U dvorani Matice hrvatske u Zagrebu, a u organizaciji Kluba Sinjana, 15.velja?e 2007., predstavljena je knjiga Valtera Firi?a: Sinjska ferata – 'rera', Zagreb 2007. O knjizi je tom prilikom govorio ugledni novinar i publicist Josip Šentija. Govor Josipa Šentije ve? je objavljen u Cetinskim vrilima, a Ferata ga uz suglasnost autora ponovno objavljuje u cijelosti.

Bilo je to godine devetsto i tre?e...

Izvor: Cetinska vrila   Piše: Josip Šentija

Stota godišnjica Sinjske ferate, slavne Rere, povod je obnoviti uspomene ne samo na znamenitu lokalnu prometnicu izme?u Sinja i Splita, nego i na vrijeme i okolnosti kada je izgra?ena i kad je prometovala. Gospodin Valter Firi? dao nam je svojom monografijom zaista lijep poticaj da se prigodno vratimo, makar i letimi?no, u ono ve? davno Rerino doba da pokušamo do?arati i ljude koji su joj bili suvremenici. Stjecajem životnih okolnosti, ja sam za Reru i osobno bio vezan. Zbog toga ?e ovo što ?ete pro?itati biti zapravo neka vrsta skladbe u dva stavka, u povodu Rerine stote godišnjice.

Izmr?ene table 

U poznatoj hrvatskoj budnici u po?ast banu Jela?i?u uvodni stih glasi: 'Bilo je to godine devetsto i tre?e…'. Budnica je, kako znamo, skladana u zažarenim društvenim prilikama, kad je ondašnja hrvatska javnost, ogor?ena politikom bana Khuena Hedervaryja, zazivala Jela?i?ev duh da Hrvatima iznova pomogne u borbi protiv ma?arizacije. S obzirom na to da je Sinjska ferata nastala iste godine – 1903., i u vrlo sli?nim okolnostima koje su inspirirale budnicu, mogli bismo možda i mi zapo?eti prisje?anje na jubilej istim stihom: 'Bilo je to godine devetsto i tre?e…' koja je kako znamo, bila vrlo burna i po mnogo ?emu zna?ajna godina u op?oj hrvatskoj povjesnici.

Hrvatska je tada bila pod tu?inskim vlastima: jedan je njezin dio bio pod vlaš?u Pešte, drugi pak pod vlaš?u Be?a (u okviru iste Austro-Ugarske Monarhije). Podijeljenost zemlje na sjevernu, banovinsku Hrvatsku, i južnu, dalmatinsku Hrvatsku, bila je razlogom i motivom glavnih politi?kih bitaka koje su vodili svi hrvatski naraštaji u drugoj polovici devetnaestog i prvoj polovici dvadesetog stolje?a.

Godina 1903. jedna je od žarkih godina u stoljetnoj borbi za narodno jedinstvo, za teritorijalnu i politi?ku cjelovitost, za financijsku samostalnost te za pravo na uporabu hrvatskog jezika u svim javnim ustanovama i na željeznici. Sinjska ferata je ve? na samome svome po?etku vrlo znamenit regionalni fragment te op?enarodne borbe. Vrijeme je to kad se u sjevernoj Hrvatskoj, u Zagrebu, Zapreši?u, Križevcima i drugdje , žestoko prosvjeduje protiv službene prevlasti ma?arskog jezika u javnim ustanovama i u željezni?kom prometu. Ma?arske kraljevske željeznice (Magyar kiralyi Allamvasutak) bile su klju?ni simbol ma?arske prevlasti nad Hrvatskom.

Borba za javnu uporabu hrvatskog jezika na željeznicama bila je, me?utim, samo jedan od vidova op?e politi?ke borbe koju su vodili tadašnji naraštaji, i koja je završila upravo odlaskom Khuena Hedervarya s banske stolice u Zagrebu. Te godine naša Rera još nije bila ni krenula iz Splita prema Sinju, a prosvjedi su i ovdje izbili, gotovo na cijeloj njezinoj tek izgra?enoj trasi. Upravo zbog jezika! Autor Firi? donosi citat iz izvješ?a koji je tih dana donio Narodni list, upozorivši kako je neposredno prije otvorenja pruge, izostala radost, a: '…uzrujanost po?inje rasti danomice. Na nekim mjestima tu?inski su natpisi ve? posve izmr?eni. Oružnici moraju paziti na svaku tablu… U zadnju subotu /prije sve?anog otvorenja/ … uz grobni muk bijaše otvorena željezni?ka pruga Sinj – Split. Silni oružni?ki aparat bio se je ve? mnogo prije postavio za ?uvanje protunarodnih tabli…' (Valter Firi?, Sinjska ferata – 'rera', str.25).

