|
Indijski dani by RB (3)
Četvrtak, 21 Ožujak 2013
|
|
Autor: Ranko Budimir Nakon Bangalorea, na red je dola Goa. Goa nije grad, Goa nije ni drava unutar Indije; Goa je regija na sredinjem dijelu zapadne obale Indije izlazi na Arapsko more. Dakle, radi lake orijentacije, Gou moemo zamisliti neto sli?no kao to je kod nas Makarska rivijera. Goa je poznata kao partijanersko sredite koje je prije nekih desetak godina bilo nairoko poznato po poprili?no razularenim no?ima u kojima je bilo svega, a ponajvie jakih indijskih opijata. Klima i tlo u okolici je pogodno za uzgoj raznih biljaka, tako da je taj dio Indije bio poznat po opijumu. Istina je da su se najja?i takvi party-ji doga?ali na oto?i?ima ispred same obalo Goe, ali ni samo kopno nije bilo pote?eno toga. Primijeti se da prethodne re?enice piem u prolosti iako zapravo ne znam da li ti doga?aji pripadaju prolosti. Doma?ini s kojima smo pri?ali tvrde da jest; iako, nekih opipljivih razloga za to vjerovati ne nalazimo. Uglavnom, da se maknemo s mra?nih dijelova nedavne prolosti dragulja indijskog turizma, vratimo se onom to je tu dobro. Na dolazak je po?eo slijetanjem na jedan mali, usred nekih brdaaca smjeten, aerodrom. Bilo je teko vjerovati da je to ozbiljan aerodrom jer kad avion sleti na pistu negdje na sredini piste se upali zeleno svjetlo za cestu koja je okomita na pistu i krenu prolaziti automobili i motori. Pista nema paralelnu traku za avione tako da se po pisti morate vratiti do aerodromske zgrade to zna?i da u avionu ?ekate jo nekoliko aviona da sleti i onda dobijte dozvolu da krenete prema parkirnom mjestu vaeg aviona. Na jednu stvar smo bili upozoreni u startu u Goi nema urbe. I, prva situacija istina. Zatraimo taxi do naeg hotela, ?ovjek nas uljudno saslua, kae da ide po klimatizirano auto i ode. Nakon 20 minuta dod?e drugi i kae nam da mu je prvi prenio poruku i da on sad ide po auto za nas. Nakon sljede?ih 20 minuta dolazi tre?i i ponovi pri?u od svog prethodnika. Na, sad ve? nervozni, indijski kolega krene ponovo pregovarati na alter za taxije i dobije odgovor da ne bude nestrpljiv, da ?e ?ovjek do?i ako je rekao. Nakon sljede?ih 30 minuta (?!) dolazi na auto i kre?emo prema hotelu. Hotel je udaljen nekih 40tak kilometara, me?utim, vonja ovim dijelom Indije je ipak ugodnija nego gradskim ulicama megalopolisa kao to su Bangalore ili Kolkata. U prijevodu to zna?i da ne vritite svakih dva kilometra misle?i da su vam to zadnji trenuci, nego to ovdje radite svakih 5 kilometara; a moda vam i ne budu oba bubrega izbijena do dolaska na krajnju destinaciju. Zadnji kilometri prije naeg hotela nas vode kroz naselje uz more. Svako imanje je poprili?ne povrine, zaraslo u umu divljih palmi zamjerka opet ide na dvije iste stvari: infrastrukturu i sme?e. Previe ga je za jednu turisti?ku zonu. Prva slika prave Goe nas je do?ekala odmah po izlasku iz hotela. Malo nakon kompleksa kojem pripada na hotel naili smo na ribarske nastambe ku?ice u kojima ive ribari i njihove familije, zajedno s doma?im ivotinjama koje uokolo potpuno slobodno i nezainteresirano tr?karaju. Uglavnom se radi o crnim svinjama koje se jako aktivno igraju s lokalnom djecom. Hodaju?i kroz te nastambe nailazimo na ogra?ene prostore mreastom ogradom i natkrivene ne?im sli?nim. Unutra se, na podu, nalaze pravilno poredane ribe. Ribe su o?i?ene, dobro posoljene i ostavljene na suncu da se osue. Moja prva misao je bila: zato sue ovoliko ribe? Ubrzo sam shvatio svu glupost svog pitanja: naravno da ti ljudi nemaju nikakve friidere ni hladnja?e i da na temperaturi od 37 stupnjeva jedini na?in ?uvanja ribe je suenje. O tome kako ?iste tu ribu prije suenja nije trebalo puno naga?ati. Djeca sjede uz hrpe ribe i rukama vade riblje iznutrice i odlau ih na hrpu pored sebe. Ma?ke i ptice koje krue uokolo o?igledno o?ekuju gozbu. Nakon prolaska kroz zonu ivota lokalnih ribara pred nama se otvara prekrasna duga?ka pje?ana plaa. S obzirom da je more sa zapadne strane, scene zalaska sunca u more ostavljaju bez rije?i. Pred tim prirodnim ljepotama teko se moe ostati ravnoduan u ravnodunost vas moe jedino vratiti ?injenica da se niste dovoljno udaljili od mjesta gdje se ?isti i sui riba. Dakle, ako izuzmemo osjetilo njuha jako atraktivno. Prostor June Goe, u kojem se nalazio na hotel je mirniji. Puno manje turista nego na Sjeveru, ljepe plae, manje barova i restorana mjesto za mirniji odmor. Dan poslije, kad se ukazala prilika, krenuli smo na sjever cilj Sjeverna Goa. Parijtanerska meka ima nekoliko zanimljivih stvari: svi natpisi su na indijskom i ruskom. 90% neindijaca su Rusi. Ono to je dodatno zanimljivo svi konobari i prodava?i pri?aju ruski. Dobra stvar koju nau?ite na takvim mjestima je cjenkanje. togod kupujete, sve ima prenapuhanu cijenu. Radi se o dobro poznatoj stvari ljudima koji su putovali po Bliskom Istoku. Stranci su obi?no neizmjerno sretni i ponosni kad spuste originalnu cijenu za 30%. Tada vidite smjeak na licu i prodava?a i kupca. Jasno je da su oba zadovoljna, ali po reakciji prodava?a, jasno je tko je pobjednik u toj pri?i. Ako ste majstor u cjenkanju, moete do?i do 50% cijene. Me?utim, ako ste Indijac, i jo k tomu majstor, kao to je bio na kolega, onda ste u stanju kupovati stvari i za 10% cijene od originalno definirane. Metode pregovaranja koje tu moete pokupiti su vrhunac pregovara?ke vjetine mimika, gestikulacija, uvrije?enost, mrzovoljnost, smjekanje...
Jo jedna zanimljiovst moe privu?i panju ljudima s naih prostora: naime, postoje du?ani i resstorani koji u svojim nazivima imaju ime Tita. Da, biveg predsjednika nae bive drave. Zapravo je on jedan od razloga zato ?e neki prepoznati odakle smo i pri spomenu Croatia, samo rijetki znaju gdje je to. Oni koji znaju, znaju da je bila dio Jugoslavije i da je tamo ro?en Tito. Stara provjerena pre?ica do prepoznatljivosti Hrvatske uker u ovom slu?aju ne radi. uker je samo dobro igrao nogomet, a ne kriket dakle, nemaju pojma tko je. Uostalom, za njih je nogomet ionako nekakva gladijatorska igra u kojoj ima puno guranja i fizi?kog kontakta; a pravi muki sport je kriket. Pogotovo ona vrsta utakmica (Test Match) koja se igra u trajanju od 5 dana, od 9 do 17, s pauzama za ru?ak i ?aj (?!?!). Da bi se do?arao daak atmosfere s plae u North Goa, dovoljna je samo jedna sli?ica. Dok su moji kolege se kupali u moru, ostao sam na plai da pripazim na stvari. Tada mi je priao jedan Indijac i ponudio me cigaretama. Kad sam mu rekao da ne puim, izvukao je bocu viskija i pitao me ho?u li popiti malo. Kad sam mu rekao da ni ne pijem viski, s ?u?enjem me pogledao i pitao: A zato si ti uop?e onda doao ovdje??
Ranko Budimir, Sinjanin ro?en 22. studenoga 1977. Diplomirani inenjer matematike - PMF Zagreb. Radio: u izdava?koj ku?i Element d.o.o kao urednik znanstvenog ?asopisa; u PBZ-u na projektima u PBZ Investu; u Hypo-Alpe-Adria Group; u Card Processing Centeru, kao Data Analyst, kao konzultant za kreditne kartice, kao Head Deputy of IT Service Departme, a od 2009. kao Customer Project Manager u tvrtci Ericsson Nikola Tesla. Po prirodi posla nerijetko
Ranko trenutno boravi u Indiji.
|
Ferata |
Teme |
Vijesti |
Sport |
Fotogalerija |
Videogalerija |
Chagar |



