�

Feljton

�IVOT TIHOMILA RA?E (1928. - 2002.)
Pi�e: Jakov �i�i?

Intelektualac takvog kova kao �to je bio Tihomil Ra?a, unato? tome �to je po svjedo?enju mnogih bio ?ovjek neumorne spisateljske energije koju je kanalizirao u bezbrojne znanstvene i publicisti?ke ?lanke, nije nam na�alost ostavio memoare kao pisano djelo koje bi omogu?ilo da njegovu zanimljivu �ivotnu pri?u sagledamo �iznutra�. Zbog toga sam ja, a i svi oni drugi koji se budu na�li u istoj situaciji, da pi�u o �ivotu Tihomila Ra?e, �osu?eni� da rekonstrukciju njegova �ivota povjere u ruke uspomena koje na svog brata ?uva gospo?a Da�a Luka?evi?, kao i onih uspomena na Tihomila koje su njegovi prijatelji i suradnici preto?ili na papir u svojim knjigama ili nekrolozima.

I DIO: MLADOST, ROBIJA I BIJEG

Tihomil Ra?a bio je ?ovjek iznimne dru�tvene anga�iranosti, prijatelj koji je odr�avao duboka prijateljstva, brat koji je bio iznimno emocionalno vezan uz svoju sestru, jednom rije?ju bio je ?ovjek koji se duboko utisnuo u �ivote ljudi koji su ga okru�ivali, te se zbog toga ovaj pogled �izvana� na njegov �ivot s pravom mo�e smatrati dostojnom zamjenom za memoare.

Tihomil Ra?a rodio se 2. o�ujka 1928. godine u Sinju, kao ?etvrto dijete u obitelji Ivana Ra?e, sinjskog pekara podrijetlom s Ogorja i ?ule ro?ene Erceg. Po?etnu naobrazbu stekao je u pu?koj �koli u Sinju, poslije ?ijeg je zavr�etka kao vanjski ?ak upisao Franjeva?ku klasi?nu gimnaziju.

Prohrvatska obitelj Ra?a

Svoje je dru�tveno urastanje po?eo u okviru Katoli?ke crkve uz koju je cijela njegova obitelj bila veoma vezana. Podjele koje su dominirale politi?kim �ivotom Prve Jugoslavije izme?u dr�avnog i nacionalnog unitarizma kojemu je velikosrpski hegemonizam bio oslonac, te federalizma i ?uvanja nacionalnih posebnosti ?iji je centar bila Hrvatska a predvodnik HSS, osje?ale su se i u Sinju.

Kako ka�e Ra?in suvremenik i sugra?anin Ante Miko Tripalo u knjizi Josipa �entije, u Sinju se vrlo dobro znalo tko je �domagojevac� (prohrvatski orijentiran), tko ide u Sokola (projugoslavenski i rojalisti?ki orijentiran), a tko je u Slogi (prista�e Komunisti?ke partije Jugoslavije). U Ra?inom slu?aju, kao i u onima brojnih njegovih sugra?ana, politi?ka orijentiranost obitelji bila je glavni ?initelj formiranja vlastitih politi?kih stavova. Kako su Ra?e spadale u red onih prohrvatski orijentiranih obitelji, tako je i Tihomilovo urastanje u politiku bilo obilje�eno izra�enom nacionalnom svije�?u formiranoj u otporu prema svim politi?kim pokretima koji su negirali toliko �eljeno pravo Hrvata na vlastitu politi?ku zajednicu.

Formiranje Nezavisne dr�ave Hrvatske zateklo je Tihomila kao 13-godi�njeg u?enika. Bio je premlad da bi se anga�irao na bilo kojoj od suprostavljenih strana, ali je naivno mladena?ki i idealisti?ki vjeruju?i u NDH kao ostvarenje legitimnih te�nji hrvatskog naroda za politi?kom samobitno�?u, pristupio Usta�koj mlade�i. Unutar te organizacije, prema rije?ima njegove sestre koja se prili?no dobro sje?a tih vremena, Tihomil je bio uglavnom usredoto?en na dru�tvene akcije vezane uz svoje vr�njake.