Austrijske su vlasti u Hrvatskoj, po istome obrascu po kojem su postupale ma?arske vlasti u Slavoniji, odlu?ile da natpisi na tek izgra?enoj pruzi Split – Sinj budu na njema?kom jeziku. Imena postaja (štacija, kako su ih ljudi u žargonu nazivali), kao i table s tehni?kim upozorenjima – trebale su biti ispisane i istaknute na njema?kom jeziku. Narod ih je uo?i otvorenja pruge u ogor?enju uništio, ili, kako je to so?no kazano u ondašnjem novinskom izvješ?u: 'narod ih je izmr?io'.

Neodrživo je ono što je nemogu?e

U uvjetima politi?ki i upravno podijeljene Hrvatske, narod je disao jednim duhom. I na sjeveru i na jugu, i na istoku i na zapadu ve? tada geografski ocrtane hrvatske 'kifle', težnje za slobodom i državnom samostalnoš?u bile su jednako snažne i ustrajne. Posvuda je isticano pravo naroda da javne ustanove i promet u njima, budu obilježeni narodnim, hrvatskim jezikom, te da se u financijama tu?a ruka skine s hrvatskog džepa! Pro?i ?e, me?utim, gotovo stotinu godina dok se ostvare ti 'narodni zahtjevi'. Stjepan Radi? i Vladko Ma?ek saželi su ih dvadesetih i tridesetih godina u geslo: 'Moja lisnica u mom džepu, moj apuška o mom ramenu!', a mnogo desetlje?a poslije hrvatski prolje?ari u parolu o '?istim ra?unima'. Navedeni programi i ciljevi sustavno ?e biti ostvareni tek potkraj dvadesetog stolje?a u nezavisnoj i slobodnoj Republici Hrvatskoj.

U kakvim je prilikama u po?etku dvadesetog stolje?a, u doba nastanka naše Rere, živio hrvatski narod na sjeveru i na jugu Domovine, sažeto je i snažno izložio Juraj Biankini pred zastupnicima Carevinskog vije?a u Be?u, upravo u prosincu 1903. godine: 'Još više nego u Bosni i Hercegovini udara mi u o?i bezumnost naših državnika pri ne?uvenoj politici koja se ve? preko tri decenija tjera u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji. Ne samo što Dalmacija nije združena s Hrvatskom, kako to zahtijevaju i sami nagodbeni zakoni, nego se ondje još tjera takva politika, koja ravno vodi do državno – pravno – narodnog i gospodarskog uništenja, te narod užasno ogor?ava i zgraža. Dalmacija sve više ekonomski nazaduje, jer nema one jedine željezni?ke sveze preko Hrvatske, koja bi mogla spojiti zemlju s Monarhijom i strategi?ki ju osigurati. Pu?anstvu 97% hrvatskom nare?uje se u svim c.k. uredima Dalmacije talijanski i njema?ki. Osiromašivanje i iznarodivanje – to vam je, moja gospodo, jezgra politike naše Monarkije u Dalmaciji… Hrvatska je najcrnji list nepravednosti i neharnosti u povijesti Habsburške Monarkije…' (cit. Prema: Janko Ibler, Hrvatska politika 1903., Zagreb 1914., str.249.).

Austro - Ugarska je u to doba gradila lokalne prometnice, ali ne one koje bi povezivale hrvatske zemlje, i koje bi napokon, kako kaže Biankini, i samu Monarhiju 'strategi?ki osigurale'. (U Zagreb se u to doba iz Splita išlo preko Trsta, ili Rijeke. To je bila hrvatska stvarnost!). Ova Biankinijeva vjerodostojna dijagnoza stanja izre?ena je upravo dva mjeseca nakon što je Sinjska ferata puštena u promet.

