Vani se pokazao pun mjesec, bilo je to negdje oko 20 sati, petak nave?er, kada nas je ispred gradske pivnice u Sinju na brifing pozvao Bruno Pavi? organizator utrke. Svi smo po�urili u privremene prostorije kluba i zauzeli svoja mjesta s osmjehom na licu i nestrpljivim i�?ekivanjem �to ?e nas to ?ekati na drugoj pustolovini koja se zove �Cetina Adventure Race�.

Pomalo se osje?ala ta napetost u zraku sve dok Bruno nije po?eo s 3D prikazom cijele utrke, kada smo se svi zabuljili u platno i pozorno slu�ali �to nas o?ekuje. Nakon par minuta na vrata su zakucali prvoplasirani Bili i Ked�o koji su malo zakasnili pa je Bruno po?eo prezentaciju iz po?etka. Sve je super zvu?alo, nije bilo puno pitanja u vezi utrke nego su se svi onako malo mjerili okom i vrtjeli scenarije u glavi tko bi mogao pobijediti. Svi smo dobili upute i topografsku kartu utrke te smo mogli po?i ku?ama na spavanje.

U 08:30 sati svih 11 ekipa se okupilo u gradskom parku (4 ekipe su otpale najvi�e zbog ozljeda), ostavili smo bicikle i rezervne tenisice, koje ?e nam poslije trebati kad iza?emo iz kanjona. Nakon kratkih uputa, svi smo krenuli prema centru grada gdje je u 09:00 sati pi�toljem je ozna?en start utrke.

Od centra do prve kontrolne to?ke do koje je trebala savladati 500 metara visinske razlike, do�li smo za nekih 45-50 minuta. Tu me je timski kolega Tomislav �igo morao sa?ekati koju minutu, jer sam kasnio za njim. Kada smo se popeli na Visoku (892 mnv) po?elo je pr�iti sunce, stavili smo za�tite na glave i tr?ali prema kontrolnoj to?ki 2.

Izme?u te dvije to?ke je greben Visoke s kojeg puca pogled na more, otoke i sve okolne planine, a to su: Biokovo, Mosor, Svilaja, Dinara i Kame�nica opisano jednom re?enicom �jednostavno fantasti?no�. Tomislav (Gajo) i ja smo tijekom tr?anja po grebenu prestigli jedan tim i do�li na to?ku 2 gdje nas je ?ekala okrepa.

Nakon to?ke 2, trka se nastavlja manjim dijelom po makadamskoj cesti, koja je dobro do�la nakon vrlo uske i pomalo zarasle planinarske staze, ali dobro i svje�e markirane. Ponovno je uslijedio uspon od par stotina metara na planinu Viso?ica s koje smo se strmom planinskom stazom spustili do makadamskog parkinga to?ka 3, koji je ujedno i ulaz u za�ti?eni krajolik Sutina.

Na to?ki 3 uzimamo kacige, koje ?e nam trebati za canyoning, kayaking i poslije MTB. Od to?ke 3 pa do to?ke 4 imali smo tr?anje uzbrdo po asfaltnoj cesti, do jedne male oznake uz cestu koja nas je usmjeravala na ulaz u kanjon rijeke Sutine. Tamo smo trebali prona?i to?ku 4, koja je bila uz malo jezero imena Zelenike te krenuti planinarskom stazicom na kojoj je bilo dosta uru�enih stabla.

Trebali smo se probiti do tog jezerca i obavezno smo?iti do razine vrata, a �iva kontrola te to?ke nas je fotografirala dok smo oprezno ulazili u vodu. Nakon �to smo se doslovno okupali krenuli smo nizvodno do to?ke 5 svladavaju?i sve prirodne, a ujedno jako zanimljive prepreke koje nam je ponudio kanjon Sutine. Iza�li smo iz vode i kretali se veoma uskom markiranom planinarsko stazom koja je pratila rijeku nekih 2 kilometra.

Poslije je ponovno trebalo u?i u vodu koja nas je osvje�avala na najbolji mogu?i na?in, tijekom tih dva kilometra. Gajo i ja smo ugledali jedan tim, koji se probijao kroz vodu i gusto �ipra�je, nekih 20-tak metara ispod nas. Tu smo i njih pretekli te zauzeli ?etvrto mjesto u utrci. Uskoro je uslijedio prvi zadatak, skok u vodu s visine od 10 metara. Imali smo izbor sko?iti ili da nas ?lanovi HGSS �absajlaju�. Po�to je br�i na?in bio sko?iti to smo i u?inili.

