�ati njihova jauka.�

Ali Isus Majci odgovara:
�Njihova je opa?ina stara.
Pusti mene, moja Majko mila,
da pokaram ja njihova dila!

Njihovi mi dodija�e grisi,
nek im sind�ir oko vrata visi!�
Trikrat Majka moli Sinka svoga,
Da ne kara puka cetinskoga.

Poslu�ajte velikih ?udesa,
�to ?e sada pasti iz nebesa!
Na Tur?ina do?e srdebolja,
te�ka bolest, velika nevolja.

Po trista ih na dan umira�e,
po toliko iz vojske bi�a�e,
a uo?i Gospojine slavne
bi�e Turci iz Cetine ravne.

Osta mrtvih trideset hiljada
turske vojske oko bila grada.
�to pogibe, �to bolest umori.
Gospe Sinjska posve ih obori.

Zahvaljujte, od Sinja junaci,
brez pristanka Isusovoj Majci,
kojano vas od Turak� obrani!
I da ste mi zdravi, Cetinjani!

(FRA ANDRIJA KA?I? MIO�I?, Razgovor ugodni naroda slovinskoga, izd. �Ka?i?�, Split 1983, 342-348, pjesma br. 103)

�

DODATCI KA?I?EVOJ PJESMI

Da bi ?itatelj mogao lak�e shvatiti doga?aje i osobe o kojima pjesma pripovijeda, prila�emo dva mala dodatka:

1. OSOBE

Grgo Bakovi?, vitez sinjski.Zorzi Balbi, Mle?anin, gra?anski i vojni?ki du�nosnik, providur sinjski (1714.-1718.). Za jednoga turskog juri�a na Tvr?avu bio je ranjen u oko, kako je zabilje�io pisac spomenutoga �Dnevnika.�

Fra Stipan Batarelo, iz Lu?ana, kapelan providura Z. Balbija. Jedan od sedmorice fratara (fra Luka Batarelo, fra Nikola Br?i?, fra Mate Budimir, fra Ilija E?imovi?, fra Brno Gornizai, fra Pavao), prignuo da uperi top protiv napada?a, pogodilo ga je tursko tane i na mjestu je ostao mrtav, uo?i Velike Gospe (14. VIII.) 1715. godine.

Fra Nikola Br?i? Stariji, ro?en u Otoku (Sinj). Turci su ga za vrijeme opsjedanja Sinja uhvatili, mu?ili, �ivu mu oderali ko�u i tako ga okrutno usmrtili ispod Tvr?ave.

Mustaj-pa�a ?eli? (Mustapa, Mustafa), nazvan �Sari-�uti�, rodom iz Mostara. �kolovao se je u Carigradu, bio na ?elu vi�e pokrajina Carstva, vezir i ministar financija, a 1715. god. imenovan je glavarom Bosanskoga elajeta. Poslije poraza u Sinju premje�ten u Beogradski pa�aluk, pa ponovno vra?en u Bosnu, gdje je 719. godine umro.

?uli?, kapetan, iz Cetinske krajine. Pjesnik mu ne spominje imena.

Antun Grabovac, kapetan, top?iba�a i mejdand�ija, istakao se je u obrani Sinja 1715. godine. Dobio je od mleta?kih vlasti zemlje u Cetini, imao ku?u na Odrni, u dvoboju ubio jednoga Tur?ina, zadobio vi�e rana i izgubio lijevo oko.

Don Ivan Filipovi? Gr?i? (Sinj, druga pol. XVII. st. - Klis, 16. I. 1717.), sve?enik, ratnik i prosvjetitelj. Kao �upnik Dugopolja doveo je iz Sinjske krajine u Solin i Poljica preko tisu?u osoba. Bio je vojni?ki kapelan, sudjelovao u borbama u Livnu, Neretvanskoj krajini i obrani Sinja 1715. godine. Don Ivan je uime posade primio tursku ponudu da se Grad preda, ali ju je uime Balbija odbio. Nagra?en je imenovanjem �kavalir sv. Marka�. �ivio je i umro u Klisu. Tiskao je u Mlecima �Beside� fra Matije Divkovi?a (1704.) i �Pismu koja se piva� svake nedilje ?etvrte u misecu�� (1704.).

Marko Kraljevi? (+Rovine, 1395.), vladao od 1371. god. kao turski vazal podru?jem oko Prilepa. Poginuo kao saveznik Turaka u borbi protiv Jovana Mir?ete, vla�koga vojvode. Ina?e je narodna pjesma od njega stvorila velikoga junaka. Petar Hektorovi? je 1555. god. zapisao jednu narodnu pjesmu o Marku. Objavljeno je vrlo mnogo narodnih pjesama o njemu, koje su skupljene po Dalmaciji, Lici, Bosni i Slavoniji.

Filip Lovri?, zvani Dugi, i sin mu Grgur, doseljenici iz Duvna, bili su hrabri u borbama s Turcima, dobili su zemlje u Sinju.

