Izvor: Wikipedija

(06/12/10) Danas je blagdan Svetog Nikole zaštitnika djece i pomoraca.

Ro?en je u gradu Patari u Maloj Aziji, u pokrajini Liciji u 3. stolje?u. Imao je bogate roditelje koji dulje vrijeme nisu mogli imati djece, pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji ime dobija po stricu biskupu u Miri, nažalost njegovi roditelji ubrzo umiru i Nikola ostaje sam.

Postaje sve?enik žele?i širiti ljubav i dobrotu. Uskoro mu umire stric, biskup Mire i svi misle da ?e ga Nikola naslijediti. No, on skroman i u strahu od te ?asti bježi u Palestinu gdje živi sama?kim životom. Vra?a se za nekoliko godina upravo kad umire biskup, nasljednik njegova strica. Ovaj puta nije mogao pobje?i te postaje biskup. Od tada no?i provodi mole?i, a dane pomažu?i nevoljnima i šire?i vjeru.

Prema narodnom vjerovanju, ?inio je i ?udesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu, te ga nazivamo i zaštitnikom djece.

U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. godine te je pokopan u Miri, gdje se i danas nalazi sarkofag u koji je neko? bilo položeno njegovo tijelo. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije.

Danas je poznat kao lik koji djecu obraduje svojim darovima. Ta tradicija vu?e korijene iz sljede?e legende.

U blizini roditeljske ku?e sv. Nikole, živio je ?ovjek, nekad bogat, ali izgubio je carsku službu i sav imetak. Imao je tri k?eri, koje bi se mogle udati, ali im nije mogao dati miraza. I nesretni otac odlu?io je trgovati ljepotom i mladoš?u svojih k?eri, da tako zaradi. One su se pomolile Bogu, da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu ?ast i poštenje.

Sv. Nikola nekako je doznao za tu odluku nesavjesnog oca pa uzme vre?icu, napuni je zlatnicima, umota u platno i, prišuljavši se no?u potajno do ku?e, ubaci zamotane zlatnike kroz prozor. Otac onih djevojaka za?udio se, kad je ujutro našao tako veliki novac. Vidjevši kako je svota dovoljna, ?ak i prevelika da ?asno uda jednu k?er, opremio je i dade joj miraz. To se dogodi i po drugi put; na?e, jednog jutra i drugu vre?icu sa zlatnicima. Spremi on i srednju k?er. Dalje pri?a ima dva kraja:

• A kad je i to bilo gotovo, sve mu je nešto govorilo, da ?e onaj dobrotvor i po tre?i put do?i pa ga je u zasjedi ?ekao nekoliko no?i. I doista, baš kad sv. Nikola ubaci svoj dar i za najmla?u k?er, sko?i otac, stigne neznanca i prepozna u njemu Nikolu. Unato? zaklinjanju neka šuti, sretni otac je razglasio po cijelom mjestu radosnu vijest.
• Drugi kraj pri?e ide ovako: Nikola je vidio da ga otac djevojaka ?eka, pa se domislio, popeo na krov i zlatnike ubacio kroz dimnjak. Kako su se na otvorenom ognjištu sušile ?arape, zlatnici su pali u njih, i od tuda dolazi stavljanje poklona bilo u ?arape ili ?izmice, i Djed Mraz koji poklone spušta kroz dimnjak.