Hap�enje, robija i oprost

Anatema koju su komunisti zbog usta�kih zlo?ina �udijelili� svim hrvatskim nacionalistima bez obzira da li su sudjelovali u bilo kakvim nedozvoljenim radnjama sna�la je i Tihomila. Po dolasku komunista u Sinj Tihomil zajedno s pripadnicima vojnih formacija Nezavisne dr�ave Hrvatske, ali i brojnim civilima poku�ava bijeg prema Splitu, ali je uhi?en negdje oko Dicma. Ubrzo je doveden u Sinj, gdje je nakon nekoliko tjedana zatvoreni�tva, 19. prosinca 1944. kao 16-godi�njak osu?en zbog kaznenog djela protiv naroda i dr�ave na kaznu u trajanju od 10 godina. Kasnije mu je ta kazna preina?ena na kaznu strogog zatvora u trajanju od 8 godina.

Sve vrijeme izdr�avanja kazne Tihomilu je bio zabranjen ili na razne na?ine opstruiran susret s obitelji. To je na ?lanove njegove obitelji ostavilo veoma mnogo traga neposredno utje?u?i i na �ivotnu tragediju jedne od njegovih sestara.

Prema rije?ima ljudi koji su upoznali Tihomila na zajedni?koj robiji, on je tijekom robijanja u Lepoglavi i Staroj Gradi�ci bio i sadisti?ki mu?en. Njegov prijatelj Josip �entija isti?e da je tijekom svog politi?kog pogroma Ra?a bio i ostao ?ovjek nepokolebljiva i uspravna dr�anja ?ime je stekao po�tovanje ?ak i svojih sudaca, tamni?ara i politi?kih protivnika, a njegova sestra Da�a koja kad i danas govori o Tihomilovim godinama robije jo� uvijek to ?ini kroz suze, posvjedo?ila je da su godine �ivota u politi?koj emigraciji u �vicarskoj izbrisale iz Tihomila svaku mr�nju prema onima koji su ga progonili zbog ideolo�kih razloga.

Nakon �to se tijekom prisilnog rada u Slavoniji te�ko razbolio, Tihomila su 1952. prebacili u bolnicu u Zagreb. Tu su ga poslije vi�e od 7 godina majka i sestra nakon toliko i�?ekivanja mogle napokon slobodno i vidjeti.

Nakon ozdravljenja, biva pomilovan, te se vra?a u rodni Sinj. Kako mu je uhi?enje i robovanje naprasno prekinulo gimnazijsko obrazovanje, �to je njemu kao odli?nom u?eniku i velikom ljubitelju knjige jako te�ko palo, Tihomil se odmah po dolasku na slobodu odlu?uje upisati preostale razrede gimnazije kako bi zavr�io gimnazijsko obrazovanje te upisao fakultet.

Zagreba?ki studentski dani

Nakon �to je u svega 6 mjeseci polo�io 3 razreda gimnazije i maturu, Tihomil u jesen 1953. upisuje Pravni fakultet u Zagrebu, u ?emu mu je od velike pomo?i bio brat Milivoj koji je ve? zavr�io isti fakultet te u to vrijeme radio kao odvjetni?ki pripravnik kod nekada�njeg uglednog sinjskog HSS-ovca Ive Smoli?a, u njegovom uredu u Krapini.

Na studiju prava po?inje Tihomilovo duboko i dugotrajno prijateljstvo s Velimirom Terzi?em koji je kao i on bio progonjen i zatvaran tijekom komunisti?ke vlasti. Do?ekav�i stvaranje suverene i demokratske Hrvatske kao ostvarenje sna svoje generacije, Terzi? se aktivno uklju?io u njen politi?ki �ivot, postao istaknuti politi?ar i saborski zastupnik HSLS-a, ali je zbog svog sna�nog zalaganja za moralna na?ela u politici ?esto bio �neshva?en�, jednako kao i njegov prijatelj Tihomil Ra?a.

Bijeg

Studij u Zagrebu Tihomilu je i�ao vrlo dobro, ali problemi su ga ?ekali kada bi do�ao u Sinj. Komunisti?ka vlast, uvijek nesigurna zbog kroni?nog nedostatka politi?ke legitimnosti, podozrivo je gledala na sve mogu?e oponente, a posebno one koji su pokazivali otpor prema vladaju?em politi?kom poretku. Tihomil je uslijed svoje inteligencije, erudicije i sklonosti dru�tvu bio veoma omiljen me?u zagreba?kim studentima i sinjskim �kolarcima koje je podu?avao, �to je lokalnoj komunisti?koj vlasti dalo osnova da ga kao nekada Atenjani Sokrata, prepoznaju kao �trova?a mladosti�.

