|
Sinjanin u Londonu
Petak, 28 Rujan 2012
|
|
Nakon dugotrajnih priprema krenuli smo na put. Znatiželjni studenti otisnuli su se u istraživanje „nepoznatog terena“. Sve je po?elo u zrakoplovnoj luci „Resnik“ u Kaštelima. Prema rasporedu, imali smo let u 21:00 h, aviokompanijom „Ryanair“. Me?u nama napetost, jer ve?ini je to prvi let zrakoplovom. Pitaju me: „Koliko ?e trajati let, jesu li jake turbulencije“?, a ja se svaki put samo nasmiješim. Na carini u Kaštelima par poznatih lica. Mislim u sebi: „Mojih Sinjana svugdje ima“. Nakon kratkog ?ekanja napokon smo u zrakoplovu. Zauzimamo svoja mjesta. Polije?emo! Uzbu?enje i divljenje se miješaju. Vidim Jadransku obalu, prelije?em i Veneciju no?u. Goru?a svjetla daju joj zadivljuju?i ?ar, ?ine ju tajnovitijom. Letimo iznad Italije, Švicarske, Francuske, Belgije, te kona?no Engleske. U zrakoplovu ispunjamo „landing card“ (traže se podaci osobe i adresa boravišta gdje dolazite). Uz olakšanje slije?emo. Kolone ljudi ?ekaju provjeru Imigracijskog ureda. Nekoliko kratkih službenih pitanja. Sve je bilo u redu, te autobusom nastavljamo prema Londonu. Rezervirali smo „Generator Hostel“ na Russell Square-u. U kasnim no?nim satima, odve? iscrpljeni, popadali smo po krevetima. Sutra nas ?eka naporan dan, polazak je u 9:00 h. Voze?i se podzemnom željeznicom, pratimo linije na mapi, te žurno slijedimo našeg profesora. Ipak je on tu kao doma. Gužve su sveprisutne, guše. Prvoga dana posje?ujemo Arhiv. Tu nas je kolega povjesni?ar uputio u gra?u „National Archive“, te smo kratko odslušali predavanje kako se služiti bazom podataka. Samo zdanje je fascinantno, posjetitelji se moraju striktno pridržavati pravila, što zna?i da se ne smije koristiti fotoaparat, a sve vrste torba moraju biti odložene u prostor namijenjen za to. Ušli smo i u samu unutrašnjost Arhiva, te vidjeli spremnike gdje se ?uvaju materijali kataloški svrstani. Kolika je organiziranost u pitanju, svjedo?e i mali pokretni kamioni koji tu gra?u prenose iz spremišta do mjesta za izdavanje. U restoranu Arhiva smo i ru?ali, te smo poslijepodne krenuli u daljnji obilazak. Prema rasporedu, ?ekao nas je posjet Parlamentu gdje su smještena oba doma engleskog izvršnog tijela. Zastajemo pored velikog „Big Bena“ zbog nezaobilaznog fotografiranja, ipak je to jedna od najpoznatijih svjetskih i engleskih znamenitosti. Ušli smo u „Westminister Abbey“, opatiju u kojoj su pokopani svi engleski kraljevi i kraljice, kao i neke istaknute li?nosti poput Williama Sheakspera… Opet je slikanje zabranjeno, ali ipak smo onako „kriomice“ uspjeli izvu?i poneku fotografiju. Imali smo podosta vremena za razgledavanje, te sam tako kupio i suvenir s motivom Londona. Slijedio je posjet „Downing Street-Whitehall“ u centru Londona gdje je smješten engleski premijer. Nastavljamo prema „Trafalgar Squeru“, jednom od najpoznatijih trgova u Engleskoj i svijetu. Lako ga je zapamtiti jer se na njemu održavaju Novogodišnje proslave. Noge su nas izdavale, pa smo se nakon povratka u hostel svi jedva ?ekali uvu?i u krevet. Tre?ega dana ukrcali smo se na brod, te tako Temzom razgledavali London. Vrijeme nas je za?udo poslužilo. Kapetan broda uputio nas je na sve znamenitosti, pa i tako da su neko? sva stara skladišta na dokovima danas prenamijenjena u stanove zbog ubrzanog širenja grada. Nekih sat vremena uživali smo u vožnji, te se zatim iskrcali na jednom od dokova. Slijedio je posjet „Greenwichu“. Kako se po prirodi ova zvjezdarnica nalazi na brežuljku dosta smo se nahodali. Na kraju se isplatilo, jer se s