Ispis
Operacija 'Peru?a'
Subota, 29 SijeÄŤanj 2011
peruca

Piše: Branimir Petri?evi?, brigadir u miru

U 2011. godini obilježavamo osamnaest (18) godina od hrvatske oružane akcije osloba?anja brane Peru?e i okolnih naselja. Vremenskim odmakom suo?eni smo s pojavama zaboravljanja nekih doga?aja, kao i aktera (naših susjeda) koji su htjeli okupirati Cetinsku krajinu.

Srpske snage, predvo?ene ratnim zlo?incem Ratkom Mladi?em, 17. rujna 1991. zauzele su i okupirale branu Peru?u. Petar Šimac 20. rujna 1991. dolazi u Sinj, te uz Krizni štab op?ine Sinj i Luku Džanka1, paralelno preuzima vo?enje i zapovijedanje. Svoje istureno zapovjedno mjesto (IZM) postavlja u Donjim Glavicama na ran?u Mustang.

Tako?er, preuzima glavnu ulogu u pregovorima sa pukovnikom Ratkom Mladi?em i pukovnikom Mi?om Vlaisavljevi?em.

Glavni stožer Hrvatske vojske dana 25. rujna 1991. obavješ?uje, da je Vrhovni zapovjednik Hrvatskih oružanih snaga dr. Franjo Tu?man naredio da se sva oprema i imovina bivše JNA ima staviti na raspolaganje Hrvatskim oružanim snagama na cijeloj teritoriji Republike Hrvatske.

Petar Šimac dogovara sporazum s predstavnicima garnizona JNA o odlasku vojske iz Sinja i s poligona Kukuzovac. Naime, sporazum je postignut s VPO u Splitu (admiral Mile Kandi?), pod ?ijom je komandom bio Kukuzovac, da se evakuacija izvrši u pravcu Kupresa. Me?utim, nastala je reorganizacija vojne uprave JNA, a Kukuzovac je dodijeljen zapovjedništvu Knin. Stoga je na zahtjev 9. Kninskog korpusa, evakuacija izvršena prema Kninu. Odlazak jugoarmije iz Sinja po?eo je 27. rujna 1991. Petar Šimac odlazi na ispra?aj JNA. Zahtjeva od Kriznog štaba op?ine Sinj, da ljudi koji su radili kao gra?anske osobe na službi u JNA u 594. inženjerijskom puku (zv. Kula) nadgledaju što vojska odnosi zavisno o dogovoru2.

U vrijeme zasjedanja Kriznog štaba 3. listopada 1991., Petar Šimac i Matko Raos odlaze na pregovore u selo Hrvace. Potpukovnik JNA Ivan Vla?i? pritvorio ih je u podrumu jedne ku?e, te ih držao sve do 16,00 sati, kada su se svi kamioni JNA vratili iz Sinja i otišli prema Kninu. JNA odvla?i cjelokupno naoružanje i opremu Teritorijalne obrane (Split – Imotski - Omiš) i velike koli?ine eksploziva TNT. U branu Peru?a postavljaju šest tona eksploziva tri nitro toluola (TNT)3, a Ratko Mladi? u pregovorima sa Petrom Šimcem prijeti njenim miniranjem i urušavanjem.

U lipnju 1992. nabavu eksploziva vrše: Dušan Stojsavljevi?, Milan Bogovac, Marko Ba?kovi? i Slobodan Ba?kovi? iz vojnog skladišta u Sv. Roku. Dovezli su tri tone TNT-a, kojeg uskladištavaju u farmi Branka Borkovi?a u selu Otiši?. Dodatna nabava eksploziva stiže iz Štaba TO-a Knin uz odobrenje kapetana Slavka Ožegovi?a.  

U javnim glasilima se pro?ulo da je brana minirana, pa je trebala do?i mješovita komisija sa hrvatske i srpske strane sa pripadnicima Europske zajednice. Eksploziv se ponovo po?eo vaditi sa ciljem da se prikaže da brana Peru?a nije minirana. Eksploziv se uskladištava u pogonu tvornice Dalmatinka u Vrlici, a klju?eve drže veterinar Miloš Babi? i njegov brat ?edo Babi?. Zapovijed da se ponovno postavi eksploziv unutar brane Peru?a, dali su Milan Babi?, Borislav ?uki?, Ilija Priji? i Dragan Karna4.