Ipak, po rije?ima njegove Da�e koja je s njim stalno provodila vrijeme tog ljeta 1955. godine kada je posljednji put prije 1990. bio u Sinju, Tihomil je u posljednji trenutak spa�en od ponovnog politi?kog progona, i to zahvaljuju?i jednom visokom lokalnom komunisti?kom du�nosniku koji je poznavao njihovu cijelu obitelj, i koji ga je na vrijeme upozorio da mu se sprema uhi?enje. Tako je Tihomil zahvaljuju?i prvenstveno ?ovjeku koji mu je bio politi?ki oponent, ali je u klju?nom trenutku svoju humanost uzdignuo iznad rigidnosti ideolo�kih podjela, dobio tu sre?u u nesre?i da bijegom iz obiteljskog doma, rodnog Sinja i svoje domovine, prona?e neko drugo mjesto na zemljopisnoj karti Europe u kojoj ?e sav njegov �ivotni potencijal biti realiziran.

II DIO: �IVOT U �VICARSKOJ

Sa stigmom �vje?nog i nepokorivog reakcionara� na le?ima, Tihomilu Ra?i je �ivotna egzistencija u Jugoslaviji bila ozbiljno ugro�ena.

Dobiv�i dojavu da mu se sprema uhi?enje, pod okriljem no?i i bez znanja majke i oca (samo je sestra Da�a znala �to smjera) odlu?uje se na bijeg od politi?kog poretka koji ga je do�ivljavao kao permanentnu ugrozu svojih interesa.

Ali put do slobode nije bio lak, za po?etak trebalo je osigurati nov?ana sredstva da bi se uhodanim tajnim kanalima op?e do�lo do �mek�ih� dijelova jugoslavensko-austrijske granice. Zahvaljuju?i bratu Milivoju novac je skupljen i predat vezi u Mariboru koja ga je odvela do granice i tu ostavila. Posljednju opasnost na putu do slobode, grani?arske pse koji su po kasnijim svjedo?anstvima prebjega bili opasniji od samih grani?ara, Tihomil je neutralizirao onesposobiv�i im njuh pomo?u mljevene paprike.

Prema rije?ima sestre Da�e, Tihomil je bio veoma dobro upoznat s opasno�?u koja mu prijeti u ovoj pustolovini, te je bio spreman i na najgoru mogu?u soluciju, onu da bude ubijen, ali ipak je bio dovoljno odrije�it u namjeri da ne odustane od bijega.

Sloboda i novi po?etak

Kako se osje?ao Tihomil kad je te jesenske no?i 1955. godine uz krajnji fizi?ki napor napokon iza�ao iz bodljikavom �icom zatvorenog totalitarnog poretka i na�ao se unutar mlade austrijske demokracije autor ovih redaka ne zna, ali s velikom vjerojatno�?u pretpostavlja da je usprkos tuzi i nostalgiji za domom, osjetio i podstrek da krene dalje bez okretanja natrag.

�to se doga?alo po prelasku granicu ne znamo to?no jer veliki broj takvih zanimljivih detalja iz Tihomilova �ivota nam nije poznat, ali poznata nam je procedura koju su austrijske vlasti primjenjivale prema politi?kim emigrantima iz Jugoslavije. Prvo je zbog �nedopu�tenog prijelaza granice� slijedila jednodnevna zatvorska kazna, a potom smje�taj u neki od izbjegli?kih logora u blizini granice u kojima je ve? boravio veliki broj Hrvata.

Po kazivanju Da�e i Tihomil je bio smje�ten u jednom od takvih logora odakle je kao i ostali �logora�i� svaki dan odlazio kod lokalnih Austrijanaca raditi neki posao da bi se zaradilo za odlazak iz logora. Ve?inu takvih bi naj?e�?e zapao neki te�ki poljodjelski posao, ali Tihomil je zahvaljuju?i poznavanju njema?kog jezika dobio posao sre?ivanja ku?ne knji�nice kod nekog ostarjelog austrijskog bibliotekara. Zadatak je obavio temeljito i dobro te ?ak razvio i prijateljski odnos sa svojim poslodavcem koji ga je prili?no bogato nagradio za u?injeno.

Zara?eni novac bio je Tihomilu dovoljan da krene prema svom �eljenom cilju � �vicarskoj. To �uto?i�te nezadovoljnika i buntovnika� kako je Mato� jo� po?etkom 20. stolje?a nazvao �vicarsku, zbog svoje je stoljetne tradicije slobode, jednakosti i priznavanja razli?itosti, privla?ila mladog Tihomila izmu?enog samovoljom komunisti?kog jednoumlja.

