Pi�e: Jakov �i�i?

O postavljanju biste na�em sugra?aninu Tihomilu Ra?i, kao i o odnosu politi?ke vlasti na�eg Grada prema ovom intelektualcu i javnom djelatniku, u posljednje vrijeme, od strane razli?itih pojedinaca, politi?kih aktera i udru�enja izre?ena su razli?ita mi�ljenja, i afirmativna i negativna. Ja kao pojedinac, kao gra?anin ovog Grada, ve? sam u nekoliko tekstova na ovom portalu jasno izrazio svoj afirmativan stav prema �ivotnoj doktrini Tihomila Ra?e, i mislim da nije potrebno da vi�e ponavljam izre?eno.

Kao ?ovjek koji s Tihomilom Ra?om nije dijelio �ivljenje u istom razdoblju, ali zato dijeli privr�enost demokratskim politi?kim vrijednostima (a pravo na razli?itost je jedno od sastavnica istoga), argumente onih koji prema Ra?i imaju razli?it stav od moga, prihva?am i uva�avam, ali i imam potrebu upozoriti na slabosti i manjkavosti tih istih argumenata.

Ne �ele?i se previ�e involvirati u raspravu izme?u jedne politi?ke stranke i jednog udru�enja i njihovo me?usobno neslaganje oko Tihomila Ra?e, ipak s obzirom da su izre?ene odre?ene tvrdnje vezane uz Ra?u, kao i zbog naravi istih tih tvrdnji, osjetio sam se pozvanim reagirati i po jo� jedan put uklju?iti u ovu javnu raspravu.

Ono �to me najvi�e zasmetalo je poku�aj da se kao nekakav argument u javnu i politi?ku raspravu oko postavljanja biste Tihomilu Ra?i, uvodi njegova 'sudska osuda' iz 1944. godine. Kako isti?e poznati francuski povjesni?ar Stephan Courtois u svojoj, na brojne svjetske jezike prevednoj studiji o povijesti komunizma, Crna knjiga komunizma, sudovi koji su od strane komunista organizirani po osloba?anju od fa�izma nisu bili ni�ta drugo do sudi�ta stvorena radi dono�enja osuda. Naime sud koji je 1944. godine osudio Tihomila Ra?u na 10 godina robije nije bio sud utemeljen na pravnoj dr�avi, radilo se o najobi?nijoj sudskoj farsi jer je taj cijeli politi?ki sustav koji je osudio Ra?u bezo?no negirao sve principe pravne dr�ave (jednakost pred zakonom, za�titu od samovolje politi?ke vlasti...) i instrumentalizirao sudstvo za obra?un sa politi?kim protivnicima.

Treba istaknuti kako ja na ovom mjestu ne branim Tihomila Ra?u od njegove odgovornosti za pripadanje Usta�koj mlade�i, ali s gnu�anjem kao ne�to relevantno za raspravu oko Ra?e odbijam presudu 'revolucionarnog suda' iz 1944., jer kao �to je poznato, revolucionarno sudovanje automatski zna?i i suspenziju principa pravne dr�ave.

Za�to Tihomil Ra?a nije nikada tra�io reviziju 'sudske osude' iz 1944. nije mi poznato, ali mogu pretpostaviti da su na to utjecala dva razloga. Kao gra?anin �vicarske konfederacije, dr�ave utemeljene na vladavini prava, dobro mu je bilo poznato kako istinski pravi?an i legitiman pravosudni sustav u stvari funkcionira, i kako svako, pa i najmanje, uvjetno re?eno 'koketiranje' sa ishodima revolucionarnog sudstva (tu mislim na mogu?e pokretanje revizije 'osude') zna?i ujedno i prizanje legitimnosti i legalnosti istoga. Onaj drugi razlog vjerovatno se odnosi na njegov stav o potrebi da se neke stvari jednostavno ostave po strani, i zaborave u cilju budu?nosti oslobo?ene bremena te�ke pro�losti.

Vo?en sli?nom brigom za hrvatsku budu?nost, podr�avam inicijativu gospodina Ante Veselice da se kako on isti?e, 'ostavimo politikanstva oko doga?aja iz Drugog svjetskog rata jer nas to vodi u jo� dublje podjele u dru�tvu kao cjelini', i upravo radi toga pozivam na konstruktivnu i isklju?ivo na relevantnim argumentima utemeljenu raspravu i o Tihomilu Ra?i i o svim drugim pitanjima koja sa na ovaj, ili onaj na?in vezana uz Drugi svjetski rat. Pi�u?i ovaj tekst nastojao sam doprinijeti upravo tom cilju, i moram istaknuti da bi u slu?aju da ovaj tekst izazove ne�to suprotno od navedene svrhe, bio silno razo?aran.

