|
Petak, 11 VeljaÄŤa 2011
|
Piše: Petar Kliškini? Klika Re?e Jaca premijerka da valja i? ?uvat ovce i da ?e nas to garant izvu? iz krize. A vi se meni smijali! ?in san to ?uo, odma san se obuka i istrka vanka vikat kako je meni to moj Hercegovac reka još u onin prvin Vlaškin kronikan. Poša san ga tražit da mi izda još koju tajnu jer san sad definitivno skonta da je veliki ekonomski stru?njak. Zaputin se u oni kafi? di san ga srio. Nema ga. Ništa, skinen ja jeketu, manen Sporcke s tu?eg stola i naru?in kavu s mlikon. Tlak mi je sko?io na trista kad san ubra da nije cukar u kesici nego u onoj posudi zvanoj 'ono za cukar'. Osim da zacukriš kavu, služi i za kidanje živaca, jer uglavnon cukar zatvori onaj otvor di bi tribalo iza?. A more bit da ima neki poseban mehanizam di tribaš jako da zamanit da bi cukar izaša. Ako malo ja?e zatreseš, iskreneš pola posude i onda tu kavu moš bacit prasadin. Rana je ura. Di ?u sad? Nikakvog posla neman, mislin se sam u sebi. Lokal skoro prazan, samo stol do mene niki ?udni bradonja. Žmirka o?ima, diže glavu, pozdravlja me. Vidin da bi tio sist do mene. Zoven ga, šta ?u, nisan nekulturan. On tr?e do mene. - Kak gre? Bogati, bi?e on ?uo za moje ekonomske ?akule s Hercegovcen pa bi on i da rišavamo Piranski zaliv. E neš, ne! Janez ode ?a, zbunjeno plati kavu i otr?e vatat tramvaje, vidin da je nešto zgrožen. Konobar gleda ume, vrti glavon, nije mu baš pravo. A šta ?u mu ja? Nije prošlo niti pet minuta, kad u?oše dva klošara. Oni moj konobar ih potraje ?a, vi?e kako nema ništa sitnog i da mu ne dolaze više u gostionu. Spomenen se ja odma sam u sebi kako san se prošle godine dvi ure gonja s nekon Cigankon na kolodvoru, pa stanen molit Boga da ova dvojica ne do?u do mene. A kako mi je oni gori na nebesin o?ito danas nešto posve naklonjen, u roku od dvi sekunde eto ti jednoga k meni. - Ej buraz, imaš dve kune, nije za mene nego za unu?i?a? - Za unu?i?a? - Da, tak je buraz, daj dve kune ak imaš. - Odakle tebi unu?i?, nemaš ni trijest godina? - Ma za unu?i? od konjaka mi treba, osušila mi se usta, buraz. - Ajde rodija?e puti jer bi moga peškat plesku misto unu?i?a! Mislin se sam u sebi jesu mene odredili baš svi danas zajebavat. Konobar vrti glavon. Ove ture se bar nasmija. Uto u?e gazda, jedan poznati košarkaški trener, mane nan, izvu?e nešto gazeta iz kase i ode ?a. Pro?e još koji tren, taman dok san zapljunio prst i okrenio dvi stranice u novinan, na vrata bane jedan glumac kojega baš nevolin pa mu ne?u spominjat ime. ?ita san davno u nekoj štampi kako nije omiljen ni me?u kolegama jerbo je posve umišljen. Sida za stolicu, skida francusku kapu sa sebe, šjalpu i rukavice. On ?e 'mali makijato, s to?no dve kapi mljeka, malu ?ašu vodice i to?no dve i pol kocke leda'. Konobar mu to sve i donese, ali mu ovi vrati nazad jer je metio tri kocke leda pa je jadni mora tu? ku?erinon da se jedna kocka rascipi popo. U?inilo se našeme umitniku i kako mu je konobar stavio tri kapi mlika, ali je primu?a, more bit da mu se svidilo tako. Kako je kod mene bila ve?ina današnjih novina on se izdre?i da mu dobacin štogod. - Štaš, oš 24 ure? - Joj da, to bih mogao, oni ?e vjerojatno pisati o daskama koje život zna?e – on ?e ti falisavo, i još se okri?e nebili nas dvojica, Bože moj, slu?ajno pomislili da ?e pisat o kome drugome. Ja mu itnen novine nako priko po kafi?a, ki Asan u zemane Šukeru, i napomenen mu da ne virujen da bi on moga bit u novinan, jer nisu baš poznate po tome da pišu o bauštelcima. On zastane. Kaže mi da ponovin to šta san reka. Ja bogami ponovio od ri?i do ri?i. Ne razumi on o ?emu ja, koji bauštelci… - Ja sam glumac, kazalištarac, de?ko moj! Kaj ti nisi ?ul za mene - ?udi se Stalone. Razroga?io o?i ki varen zec. Zgrožen! Konobaru je on o?ito neka velika faca. Pita ga da mu re?e neku bazu iz filma, a ovaj mu lagano odgovori da je on i boksa? pa da bi mu moga pokazat jedan kroše. Ja teatralno potegnen dim cigarete, ispijen guc kave i re?en mu vako: - Ti i taki ka i ti mislite da ljudi misle na vas kad spominju daske koje život zna?e. To ti, moj kume, nije istina. - Kak nije? - Lipo. Jedino zidar, fasader i malovan na tre?en katu mogu re? da su na daskan koje život zna?e! A ti sa ton šjalpicon i kapicon ne moreš bit zidar nikako. Prema tome, govno si kija i kiovi tute šta ti tucka led. - A kaj je to šjalpica – upita Stalone i ode ?a brontuljaju? kako da san mu uvridio struku. Ma ajde, bogati, ko ti je kriv šta si mi naiša baš uvi tren kad o?u samo pro?akulat sa svojin Hercegovcen. A i njega ?ava odnijo, da mi nije ono spominja ima po godine sad bi ja bio miran, smijuljio bi se svima, popri?a mi malo na slovenski, šurnio bi dvi kune klošaru za unuka, a more bit da bi dobio i koju muktišku kartu za kazalište. Ili vridi ona, kako bi reka moj prijatelj Crni, da ja iman u životu prišnijih stvari od kulture?
|
Ferata |
Teme |
Vijesti |
Sport |
Fotogalerija |
Videogalerija |
Chagar |