vrha pružao prekrasan pogled. Ulazimo u samu zvjezdarnicu, promatramo izložene predmete, kao i sva ostala tehni?ka dostignu?a suvremenog doba. U jednoj od prostorija za posjetitelje se neprestano „vrti“ film o svemiru, i razli?itim istraživanjima provedenim u njemu... Kad smo završili posjet, dobili smo sat slobodnog vremena. Ovo vrijeme iskoristili smo za ru?ak. U nizu restorana, odlu?ili smo se za kinesku kuhinju. Za mene nešto novo, ali ipak sam bio zadovoljan s „prženom patkom“, uz nezaobilazan prilog rižu. Uz jelo služili su rižino pivo koje sam žarko želio isprobati. Iako „lakše“ nije loše. U ovakvim restoranima, tj. orijentalnoj kuhinji cijene su dosta pristupa?ne. Može se normalno ru?ati do 10 funta (oko 90 kuna). Nakon što smo „ispunili želudac“ posjetili smo „Maritime Museum“ (Pomorski muzej) kojim se Englezi jako ponose. S pravom, ipak su oni bili nekadašnja najja?a pomorska sila. U muzeju izložene su razli?ite makete brodova od samih po?etaka, do današnjih dana. Isto tako domišljato su postavili simulacije topova s kojim možete ga?ati mete. Neko vrijeme proveo sam na dizalici istovaruju?i teret. Zanimljiva je i originalna simulacija broda (kojeg odaberete; trgova?ki, ratni...). Kada izaberete brod, dobijete koordinate na koje brod morate dovesti unutar odre?enog vremena, a da ga pritom ne potopite... Na ve?er smo malo izišli ispred hostela, gdje smo se susretali s ljudima iz razli?itih krajeva svijeta. Nije nam se bilo teško uklopiti. Cijeli objekt osiguravaju zaštitari, te nije dopuštena nikakva buka jer su u susjednim zgradama stanari. Englezi se striktno drže zabrane konzumiranja alkohola na javnim mjestima. Izlazak u pubove za studentski budžet dosta je skup, tako da smo se ograni?ili na disko u hostelu, koje je bilo prepuno. Sutra nas je ?ekao zakazan sastanak u „British Library“ (Britanska knjižnica). Na ulazu nas je do?ekala gospo?ica iz Splita koja nas je prepustila uslužnom gospodinu zaduženom za podru?je jugoisto?ne Europe. Doti?ni nas je uputio u gra?u same knjižnice. Najprije nam je pokazao plan same zgrade, predstavivši nam svaki odjel posebno. Istaknuo je da Britanska knjižnica vrlo vjerojatno ima više gra?e što se ti?e hrvatske povijesti, nego Nacionalna knjižnica u Zagrebu. Zanimljiv je bio podatak, da Britanska knjižnica mora otkupljivati ve?inu gra?e izdane u Hrvatskoj, dok npr. Srbija ugovorom na državnoj razini svaki novi primjerak šalje u njihovu knjižnicu. Kolika je važnost ove ustanove, govore same brojke; 150 milijuna primjeraka na svim poznatim jezicima i u svim formatima: knjige, novine, magazini... Upravo to je ?ini jednom od najve?ih u svijetu. Istoga dana, u 12:30 h prema rasporedu imali smo predavanje na „London School of Economics and Political Science“ (Londonska škola ekonomije i politi?kih znanosti) jednom od najstarijih londonskih sveu?ilišta. Tema predavanja bila je „Sovjetska kapitulacija: Kabul, Berlin-Waršava, Moskva.“ Zadovoljstvo je biti u krugu ljudi iz ?ijih sam knjiga u?io, stjecao svoje znanje. Istaknuo bih Stephena Kotkina, uglednog znanstvenika sa sveu?ilišta „Princeton“ u SAD-u, koji je održavao ovo prvo predavanje. Arne Westad, poznati povjesni?ar, na ovom znanstvenom skupu prezentirao je i svoju novu knjigu o Hladnom ratu („Camridge History of the Cold War“) u tri sveska. Uz prigodni domjenak, ovaj povjesni?ar „svjetskog kalibra“ pozdravio nas je s par rije?i na hrvatskom. U razgovoru sam ga pitao: „Da li bi se ponovno odlu?io na pisanje knjige“ (koju je izdao nakon sedam godina), uz smijeh je rekao: „Da vjerojatno ne bi, te da su mu sre?om u periodu pisanja djeca bili tinejdžeri, pa oko njih nije imao previše posla“. Poslijepodne nam je bilo predvi?eno za odlazak u „British Museum“ (Britanski muzej) koji se nalazi nekoliko ulica dalje. U ovom zdanju prakti?ki možete vidjeti cijelu povijest svijeta. Svaki kontinent posebno je obra?en, a za sve detaljno obi?i, potrebna su barem dva dana. Muzej prepun ljudi, pa se ?ini da se unutar njega nalazi ?itav jedan grad. Na ve?er u hostelu upoznajemo Talijana iz Milana, tako?er povjesni?ara. ?ovjek pod „gasom“ nam je ipak zorno predo?io politi?ku situaciju u svojoj zemlji. Iznena?eni smo njegovim stajalištem, te kritikama koje upu?uje vladi Italije. Izgleda da ni kod njih nije sve tako „bajno“. Rano ujutro u petak vlakom smo krenuli za Cambridge, te tako upoznali unutrašnjost Engleske. Iznena?en sam onim što sam vidio. Cambridge je tako miran, „normalniji“ za život. Osje?a se studentski život. Grad Cambridge je staro sveu?ilišno mjesto u Ujedinjenom Kraljevstvu. Udaljen je približno 80 km sjeveroisto?no od Londona, okružen mnogobrojnim manjim mjestima i selima. Sveu?ilište „Cambridge“ je drugo najstarije anglofonsko sveu?ilište na svijetu koje radi neprekidno od osnivanja (prvo je sveu?ilište Oxford). Moto sveu?ilišta je: „Hinc lucem et pocula sacra“, što na latinskom zna?i: „Odavde svijetlost i dragocjeno znanje.“ Sveu?ilište se u razli?itim analizama stalno svrstava me?u pet najboljih sveu?ilišta na svijetu i ocjenjuje se kao najbolje europsko sveu?ilište. Sastoji se od niza zasebnih sveu?ilišta (Clare College, King´s College, Queens´ College, Trinity College, St. John´s College...). Na „Clare College-u“ do?ekao nas je tako?er naš ?ovjek, predava? na sveu?ilištu, gospodin Josip Glaurdi?. Poveo nas je u obilazak. Še?emo kroz divno ure?ene parkove, zelenilo dominira svuda oko nas, te opušta. U jednom od parkova smo sjeli da predahnemo. Dio nas „zbija šale“, dok ostatak traži prikladno mjesto za zapaliti cigaretu. Ru?ak u studentskom restoranu, uz staroengleski štih. Prostorija je golema, a studenti jedu zasebno od profesora, tj. profesori imaju vlastiti stol koji je malo uzdignut u odnosu na prostoriju. Na zidovima izložene slike strogih lica, najpoznatijih li?nosti sveu?ilišta. Nakon toga u posjetu smo i protestantskoj crkvi u sklopu sveu?ilišta, a ispod nje, u podrumu se nalazi studentski pub, kojeg vode sami studenti. Rijetkost takve vrste. U centru grada kupujemo karte za vožnju ?amcem (punt) po rijeci Cam. Taj posao vode sami studenti kojima je to izvor dodatnih primanja. Ukrcao sam se na jedan od ?amaca kojim kormilari jedan nadasve zanimljiv momak. Kaže nam, da je i on jedan od studenata sveu?ilišta, te nam u stilu vodi?a sve potanko objašnjava. Tko je htio mogao se i sam okušati za kormilom ovog plovila. Ja sam probao i brzo pohvatao konce. Na njegovom „Trinity Collegu“ studirao je i sam princ Charles, ali nije baš briljirao s ocjenama. Kaže: „Ma nisam ni ja baš pametan, ali dobro igram ragbi pa me zato drže ovdje“! Prasnuli smo u smijeh. Nezaboravna vožnja! Po izlasku s plovila spustili smo se do grada, uživaju?i u povoljnim cijenama lokalnih pubova. Upoznali smo napokon „doma?eg Engleza“ koji je za „nevjerovat“ bio u Hrvatskoj. Kad smo ga pitali koje je gradove posjetio, kaže: „Zagreb, Dubrovnik“, o ovom potonjem govori s puno superlativa. Ponovno smo u vlaku za London. U subotu nas je ?ekao posjet srednjovjekovnom dijelu Londona. Slikali smo se uz „The Tower“, srednjovjekovnu tvr?avu koja ?ini jednu od