|
Autor: Dalibor Glavurdi?
Kako i što kuhati je pitanje koje svakodnevno mu?i ve?inu doma?instava. Tako i kod mene ku?i, ru?ak niti ne završi, a ve? se razmišlja što ?e sutra biti na meniju. Uvijek se kuha jednostavno, tradicionalno i bez nepotrebnog kompliciranja. Sva se jela spravljaju po receptu od jedne-dvije re?enice ili kako se kaže 'po doma?i'.
Ako se na primjer sprema kokoš, nema se tu što kemijati - u tepsiju staviti kokoš i krumpire, masti, soli, vegete, po želji špikovati lukom i ispe?i... bar je kod nas tako.
Druga je stvar ako je spremate na moderan na?in i po savjetima onih masteršefova, golih kuhara ili one što odnedavno kuha, a teža joj šminka i nakit od jela kojega priprema.
Po njihovome se svi okusi slažu pa tako nije nikakav problem ako zaše?erite sol, zakvasinite ?okoladu, zapaprite med i sl. a preporu?uju da iskoristite sve za?ine i dodatke kojima raspolažete u ku?i i oko ku?e. Valjda je danas "in" tko ?e više zakomplicirati pojedino jelo, tko ?e iskoristiti više sastojaka, ?ije ?e biti "svemirskije", koje ?e imati bolji umjetni?ki dojam...
Uguraju tako oni u kokoš par mrkvica, pola glavice kupusa, jednu kapulu, dvije-tri fete staroga kruha, nasjeckanu cimu od krumpira, manji struk troskoti, selena, petrusimena, bosiljka, list lovora, ružmarina i ostalih za?ina i sastojaka koji im se na?u pri ruci, a za koje ja iskreno niti ne znam. Sva sre?a da kod sebe nemaju turja?ke pržine jer bi sigurno i nje dvije mistrije završile u kokoši pod izgovorom da ?e "povezati" sve te okuse.
Takav je otprilike nadjev za u kokoš i sad je treba prije pe?enja ne?im premazati izvanka.
Zatim u mužaru istuckaju hrastove kore, liš?a koje možete skupiti ispred ku?e, malo koroma?a, korijandera, poprženih pinjola...
Ako nemate mužar i za to imaju rezervni plan - stisnite sve u aluminijsku foliju i udarcima ?eki?a pretvorite u prah. Još malo limunovog soka, meda, kvasine, kolomasti i sve dobro utrljati u kokoš.
Tek tada je stavite pe?i sa krumpirima koji su tako?er prošli svoju "torturu". Nakon što su ih u "ga?ama" napola skuhali, ogule ih pa premažu maslinovim uljem, rastopljenim maslacem, pospu biberom, ljutom paprikom i soli ili ?ime ve? stignu...
Prevarim se da je napokon gotovo, ali nisam ra?unao da treba kokoš dok se pe?e povremeno zalijevati mješavinom mlijeka, pive, šalše od pomidora, jogurta, antifriza i sl.
Naravno, prije serviranja pospu oni sve još svime i sva?im uz nezaobilazni naribani parmezan kojega zaista u sve miješaju, vjerojatno u nedostatku vegete.
Nakon svega naglase da je najbitnija stvar u kuhanju da glavna namirnica (u ovom slu?aju kokoš) mora zadržati prepoznatljivi okus. Sve se nešto mislim, da ovakav tretman primijenimo na matunu iz Ciglane ili staroj postoli zar bi u kona?nici rezultat bio puno druga?iji!?
Po pou?ku poznatog li?kog ugostitelja koji je za spremljenu hobotnicu s krumpirima rekao da hobotnicu baci ma?kama, a krumpire posluži sa janjetinom, tako bi i kod mene ovako spremljena kokoš vjerojatno završila... Nisam je doduše takvu nikada ni probao a mislim i da ne?u. U tom slu?aju bih ipak radije zaigrao na sigurniju kartu i narezao si dobre "adidas" pancete (sa tri reda crvenoga, ali ne neophodno). Ipak sam pristalica doma?e spize i ne smetaju mi pusti savjeti o izbjegavanju masne i slane hrane koja je navodno iako ukusna - loša za zdravlje.
Serviranje hrane u tom modernom kulinarstvo je tako?er posebna nauka. Tako bi ovu kokoš podijelili na 30-ak minimalisti?kih porcija, a naš prosje?ni slatkorani "domarac" bi joj skoro sam stao na kraj (a i ja sam u toj kategoriji). Da bar posluže koju fetu kruha jer ga mi i uz puru konzumiramo, a po njima bi svi pekari bankrotirali. Strah me i pomisliti ?ega bi se sve našlo u našim arambašima koji bi sigurno bili veli?ine franje, ako ne i manji...
Komad pe?enog odojka bi bio veli?ine kutije šibica,serviran sa dva-tri zrna graška i par listova nekakve salate. Teško se ?ovjeku odlu?iti da proba i pokvari tu umjetni?ku instalaciju, a po doma?i takvih briga nema: dohvatiš komadinu, zasu?eš rukave i ako nisi zamastio ruke do laktova - nema tu gušta... I nitko ne mari za ekskluzivnost interijera ili pravilno postavljanje pribora za jelo, bitno da mesa ima dovoljno. ?ast vegetarijancima, ali kako se kaže - nismo došli na vrh hranidbenog lanca da bismo sada jeli zelenjavu. Naša tradicija nalaže da je svaka fešta nezamisliva bez doma?eg pršuta i pe?ene janjetine, za koju sve govori meni izrazito drago geslo: "Dok ne probam lava, za mene je janje kralj životinja". Svi?alo vam se to ili ne, nema do doma?e spize...
Upravo su i stihovi sa velikih vezenih krpa iznad štednjaka u kuhinjama naših baka o tome govorili. Uz nezaobilazne:"Kuharice manje zbori da ti jelo ne zagori", "Ako ho?eš kuhat znati,u?i prvo su?e prati", "Kuharice zlato moje, tebe jelo krasi tvoje"... bio je i stih "Kuharice gosti ti veseli, doma?u su spizu jeli".
Doma?e je ipak doma?e!
|