Gojko Bori?, poznati hrvatski publicist i Tihomilov suradnik iz emigracije, opisuju?i njegov borbeni karakter i neumornu radi�nost, isti?e da je ovaj po dolasku u �vicarsku radio kao gra?evinski radnik na izgradnji brana i cesta, sve kako bi rije�io pitanje egzistencije. Slobodno vrijeme koristio je za u?enje francuskog jezika, a kako su mu strani jezici i�li vrlo dobro i ovu je barijeru ubrzo svladao, te je mogao ponovno krenuti sa svojim fakultetskim obrazovanjem.  

Afirmacija

Na Sveu?ili�tu u Fribourgu, najstarijoj visoko�kolskoj instituciji u �vicarskoj, upisao je studij politi?ke ekonomije, te diplomirao u roku. Ubrzo je sa frankofonom �vicarkom Chantal zasnovao obitelj te dobio posao na mjestu tajnika �vicarske udruge proizvo?a?a satova.

Uz obiteljske (ubrzo su mu se rodila i djeca) i poslovne obveze, Tihomil nastavlja i sa svojim znanstvenim usavr�avanjem. Doktorira politi?ku ekonomiju u Fribourgu s tim da je dio doktorskog studija proveo i na presti�noj britanskoj London School of Economics.

Od 1965. radi na mjestu tehni?kog direktora �vicarske udruge proizvo?a?a satova, a kao priznati politoekonomist sura?uje s London Financial Time-om, kao i njema?kim Frankfurter Allgemeine Zeitung-om.

Tihomil se humano�?u, odgovorno�?u i marljivim radom u kratkom vremenu integrirao u �vicarsko dru�tvo �to je bio veliki uspjeh, jer je ono ljude poput njega ?esto samo zbog �komunisti?ko-isto?nja?ke pozadine� isklju?ivalo i dru�tveno getoiziralo.

Hrvatska ispred svega

Iskoristiv�i na najbolji na?in beneficije �vicarske slobode, postav�i materijalno osiguran i ugledan ?lan �vicarskog dru�tva, Tihomil se mogao posvetiti onome po ?emu ?e ga hrvatska javnost najvi�e pamtiti. Svoju borbu za najva�niji �ivotni ideal � samostalnu dr�avu hrvatskog naroda, u �vicarskoj je poveo anga�iraju?i se kao jedan od duhovnih pokreta?a preporoda emigrantske publicistike.

Tihomil je po rije?ima ljudi koji su s njime krenuli u taj poduhvat, ulo�io nemjerljivu koli?inu �ivotne energije i predanosti, ali i vlastitih financijskih sredstava u oplemenjivanje emigrantskog publicisti?kog stvarala�tva. Jak�a Ku�an, uz Tihomila jedan od pokreta?a poznatog emigrantskog ?asopisa Nova Hrvatska, isti?e upravo njega kao posebnu osobu u emigrantskoj politi?koj publicistici. To opravdava ?injenicom kako je Tihomil interesu i radu za Hrvatsku podre?ivao sve druge obveze � kako na odgovornom polo�aju od kojeg je �ivio, tako i u obiteljskom krugu.       

Tako?er isti?e i kako Tihomil politiku nije nikada do�ivljavao kao hobi niti je u svojim aktivnostima pravio razliku prema tome koje su teme lak�e, ugodnije ili ?asnije. Njegov drugi suradnik i prijatelj iz Nove Hrvatske, Gojko Bori?, uz ostalo posebno vrijednim smatra kvalitetu njegova spisateljskog rada, navode?i da je �Ra?a bio jedan od rijetkih ljudi pera koji su znali pisati o gospodarskim i politi?kim, ali i o knji�evnim temama na vrlo visokoj razini�. U prilog njegovu opusu u emigrantskoj publicistici mo�emo jo� dodati da je osim Nove Hrvatske, Tihomil bio i osniva? Poruke slobodne Hrvatske, kao i glavni urednik Slobodnog doma (glasila emigrantskog HSS-a).

Sudjelovao je Tihomil aktivno i u radu Hrvatske kulturne zajednice koja je osim svog primarnog cilja � o?uvanja i afirmacije hrvatskog kulturnog identiteta u �vicarskoj, jo� i materijalno skrbila o najugro�enijim Hrvatima u �vicarskoj i pomagala na razne na?ine komunisti?ke disidente u Hrvatskoj. U ovoj organizaciji �vicarskih Hrvata veoma je aktivan bio i njegov sugra?anin, prijatelj i �suborac� iz emigrantskih dana, dr. Ivo Vlaj?evi?.