središnjih gradskih to?aka i nalazi se na isto?nom rubu povijesnog središta Londona uz samu sjevernu obalu rijeke Temze. Ogromne „mase“ ljudi ?ekaju ulaz u jezgru koja je podijeljena na nekoliko dijelova. „London Tower“ je do sredine 20. stolje?a služio u vojne svrhe i kao zatvor za pojedine važne zatvorenike. Danas se u „London Toweru“ ?uva kruna kraljice Elizabete II. te kraljevski dragulji. Spiralne stepenice vodile su nas kroz centralnu kulu gdje je izloženo oružje, probao sam „nategnuti“ engleski luk. Nakon kratke pauze, i potrage za izgubljenim kolegom nastavili smo dalje. Iz starog krenuli smo u poslovni dio Londona. Neboderi zaklanjaju nebo. Stali smo ispred katedrale „St. Pauls“ (sv. Pavla), najpoznatije engleske crkve. Ona je po dužini druga najve?a u svijetu (141,10 metara), odmah iza crkve sv. Petra u Rimu. Nasuprot njoj nalazi se „Bank of Britain“ (Britanska banka). U vrijeme ru?ka, posjetili smo obližnju talijansku pizzeriju na preporuku profesora. Prosje?na cijena pizze je oko 10 funti. To je uistinu dobar primjer skupo?e življenja u Londonu. Nakon svega što smo prošli i vidjeli, još su cijene odje?e i obu?e nekako „najnormalnije“ našim prilikama. Popodne je bilo slobodno, ali smo ga iskoristili za odlazak do „Westfielda“ najve?eg trgova?kog centra Europe, pa tko voli neka izvoli. Nave?er smo ponovno izišli u no?ni život, da bi upotpunili sliku ovog multinacionalnog grada. Ljudi su svakako srda?ni, ali takvi i moraju biti kad u kona?nici sve pla?aš. Jedino se još nisu dosjetili napla?ivati kisik! Sutradan nam se smiješila Hrvatska, ali smo jutro odvojili za posjet „Imperial War Museumu“ (Ratnom muzeju) koji se nalazi na drugom kraju grada. Sam vanjski izgled zgrade je fascinantan. Odmah na ulazu iznena?enje, cijela eskadrila vojnih zrakoplova Drugog svjetskog rata zaka?ena o strop. U prizemlju su izloženi razni modeli tenkova koji su odradili svoj dio povijesti. Primje?ujem njema?ki „Panzer“, ruski „T-34“... Tu je i „Little boy“, atomska bomba koja je ba?ena na Hirošimu. Zavirujem u model britanske podmornice u kojoj je realisti?no prikazan život posade u ratnim uvjetima. Prvi kat zgrade zauzimaju razli?iti prikazi sudionika Prvog svjetskog rata. Izvorno su prikazani uvjeti u kojima su ti vojnici živjeli i ginuli. Englezi su uspjeli rekonstruirati ?ak i smrad koji je bio u rovovima! Tu se ne možete puno zadržati. Na prvom katu nalazi se i prostor posve?en Drugom svjetskom ratu, koji je isto tako dojmljiv. Poseban dio ove zgrade odvojen je za žrtve „holokausta“. Napravljena je maketa logora „Auswitz“ u kojem je bezrazložno umoreno oko 1.000.000 ljudi. Na drugom katu su prikazani moderni ratovi našeg doba, od Korejskog, Vijetnamskog, Bliskoisto?nih sukoba, do Pustinjske oluje... Na povratku u hostel uzeli smo naše stvari, odjavili se i krenuli put aerodroma „Stanstead“. Leti se u 17:50 h. Dva sata leta i u Kaštelima smo! Svugdje je lijepo, ali kod ku?e je ipak najljepše. Toni Milanovi? 25. rujna 2012.
O autoru: Toni Milanovi? ro?en je u Sinju 1988. godine. Osnovnu i srednju školu završio je u rodnom gradu. Na Sveu?ilištu u Zadru magistrirao je stru?ni studij povijesti i stekao titulu mag. hist. Trenutno je apsolvent na studiju lingvistike. Nositelj je stipendije Sveu?ilišta u Klagenfurtu za 2011. (ljetna škola u Bovecu na temu: „Utjecaj pada Berlinskog zida na prostor Alpe-Jadran“). Objavljivao je u studentskom ?asopisu ROSTRA, Cetinskim vrilima i Sinjskim novinama.
|
Ferata |
Teme |
Vijesti |
Sport |
Fotogalerija |
Videogalerija |
Chagar |