Solidarnost koju su ondašnji hrvatski naraštaji na sjeveru iskazali u prosvjedima protiv uporabe ma?arskog jezika na željeznicama i u javnom životu, i na jugu, u Krunovini Dalmaciji, protiv dominacije njema?kog i talijanskog jezika na tek izgra?enoj 'ferati', ta ?e solidarnost, prema tvrdnji povjesni?ara Janka Iblera, ostati zauvijek najuznositijom pojavom u ovoj burnoj godini 'devetsto i tre?oj'.

Stanje koje je opisao Juraj Biankini ve? je upu?ivalo na krupne zaklju?ke o neodrživosti te o mra?nim izgledima za budu?nost Austro-Ugarske Monarhije. Ante Trumbi?, drugi hrvatski zastupnik u Carevinskom vije?u u Be?u, koju je godinu poslije otišao i korak dalje, pa je u svom Sutonu Austro-Ugarske Monarhije, na temelju vlastitih iskustava i zapažanja, Biankinijevu dijagnozu preobli?io u kona?nu prognozu, u obliku izreke iz rimskog prava, utvrdivši: Impossibilia nemo tenetur! tj. Neodrživo je ono što je nemogu?e!

U takvim okolnostima ondašnje Hrvatske, izgra?ena je naša uskotra?na željeznica u dužini od 45 km. Bio je to jedan od posljednjih javnih pothvata umiru?e austrijske Carevine. Sinjska ferata bila je zamišljena kao dio ve?e i šire željezni?ke mreže koja bi srednju Dalmaciju povezala sa zapadnom i središnjom Bosnom, dakle, sa zemljom koja je stolje?ima, sve do naših dana bila maternicom hrvatskoga puka. Pruga prema Sinju bila je izvorno zamišljena kao odvojak od te šire mreže, da bi na kraju ostala jedini fragment planiranog prometnog sustava bosansko – dalmatinskih željeznica. Sve o tome kako je nastala i kako je kao takva opstala govori nam vrijedna spomen knjiga Valtera Firi?a.

FERATA U MOM SJE?ANJU

Dopustite mi da o Reri iznesem nešto iz posve osobne perspektive, kao što sam uostalom najavio na po?etku ovoga osvrta Bilo je to godine…

Malo je danas živih ljudi iz sinjskoga kraja koji pamte feratu iz prve polovice njenog vijeka od nepunih šezdeset godina. Voljom Providnosti ja, evo pripadam skupini onih koji su je doživjeli u drugoj polovici njenog vijeka, od tridesetih pa do njezinoga kraja, po?etkom šezdesetih.

Ro?en sam kad se ferata primicala svome tridesetom ro?endanu. A ro?en sam tik pokraj njezina kolosijeka u Brnazima. Prvih petnaestak godina proživio sam u vrlo bliskoj obiteljskoj i prostornoj vezi s njome. Zbog toga, sve što ?u ovdje o vlastitom doživljaju ferate iskazati, bit ?e možda i sentimentalno, možda i previše osobno, pa vas molim da mi na tome ne zamjerite.

Sinjska ferata u mojemu je sje?anju nešto poput ku?ne uspomene. Ona je gotovo doslovce željeznica iz moga djedovskog i o?inskog dvorišta. Za odrasle u obitelji bila je izvor rada i zarade za život, a za nas djecu trajan povod dvorišne strke i veselja. Sve što mi se u djetinjstvu zbivalo, zbivalo mi se pod prozorima obiteljskog doma, tik uz feratu. Obiteljska ku?a moga pradjeda Ivana i djeda Ante nalazila se u Brnazima, u podnožju Strane, brijega koji se proteže od Pavi?a nebesa do Bori?a, kako smo nekada nazivali malu borovu šumu na kraju brijega kod Kukuzovca. Upravo je jugoisto?nim podnožjem toga brijega, izme?u Brnaza i Radoši?a 1903. izgra?ena trasa ferate. Kolosijek je doslovce prošao preko dvorišta djedove prizemne nastambe. To je zapravo bila više koliba, nego ku?a u pravome smislu rije?i. Krov joj nije bio ni od kamenih ni od glinenih plo?a, opeka, kupa (po venecijanski), nego do odrezaka trske, to jest od ševara, kako je u doba mleta?ke vlasti u sjevernoj Dalmaciji svijet nazivao taj gra?evinski materijal. Naši su ubogi preci pokrivali i pregra?ivali svoje skromne nastambe upravo ševarom, pa se za takve ku?e govorilo da su od ševara ili ševarate ku?e. I kad je 1903. kroz selo po?ela prolaziti dotad nevi?ena ?eli?na grdosija, iz koje su ?etiri puta dnevno rigale ognjene iskre, dogodilo se ono što se moralo dogoditi: jednog ljetnog dana slap iskara iz dimnjaka lokomotive pao je na ševarat krov djedove nastambe i ona je za?as izgorjela. Ne znam to?no godinu kad se to dogodilo, ali iz obiteljske predaje zaklju?io sam da je to moglo biti ve? u prvim godinama ferate, svakako prije Prvog svjetskog rata.