Uz �vicarsko poglavlje Tihomilova �ivota ve�e se i zametak njegove aktivnije i neposrednije politi?ke djelatnosti. Ispravno anticipiraju?i pristajanje uz demokratska na?ela uz istovremeno odbacivanje svakog totalitarizma, kao jedini mogu?i na?in politi?ke borbe za slobodnu i neovisnu Hrvatsku, Tihomil se u emigraciji posvetio uspostavljanju i profiliranju demokratski orijentirane dr�avotvorne opcije. Uz ove njegove napore vezano je koautorstvo nad programatskom bro�urom Hrvatska demokratska opozicija u kojoj on i politi?ki publicist dr. Jure Petri?evi? ve? 1968. tra�e demokratizaciju Jugoslavije i dopu�tanje plebiscita o samoodre?enju hrvatskog naroda.

U tom vremenskom kontekstu ovaj je projekt ipak bio malo preambiciozan i neostvariv, ali kad krajem 1980-ih po?ne uru�avanje komunisti?kih poredaka i institucionaliziraju se demokratski i pluralisti?ki politi?ki sustavi, njihovi zahtjevi, koji ?e tad ve? postati i zahtjevi ve?ine stanovni�tva, ne?e vi�e mo?i biti potiskivan

III DIO: POVRATAK U DOMOVINU

Kako se Tihomilov svekoliki anga�man u �vicarskoj suprostavljao interesima re�ima kojem su zakoni i aparat sile slu�ili za represiju nad politi?kom konkurencijom, i njegovo djelovanje podrazumijevalo je veliku opasnost i osobnu �rtvu.

Najugro�enija je zbog Tihomilova djelovanja bila njegova obitelj u Sinju. Komunikacijski kanali izme?u Tihomila i obitelji u Sinju su bili konstantno pod nadzorom jugoslavenskih sigurnosnih i policijskih tijela, a po rije?ima njegova prijatelja i suradnika Tihomira Nui?a, dobrog poznavatelja Tihomilova �ivotnog puta, obitelj mu je bila izlo�ena i prijetnjama, upozorenjima i poni�enjima.

Progoni i poni�enja

Tihomil je bio svjestan tereta koji nosi suprostavljanje autokratskom re�imu, a situaciju mu je ipak djelomice olak�avala i ?injenica kako je bio dr�avljanin zemlje koja je za razliku od komunisti?ke Jugoslavije osiguravala svojim gra?anima osobnu sigurnost i jednakopravnost bez obzira na politi?ko opredjeljenje.

Unato? tom ��vicarskom imunitetu� koji ga je, to mo�emo s pravom re?i, �titio od najradikalnije mjere kojom se jugoslavenska vlast slu�ila u gu�enju politi?ke opozicije, Tihomil je ipak podnosio nemjerljivu �rtvu. Mo�emo samo pretpostaviti kako je velika bila njegova osobna bol u trenutcima dok su mu umirali prvo otac, a onda i mati, a on se nalazio daleko od njih, li�en bilo kakve mogu?nosti da bude s njima tijekom njihovih zadnjih trenutaka, ili bar nazo?i njihovom posljednjem ispra?aju.

To da je bio u pravu kad je zaklju?io da usprkos osobnoj muci ne odlazi u Jugoslaviji jer ga tamo�nji re�im ima na svojoj �crnoj listi� zbog ?ega mu prijeti velika opasnost, dokazuje i ?injenica da su ?ak i njegova supruga �vicarka i djeca, kao �vicarski dr�avljani, bili protjerani iz Jugoslavije kad su do�li na sprovod njegove majke samo iz razloga �to su Tihomilova obitelj.

Povratak u Domovinu

1990. godina po?etak je nove, ali na�alost i posljednje zna?ajne faze u �ivotu Tihomila Ra?e. Implozija komunisti?kih re�ima u Srednjoj i Isto?noj Europi oslabila je i �devijantni� jugoslavenski komunizam, a kad se na to pridodala i metastaziraju?a nedjelotvornost jugoslavenskog politi?kog poretka, pluralisti?ka demokracija i tr�i�na ekonomija postali su takmaci koje jugoslavenski komunizam vi�e nije mogao suzbiti represivnim aparatom, a ni pobijediti legalnim putem.