Nakon skoka nai�li smo na kameni most koji je ujedno to?ka 5. Ovdje smo se presvukli, nadopunili vodu u bidone i krenuli ve? uzavrelim asfaltom od Lu?ana, preko Karaka�ice do ?itluka, �to je iznosilo ne ba� lakih 8 kilometara, od kojih 1 kilometar kroz polje, a tamo su nas ?ekala mnogobrojna iznena?enja, kao �to su kanali napunjeni vodom, blatnjavi putevi te trave u visini torza.

Napokon smo ugledali rijeku Cetinu i veliki broj kajaka na to?ki 6. To nam je izvuklo veliki osmijeh na lica, jer tada nismo ni znali da smo ?etvrtoplasirani, nismo ih uspjeli pobrojiti od brzine uglavnom smo zaklju?ili da smo me?u prvima. Kada smo sjeli u kajake i po?eli veslati u daljini smo vidjeli tim ispred nas kako �estoko veslaju. To nam je dalo poticaj pa smo i nas dvojica odmah opasno startali.

Nakon otprilike 20-tak minuta veslanja po?eo me hvatati gr? na desnoj nozi, ali sre?om nije me dugo dr�ao. Vrlo brzo nakon toga, po?eo je puhati jaki vjetar i nositi nam vodu u lice �to je naravno i rezultiralo te�im veslanjem. U jednom trenutku smo imali osje?aj kao da veslamo na otvorenom moru. Uglavnom brzo smo do�li do to?ke 7 gdje smo morali izvu?i kajak i vesla na kopno te uzeti bicikle koje smo ostavili na startu.

Tu smo ujedno i saznali da je prije nas 7-8 minuta izi�la iz vode ekipa �Maligana� u sastavu Klari?-Kukuz i �igo. Odmah smo po�urili biciklima do to?ke 8 koja je bila smje�tena na sinjskom aerodromu i tu nas je ujedno ?ekao drugi zadatak, a to je ga?anje lukom i strelicama u metu.

Imali smo po dvije strelice za probu i tri strelice za ocjenu. Ukoliko bi proma�ili jednu strelicu dobili bi 3 minute kazne �to bi u najgorem slu?aju iznosilo ukupno 18 kaznenih minuta, ako bi sve strelice proma�ili. Gajo je pogodio sve tri, nakon ?ega sam i ja pogodio sve tri u metu.

Nakon toga smo mogli biciklima sprintati prema cilju da uhvatimo �to bolje vrijeme i ako budemo imali sre?e zauzmemo tre?e mjesto, jer smo bili u zaostatku samo 7 minuta od tre?eplasiranog tima �Maligani�, a nismo znali kako su ga?ali te jesu li dobili kaznenih minuta.

Ulaskom u cilj i ukupnim vremenom od 5 sati i 43 minute, Bruno nam je rekao da smo osvojili tre?e mjesto jer je ekipa prije nas proma�ila 3 strelice i zaradila 9 minuta kazne, �to nam je davalo prednost od 2 minute.

Utrka je bila veoma zanimljiva, ba� po �mjeri�, ne prete�ka i nimalo laka, a iznosila je 19 kilometara trekinga, 10 kilometara kajakinga, 5 kilometara MTB i zaista najljep�ih 6 kilometara canyoninga u rijeci Sutini nedaleko od Sinja.

Prvi tim koji je do�ao u cilj za 5 sati i 27 minuta bio je tim �Odli?no bez veze� u sastavu Ked�o (Split) i ?ovi? (Gata), treking populaciji poznatiji kao Bili, drugo mjesto su zauzeli na�i gradski rivali s kojima ?emo imati revan� na Cetina adventure race 3, a to je tim �Najbr�i� u sastavu Juri? i Re�i?.

Nakon obilnog ru?ka i potoka piva uslijedila je dodjela priznanja, diploma, medalja i darova za prva tri tima te pokoja izjava za lokalne ?asopise i lokalni radio. Poslije dodjele mogli smo oti?i na dugo o?ekivani tu� te u 21 sat smo pozvani na odli?an party u klub �GAJO� gdje je zabava trajala do sitnih jutarnjih sati.

Hvala klubu avanturisti?kih sportova �Cetina Adventure� i predsjedniku Brunu Pavi?u, koji je vidno dao sve od sebe i napravio jo� jednu puno, puno bolju i zanimljiviju utrku od pro�logodi�nje, a po meni definitivno najinteresantnija i najljep�a pustolovna utrka u Hrvatskoj.