Djedu su, dakako, tadašnje Austrijske željeznice isplatile odštetu, a on je onda tim novcem izgradio pravu ku?u, nešto podalje od pruge, na lokaciji do koje iskre iz lokomotive nisu dopirale, ?ak i kad bi ih bura s Kamešnice raznosila.

U onoj nastambi uz prugu, što je uništena u požaru, rodili su se prvi potomci djeda Ante, me?u njima i moj otac Stipe, kasniji željezni?ar, ?ovik od ferate ciloga svog života. To?nije, ondje se rodila prva polovica Antinih sinova i k?eri, od ukupno njih šesnaestero, od kojih je na životu do zrele dobi ostalo devetero. Djed je Ante uz novoizgra?enu ku?u prislonio potom jednu manju, potleušicu, koju su svi u velikoj i razgranatoj obitelji zvali ku?om, to jest ku?icom. Ne znam kakvu je stvarnu svrhu djed bio namijenio ku?i, ali ?im je bila ozidana postala je prava i doslovna ra?aonica. U njoj je baka Pera iz roda Šimi?a iz Glavica, nastavila ra?ati svoju brojnu djecu. A kad su stigle prve nevjeste, Luca, Kata, Matija, Šima, ku?a je postala prometnija: u njoj su ra?ale i svekrva i nevjeste. U njoj sam se i ja rodio.

Tako je, stjecajem okolnosti, od pojave ferate uz djedovo dvorište, poslije požara što ga je prouzro?ila, izgra?en novi dom velike djedove obitelji, a uz dom još i pravo porodi?no rodilište u kojem je moja majka Luca bila glavna babica jer je bila prva nevjesta u domu Šentijinih.

Ferata ?e utjecati i na daljnju našu sudbinu novim doga?ajima koji su uz nju bili izravno povezani. Na po?etku Drugog svjetskog rata, ve? u ljeto 1941., okupacijske vlasti Talijanske vojske izgradile su na podvornicama moga oca Stipe i strica Joze pravu i doslovnu vojnu tvr?avu – tri bunkera i baraku za smještaj pedesetak vojnika. Objekt je bio izgra?en uz samu prugu nasuprot našim ku?ama, tridesetak metara zra?ne linije podalje od njih. Prakti?ki su stara djedova ku?a, i nove nastambe koje su uz nju dogra?ene, pa i ku?a moga oca, s druge strane pruge, bile u 'žici', kako se tada govorilo, to jest, u užem sigurnosnom pojasu što su ga talijanski vojnici izgradili kao svoj glavni stražarski punkt na pruzi od Sinja do Klisa, da bi prugu zaštitili od eventualnih diverzija i napada partizana iz Mosorskoga i Dinarskoga partizanskog odreda. Sve do 8. rujna 1943. talijanski su vojnici odlazili prema Dicmu i Dugopolju na izvi?anje i ?uvanje pruge. Ali na vijest da je Italija kapitulirala, žurno su se spakirali i otišli prema Splitu. Sutradan je pak iz Sinja krenula njema?ka vojska, jedinice divizije 'Prinz Eugen', koje su se prethodno bile zra?nim mostom od Mostara prebacile na Piket. Neke su naše obitelji prethodne no?i pobjegle, pa smo sutradan promatrali iz Donjih Glavica kako nestaje u plamenu i dimu sve ono što je na našem imanju bilo nastalo uz feratu i što je dijelom živjelo od nje. Prethodnice njema?ke vojske, što je prodirala prema Splitu, po?ele su pucati i paliti sve nauzgoru oko napuštene talijanske utvrde, procijenivši da bi tu mogle nai?i na prvi otpor u svome prodoru prema Splitu. Tako je poslije ove pohare ferata i sve uz feratu, oko naših ku?a opustjelo do jeseni/zime 1944./45., to jest, do kona?nog oslobo?enja Sinja i Splita, kada se Rera ponovno oglasila, ovog puta svojim u?estalim kliktavim zvižducima od Rupotine do Sinja. Živo se sje?am prvoga velikoga zbora što su ga u zimu 1945. usred Brnaza bile sazvale partizanske vlasti, na kojemu je Petar ?olak, glavni govornik, izgovorio jednu od niza gromkih parola kojima je navješ?ivao sretnu i bezbrižnu budu?nost. Rekao je doslovno: 'Narode, ne?e više biti ni poreza, ni financa, ni žandara. Sve ?e biti vaše. I feratom ?ete se voziti besplatno!'