Hrvatska je 1990., u sklopu tad i dalje �ivu?e jugoslavenske federacije, krenula u proces demokratske preobrazbe � odr�ani su legalni kompetitvni izbori i na vlast je do�la Hrvatska demokratska zajednica. Ovime su sazreli i uvjeti da se poslije ?ak 35 godina izbivanja, u domovinu vrati i Tihomil Ra?a.

Kad se vratio u Hrvatsku, prvi put ga je vodio u rodni Sinj. Posjetio je grobove svojih roditelja, te se napokon u slobodi i bez straha, sastao s preostalim ?lanovima svoje obitelji i prijateljima koji su svih tih godina ?uvali uspomenu na svog Tihoga i i�?ekivali njegov povratak.

Za Sinjane, mlade i stare, one koji su ga poznavali osobno i one koji su za njega samo ?uli, dolazak Tihomila Ra?a zasigurno je djelovao kao nepobitan dokaz da su politi?ke promjene koji su se odigrale uistinu stvarne i da je osamostaljivanje Hrvatske sve bli�e.

Oni koji su poznavali Tihomila, njegov rad i �ivotne ideale, odmah su se od trenutka njegova povratka u domovinu pitali ho?e li on mo?i uspje�no uklopiti svoje �vicarske navike u prevladavaju?i sustav vrijednost. Njegovi prijatelji svi jednoglasno tvrde da se Tihomil vratio pun ideala, nade i vjere da novi politi?ki uvjeti pru�aju povijesnu priliku da se realizira dugo i�?ekivani san � suverena i demokratska Hrvatska.

On nije po dolasku u Hrvatsku zbog svog �emigrantskog ugleda� tra�io pripadaju?u politi?ku poziciju u svijetlu proklamirane i od hrvatske vlasti poticane potrebe za ujedinjenjem politi?kih snaga iz domovine i dijaspore. Po rije?ima poznatog emigrantskog novinara Vladimira Pavlini?a, Tihomil se nije uklapao, ni subjektivno ni objektivno, u kalup one emigracije koja se 1990.-1992. u pobjedni?kom pohodu vratila na visoke dr�avne polo�aje da realizira program pomirbe usta�a i partizana i da sebe za to bogato nagradi. On je pripadao drugoj sorti emigranata, onima koji su sanjali o demokraciji i za nju nastojali odgojiti i sebe i druge.

Aktivno uklju?enje u politi?ki �ivot

Tihomil se odmah po dolasku u Hrvatsku uklju?io u rad obnovljene Hrvatske selja?ke stranke u ?ije je obnavljanje, vo?en privr�eno�?u izvornim Radi?evim na?elima ulagao velike napore ve? od druge polovice 1980-ih.

On je bio zadovoljan promjenama koji su se dogodile u Hrvatskoj i vrednovao je zasluge Franje Tu?mana i Hrvatske demokratske zajednice za sve u?injeno u borbi za polo�aj Hrvatske i Hrvata, a posebno je cijenio i ve? postignuti stupanj slobode u dru�tvenom i politi?kom �ivotu, ali ipak je izra�avao i protivljenje potezima hrvatske vlasti, i to posebno onima u kojima je uo?avao refleksije iz prija�njeg sustava vlasti.

Protivio se svemu �to bi moglo ugroziti razvitak demokracije i politi?kog pluralizma, osu?ivao sve oblike ideolo�ke zadrtosti i ukazivao na zanemarivanje bitnih problema koje postoje u Hrvatskoj i ?ije je brzo rje�avanje preduvjet uspje�ne ekonomske tranzicije koja je podjednako va�na kao i politi?ka.

Iako u politi?koj oporbi u odnosu na unutarnji ustroj hrvatske dr�ave, Tihomil ipak nije ni trenutka dvojio o potrebi da svoja osobna uvjerenja ostavi po strani kad se radilo o ujedinjavanju svih politi?kih snaga u danima kada se �ivotima borilo za ostvarenje nezavisnosti i suverenosti hrvatske dr�ave i njeno me?unarodno priznanje.

Iskori�tavao je osobna poznanstva i veze koje je stekao u �vicarskim poslovnim i politi?kim krugovima kako bi �vicarskoj javnosti i politi?koj eliti ukazivao na ispravnost i legitimnost borbe hrvatskog naroda za vlastitu domovinu.