Grgur Naki? (1680.- 1717.), sin je poznatoga drni�kog serdara Mate Naki?a, koji je poginuo u borbi za ?itluk u Neretvi 1694. godine. Grgur je bio serdarom ve? 1703. godine, a imenovan je 1715. nadzornikom serdarija drni�ke, kninske i vrli?ke. Osobito se istakao u bitkama kraj Glamo?a, Vrlike i u obrani Drni�a (1715.). Prema vlastitoj �elji pokopan je u franjeva?koj crkvi na Visovcu. Poslije Grgurove smrti njegov mali sin Mate (ro?en 1708.) imenovan je serdarom, a do njegove punoljetnosti tu ?e slu�bu vr�iti njegov stric Nikola. Mate ?e se kasnije odlikovati u mnogim bitkama.

Marko Latinin je zapravo sv. Marko, evan?elist. Sa sv. Pavlom je i�ao na misijsko putovanje, a kasnije je postao u?enikom sv. Petra. �ive?i sa sv. Petrom pratio je i zapisao njegovo propovijedanje (kateheze). To je Markovo evan?elje, koje je sastavni dio Svetoga Pisma Novoga zavjeta. Za�titnik je grada Venecije i biv�e Mleta?ke Republike. Zato je nazvan �Latin�, tj. �Zapadnjak� s obzirom na Istok (kr�?anski). Blagdan sv. Marka slavi se 25. travnja.

Frano Suri?, sin Ivana Suri?a, kapetan (1684.-1699.).

Don Stipan Suri? (+ Ribnik u Lici, oko 15. VII. 1648.), sve?enik, ratnik i

mu?enik. Bio je vojvoda uskoka i odlikovao se je u mnogim borbama s Turcima za oslobo?enje Like. Sudjelovao je sa svojim uskocima u oslobo?enju Klisa 30. III. 1648. godine. Turci su ga uhitili kod Ribnika, �ivu mu oderali ko�u i nabili ga na kolac. Za Sinj je va�no da je fra Ante Konstantin Matas, ravnatelj Franjeva?ke klasi?ne gimnazije u Sinju, dao izraditi njegov veliki portret (1867.) koji se i danas nalazi u Zbornici Gimnazije.

Toma�evi?. Fra Andrija Ka?i? nije mu zapisao ime. A bilo je vi�e junaka iz plemena Toma�evi?a, npr. Jakov, haramba�a, koji je od 1. V. 1706. god. viceserdar Bo�e Vu?kovi?a. Mo�da u toj pjesmi fra Andrija Ka?i? misli ba� na Jakova. Ina?e je u Brnazama bila Jakovljeva banderija, a imao je zemlje i u Gali.

Bo�e Vu?kovi?, serdar Cetinske krajine, kojemu je 1706. god. bio zamjenikom Jakov Toma�evi?.

Fra Pavao Vu?kovi? (Duvanjsko Polje, 18. X. 1658. - Sinj, 7. I. 1735.), gvardijan u Sinju. Dobio po?asni naslov �eksprovincijal�. Doveo je narod iz Duvna i Rame u Cetinsku krajinu (1687.). Turci su ga zarobili u ?itluku kraj Sinja 1698. godine. Musataj-pa�a Daltaban po�tedio mu je �ivot, uzeo ga za tajnika (zbog znanja jezika) i preko Sarajeva i Carigrada odveo u Bagdad. Kad je pa�a 1703. god. u Bagdadu ubijen, fra Pavao je pobjegao i preko Carigrada, Mletaka i Rima vratio se u Sinj. Vodio je gradnju crkve i samostana u Sinju i bio jedan od branitelja Grada 1715. godine. Pokopan je u kripti Sveti�ta Gospe Sinjske. U Franjeva?kom samostanu u Sinju dugo se je godina ?uvala fra Pavlova slika, koja je 1922. god. ukradena. Tada je Ante Ju�i?, amater iz Drni�a, prema fotografiji nacrtao taj fra Pavlov portret (ulje na platnu, 58x42 cm). Akademski kipar Kazimir Hraste izradio je fra Pavlov kip koji je odljeven u bronci i otkriven u Sinju, 10. rujna 2005. godine.

�ankovi? se kao prezime javlja i u oblicima �anko, D�anko i D�ankovi?. Bilo je vi�e junaka iz toga plemena. Ka?i? mu nije zapisao imena, ali mo�da misli na haramba�u Nikolu, koji se je istakao u bitkama s Turcima. Tako je taj haramba�a 12. VII. 1715. donio iz Splita stotinu pu�aka, koje je poslao op?i providur. Te su pu�ke providur Balbi i guverner Luci? trebali podijeliti pojedinim banderijama.

�

2. MANJE POZNATE RIJE?I

a�daja, perz. - tur. - zmaj

babo, tur. - otac, djed, stariji mu�karac

banderija, tal. - konjani?ka ?eta

?ardak, perz. - tur. - ku?a ili soba na kat, dvorac, stra�ara

delija, tur. - junak, lako naoru�ani turski konjanik

du�d (mleta?ki), tal. - naslov poglavara republike Venecije i ?enove, vo?a

ejalet, tur. - pokrajina, upravna jedinica

kapetan, tal. - upravnik odre?enog teritorija, vojni?ki zapovjednik

ka�tel, lat. - utvr?en dvorac, utvrda

kavalir, tal. - vitez