Ferata je, dakako, obnovljena i vozila je. No samo su prve vožnje bile besplatne.

Ljudi su se u prvo vrijeme katkada znali šaliti s ?olakovom najavom džabaluka na ferati. Sjetili su ga se kad je 1962. Rera kona?no stala i zašutjela pa su so?no narodski prokomentirali: 'Bogme je ?olak imao pravo, nema više ni pare za feratu!'

Kad kažem da sam sa Sinjskom feratom bio povezan obiteljski i prostorno, onda to zna?i još i ovo:

Moj otac Stipe, od mladosti do umirovljenja bio je željezni?ar, bio je ?uvar pruge, ili vakter, kako se tada govorilo, prema nazivlju iz austrijskih vremena. Radio je na dionici pruge od Klisa do Mravinaca i Solina, a obitelj je živjela u Klis-Kosi; potom je bio službenik na postajama u Solinu i Splitu, a na kraju u Sinju. ?esto me vodio sa sobom kad je obilazio prugu, osobito kad bi bile dozrele smokve i drugo vo?e na zemlji uz feratu.

Prve vožnje doživio sam kad sam s ocem subotom ili nedjeljom iz Splita i Solina odlazio na djedovinu u Brnaze. Stotine sam puta kroz prozor iz ferate radoznalo upijao uzbudljivu školjku Rupotine, a s Klisa onu uvije ?arobnu sliku Splita, mora i Bra?koga kanala… A onda, poslije Klisa, uvijek izazovne i tajanstvene kamene predjele oko Dugopolja, Koprivna, Prosika, Dicma, Mojanke i Kukuzovca. Pa onda uvijek iznova doživljavao uzbu?enje i radost u brzoj završnoj vožnji kroz Brnaze, prema štanciji u Sinju.

Kad je otac premješten na službu u Sinju, perspektiva mi se ferate, naravno, promijenila, jer mi je postala ?ak bliža, nekako još prisnija. Svaki njezin prolazak kroz Brnaze prema Splitu, pokraj ku?e koju je otac sazidao prije povratka u rodno selo, u meni je uvijek iznova izazivao ?ežnju za jugom, morem, za Radunicom u Splitu, gdje sam proveo prve godine djetinjstva, s djecom lu?kih radnika, fakina i željezni?ara, koji su radili na stanici i u splitskoj luci, a živjeli upravo u Radunici. Svaki je predve?ernji povratak ferate iz Splita, u mom srcu izazivao pravu radost, jer je strojovo?a ?estom svirkom lokomotive oglašavao svoj povrata u Sinj. Meni se to uvijek ?inilo veselim oglašavanjem ferate na povratku u njezin pravi dom, pa sam se tim zvižducima radovao kao nekoj predve?ernjoj muzici, ne znaju?i da strojovo?a zapravo upozorava svijet da prugu ne prelaze nesmotreno. Jer, znalo je biti i nesre?a i nezgoda, u kojima bi stradale i ovce i magarad, a katkada i ljudi.

I to se doga?alo. Na desetak prijelaza kroz Brnaze, od Budimira, Vu?kovi?a i Šabi?a do Ivi?a i Šentija, nije bilo brklje, nego samo Andrijini križevi s upozorenjem 'Pazi na voz!', prema službenom jeziku Jugoslavenskih državnih željeznica.