Po rije?ima njegova prijatelja i onda�njeg ministra informiranja, Branka Salaja, bio je to pou?an primjer slu�enja op?em dobru ?ovjeka kojega je u borbi uvijek motivirala �elja za boljitkom �ire zajednice, a nikada osobni probitci.

IV DIO: Odlazak ?ovika

Tihomilov san o hrvatskoj dr�avnosti na demokratskim temeljima napokon je bio odsanjan, ali uz cijenu velike �rtve koju je hrvatska nacija podnijela tijekom Domovinskog rata. Iako se u toj borbi njegov doprinos ne mo�e ni pribli�no mjeriti s zaslugama hrvatskih ratnika koji su tu dr�avnost neposredno stjecali i branili, i Tihomil je kroz lobiranje me?u �vicarskim politi?kim krugovima i medijsko ratovanje s protivnicima hrvatske samostalnosti, zaradio ?ast da ga povijest pamti kao jedan relativno mali, ali opet va�an i nenadomjestiv komadi? u slagalici kona?ne uspostave hrvatske samostalnosti.

Domovinski anga�man

Za Tihomila je ostvarivanje hrvatske suverenosti bio veliki doga?aj, ali on to nije shvatio kao kraj, ve? kao po?etak. Nakon �to je postala samostalna, �elio je da se Hrvatska nastavi izgra?ivati kao istinski demokratska, pravna, socijalna i moderna dr�ava. Kao ?ovjeku koji je neprestano i mukotrpno radio i skrbio za budu?nost Hrvatske, te �ivio za njen uspjeh, beskompromisno djelovanje u korist izgradnje takve Hrvatske nije mu te�ko palo, niti je takvo ne�to mogla ugroziti njegova kasna �ivotna dob, ni �elja njegove obitelji da se sad po uspostavi Hrvatske odmori u zaslu�enoj mirovini, ni �prilika� da svoje neosporne dr�avotvorne zasluge jednostavno iskoristi za vlastiti politi?ki ili ekonomski probitak.

Na�a dana�nja perspektiva gledanja na djelovanje javnih osoba u politi?kom i dru�tvenom �ivotu zatrovana je brojnim vi?enim slu?ajevima isklju?ive borbe za zasebne i sebi?ne interese, te nam se s toga, na�alost, Tihomilov primjer dugogodi�nje predane borbe za op?e dobro uz istodobno odricanje od sebi?nih u�itaka, ?ini nestvarnim, ali ipak gola je ?injenica da je takvo ne�to bilo mogu?e.

Tihomil je osje?ao potrebu da u suverenoj Hrvatskoj svoj intelektualni potencijal i �ivotno iskustvo demokratske politi?ke kulture iskoristi na na?in da pridonese konsolidaciji njenih demokratskih praksi i institucija. Po rije?ima Nevena �imca, Tihomil je kao dugogodi�nji stanovnik jedne od najautenti?nijih europskih demokracija bio svjestan da demokraciju na ovim na�im vjetrometinama treba stalno u?iti, promicati i braniti, te je toj zada?i posvetio najbolji dio sebe, pi�u?i i javno nastupaju?i, organiziraju?i gra?anske udruge i javnu rije?. U ovom poslu Tihomil je, ba� kao i prije 30�ak godina u �vicarskoj kad je s nekolicinom suradnika krenuo u ambiciozan projekt preporoda emigrantske publicistike, zra?io neobuzdanom energijom, vedrinom i optimizmom.

Politi?koj i demokratskoj pedagogiji Tihomil se posvetio u okviru Udruge za demokratsko dru�tvo koju je sam i osnovao, i koja je u svom djelovanju promovirala iste one ideale koje je upravo on iznimno nagla�avao - skrb za op?e dobro i po�tenje u javnim poslovima.

Razo?aranje i sumnja

U ovom svom, na�alost posljednjem va�nom �ivotnom projektu, Tihomil je imao podr�ku mnogih, ali se isto tako susretao i s ogromnom koli?inom opstruiranja svog rada i to posebno od onih koji su imali politi?ku mo? i strepili da snaga njegovih ideja ne ugrozi njihov dominantan polo�aj. Tihomilovo prosvjetiteljstvo smetalo je onima koje je na najvi�e politi?ke polo�aje izbacilo tranzicijsko blato i tim �dr�avotvornim� dogmatima on je, ba� kao i najrigidnijim bolj�evicima u ranim 50-im, djelovao kao trova? mladosti i zabludjeli ru�itelj �dr�avne religije�.

Iako nije o?ekivao da ?e u demokratskoj i suverenoj Hrvatskoj za koju je bez ikakve suvi�ne patetike, uistinu davao sve, biti izlo�en tretmanu gotovo identi?nom onome kojem je bio izlo�en u totalitarnom sustavu, nije se slomio niti pokajao zbog onoga �to ?ini.

Kako ka�e Jak�a Ku�an, Tihomil je unato? svemu raspolagao neiscrpnim idealizmom, pogonskom snagom koja je tako nedovoljno prisutna u hrvatskom politi?kom �ivotu, i koja mu je kao unutarnja snaga pomogla da uspravno izdr�i do kraja �ivota, da zaboravi sve neuspjehe, razo?arenja i nepravde u vlastitoj domovini.

Tihomil Ra?a bio je veoma razo?aran politi?kim i dru�tvenim stanjem u Hrvatskoj na kraju 20. stolje?a, ali nije se predavao do posljednjeg trenutka. Iako nikada nije htio priznati neospornu iscrpljenost vi�edesetljetnom borbom za �ivotne ideale, Tihomil je osje?ao polagani zamor i izra�avao pesimizam, ali i dalje je odbijao rezignirati nad hrvatskom svakodnevnicom.

Odlazak s mislima na Hrvatsku

Tek u samom sutonu ovozemaljskog �ivota Tihomila je napustila ona, tako mu svojstvena nada, i njegov borbeni karakter nije s vi�e mogao hrvati s problemima hrvatskog dru�tva. Po prvi puta u svom �ivotu, samo desetlje?e po uspostavljanju suverene i demokratske Hrvatske, ?ovjek koji je pro�ivio brojne politi?ke mijene koje su na razli?ite na?ine utjecale na Hrvatsku, izra�avao je skepti?nost i sumnji?avost u njenu pozitivnu budu?nost. Ali ipak i tada, prakti?ki na samrtnoj postelji, ovaj nepopravljivi idealist, sam te�ko bolestan, prkosio je svim politi?kim i dru�tvenim bolestima Hrvatske.

Samo dan prije nego �to ?e se njegov �ivot ugasiti, svom je sinu uzbu?eno kazivao neke nove ideje i planove vezane, uz �to drugo negoli hrvatsku budu?nost.

Tihomil Ra?a umro je u bolnici u Sionu u �vicarskoj, 19. o�ujka 2002. godine. Pokopan je na gradskom groblju Sv. Frane u Sinju, 2. travnja, u prisustvu velikog broja sugra?ana, poklonika iz cijele Hrvatske, prijatelja, suradnika, sestre Da�e, k?erke Marianne, sina Ivana i supruge Chantal.

Primjer dosljednosti i po�tenja

Tihomil Ra?a nije imao tu sre?u koju su posjedovali mnogi na�i javni djelatnici, da poslije zavr�etka svog mandata na nekoj odgovornoj du�nosti, u miru svog ladanjskog doma okru�en voljenim unucima i zahvalno�?u nacije kojoj je slu�io, napi�e svoju biografiju i tako javnosti poka�e da je zahvalnost koju ona osje?a prema njemu, uistinu zaslu�ena. Tihomir Ra?a nije imao mandat niti je ikada obavljao neku du�nost, te stoga nije bio ni u prilici da poka�e svoje stru?no znanje, dosljednost strogim moralnim na?elima u politici, predanost i odgovornost, sve one odlike koje su ga krasile.

Nekakav opipljivi, materijalni spomenik njegovog, na ovim stranicama opisanog �ivotnog djelovanje ne postoji, pa de�urnim kriti?arima i propitkiva?ima na njihovo ustaljeno pitanje �ma �ta je taj u?inio za Sinj/Hrvatsku da bi ga mi cijenili�, mo�emo poku�ati odgovoriti na na?in da ih uputimo na poruku koju Tihomilov �ivotni put ostavlja u naslije?e. Nije sve �to zaslu�uje na�e po�tovanje mjerljivo u nov?anim dotacijama, zgradama izgra?enima javnim novcem ili asfaltiranim cestama, ve? postoje i primjeri, ba� poput ovog Tihomilovog, kojeg odlikuje dosljednost i borba za interese cjeline, i koji zaslu�uje da ga visoko vrednujemo i honoriramo jer ostaje slu�iti kao ?vrsto zidani svjetionik za sve one koji zaplove morem koje se zove javno i politi?ko djelovanje.