Nezaboravni su i ljudi iz sela koji su radili na ferati, kao pružni radnici. predvodio ih je Janko Ivi? Masteli?, ?ovjek iz prvoga susjedstva, rastom nizak, ali vrlo živahan. Radni kumpanjon moga oca. Kao predradnik svakog je jutra poslije odlaska ferate prema Splitu, sa svojim radnicima gurao malo otvoreni vagon, ustvari radnu platformu, nazvanu vaguncin, s alatom za održavanje pruge: lopate, ?eki?e, krampove (maškline), poluge (?uskije)… Išli bi prema Dicmu i popravljali što je trebalo popraviti na pruzi. Na povratku kroz Brnaze Janko je autoritativno, s rukom na ko?nici, upravljao vaguncinom, koji se prema Sinju spuštao silom inercije, i svaki put bi i on i radnici radosno dozivali i pozdravljali svakoga tko bi se zatekao na pješa?koj stazi uz prugu. Kad bi se pak iz Sinja sam vra?ao prugom do svoje ku?e usred Brnaza, neumorno bi uvijek nešto pr?kao oko šina i pragova, brinuo se da pruga bude uredna, da svaki kamen?i? iz naslaganoga tucanika (škalje) bude na svome mjestu, da gornji stroj pruge bude skladan, cakum-pakum, kako se govorilo. ?inio je to i šakama i nogama pa su se seljani ?esto znali šaliti s Jankom, pitaju?i ga pla?aju li mu državne željeznice posebno za cipele koje tom svojom neumornom skrbi za prugu nemilice haba.

Svijet je živio uz feratu i s feratom, a mnogi nami?u?i od nje pla?u za život. Za život siromaški, jednostavan, trudan, ali uznosit. Od ku?e se samo u nuždi odlazilo. Zato je ferata na razli?ite na?ine služila ljudima, a oni njoj. Kakva god da je bila, od po?etka, pa, mogli bismo re?i do svoga kraja, ipak je bila odre?eno sredstvo moderniteta. Preko nje je strujao i dolazio za ono vrijeme dinami?niji, brži i raznovrsniji život. Njome se odlazilo u Split kao u pravi grad, odlazilo se na splitski Pazar, ali i na zabave i provode kakvih u Sinju nije bilo. Odlazilo se na Hajdukov plac kraj Plinare, osobito kad bi Hajduk igrao sa svojim velikim takmacima. Poslije Drugog svjetskog rata mi smo gimnazijalci i druga sinjska mladež u velikim skupinama znali feratom odlaziti na utakmice u Split, i radosno se vra?ali kad bi Hajduk pobijedio…

Ferata je za svijet koji je živio uz njezine tra?nice bila i orijentir u vremenu: zvono s Crkve Gospe Sinjske ?uli smo kad bi zvon do nas donosile sjeverne struje sa Svilaje. Jutarnji pak zvižduk ferate uvijek je to?no oglašavao zoru, a ve?ernji, na povratku iz Splita, da je vrijeme kada djeca i perad moraju na po?inak…

Za naraštaje koji su živjeli u doba ferate sve je ovo ve? dalek prošlost. A za ovaj novi svijet, koji je odrastao poslije šezdesetih, feratina satnica i sve što je uz nju vezano, pripada sada ve? prošlom svršenom vremenu, vremenu naših predaka. Pa ipak, ferata je opstala u svakidašnjem govoru ljudi koji i danas žive uz nekadašnju prugu, premda su se rodili poslije. Kad mladi ljudi žele nekoj livadi, nekoj njivi, ili šumarku odrediti to?an položaj, još spontano spominju staru željeznicu pa kažu: 'Dolje, ispod ferate…', ili 'Tamo, poviše ferate…'. Od ferate pak ostala je samo trasa bez tucanika, koja danas služi kao seoski put prema Sinju. Samo stariji možda i danas na tome putu, kad njime prolaze, ?uju fantomske zvižduke Sinjske rere.

Djedovi i o?evi današnjih naraštaja putovali su feratom do Splita dva i pol sata. Današnji naraštaj udaljenost do Splita svlada za dvadesetak minuta. Oni mla?i i nestrpljiviji stignu možda i prije, ako imaju bolji automobil i ako voze lu?e. Jer vjerojatno misle da su bolji gospodari vremena, no što su bili njihovi pretci iz doba ferate. Samo Providnost zna koliko se u tome varaju.

U svakom slu?aju, lijepo je ve?eras biti ovdje i doživjeti da su nam Klub Sinjana i gospodin Firi? sa svojom monografijom, pružili prigodu da svi zajdeno sudjelujemo u prisje?anju u po?ast Sinjskoj ferati – Reri, koja nam svima nešto zna?i, bez obzira na naše godine i mjesta boravka.