Operacija Peru?a    

Dolaskom i preuzimanjem tzv. ruži?aste zone 1992. od strane snaga UNPROFOR-a, protivni?ke snage povukle su se 10 km od crte razdvajanja, a pripadnici UN-a rasporedili su se na samoj HE Peru?a. Ovo je jednim dijelom smanjilo opasnost od neprijateljskog djelovanja i prijetnji urušavanjem brane.

Britanski ?asnik iz sastava vojnih promatra?a Mark Nicholas Gray, shva?aju?i svu opasnost prijetnje srpskog miniranja brane, onesposobio je osigura? koji je držao preljevnu ustavu. Obaranjem preljevne ustave iz jezera je po?elo ispuštanje vode pa je maksimalni vodostaj akumulacije do?ekao dan miniranja s oko 6 metara nižim vodenim stupcem5. Da je vodostaj u trenutku miniranja bio na maksimalnoj razini, brana bi, ustvrdili su kasnije svi hrvatski i brojni me?unarodni eksperti za visoke brane, sigurno bila srušena.

Odluku o rušenju brane Peru?a, donijeta je na najvišem politi?kom vrhu u Beogradu. General Štab Vojske Jugoslavije (GŠVJ) dao je zapovijed ministru obrane tzv. SAO Krajine Stojanu Španovi?u, Milanu Babi?u, a usuglašena je sa komandantom pograni?ne jedinice milicije Borislavom ?uki?em, na?elnikom štaba pograni?ne jedinice milicije Ilijom Priji?em. Snage UNPROFOR-a nisu sprije?ile zlo?ina?ki ?in GŠVJ da realizira svoju prijetnju. Vo?eni slijepom mržnjom i željom da uzvrate hrvatskim snagama radi pretrpljenog vojnog poraza u akciji Maslenica (od 21. sije?nja) vojne snage srpske paradržave tzv. SAO Krajine krenule su u osvetni?ki pohod6.

Odnos snaga 

Tijekom izvo?enja napadnih djelovanja omjer u ljudstvu bio je 1:3 u korist neprijatelja, dok je odnos u topništvu i oklopništvu bio gotovo izjedna?en, s malom prednoš?u na strani neprijatelja.

Neprijatelj je na Vrli?kom pravcu imao Li?ane, pograni?ne jedinice milicije i 1. lbr Vrlika, oko 1.500 pripadnika.

U izvedbi operacije Peru?a angažirane su postrojbe HV-a:

- 1. bojna 16. domobranske pukovnije kojom je zapovijedao Zlatko Rogulj (Zdravko Banovac), a zapovjednik bojne Zoran Smoljo. Zapovjedno mjesto domobranske pukovnije nalazilo se u zaseoku Radan, selo Hrvace. Bojna je imala ?etiri satnije: 1. satnija Hrvace, 2. satnija Vrlika, 3. satnija Maljkovo, Potravlje, Satri?, Zelovo i 4. satnija Biteli?, Vu?ipolje. Brojno stanje bilo je oko 450 ljudi, a u akciji je sudjelovalo oko 150 ljudi.

- Samostalna domobranska satnija Kijevo koja je sastavljena od mještana sela Kijeva, nalazila se na položaju Dubo va vrata – Vrdovo - Maglaj. Zapovjednik satnije bio je Marko Gojevi?. Zadatak postrojbe bio je sprje?avanje uvo?enja neprijateljskih snaga iz podru?ja Koljana i BiH. Sudjelovalo je oko 90 ljudi.

- Kako je 126. brigada bila angažirana na južnom ratištu, na sinjskom bojištu ostale su male snage Takti?ke Grupe (TG – 3) oko 50 ljudi, koje su bile na odmoru. Zapovjednik te borbene skupine bio je Ante Podrug (Mate Mr?en). Protuoklopna skupina iz 141. brigade oko 30 ljudi i vod Vojne policije oko 25 ljudi (Ante Jenji?).

- Djelatnici (?asnici i do?asnici) SOOV-a Sinj7. Dana 27./28. sije?nja na zahtjev 126. brigade (Ante Kotromanovi?a) podignut je Interventni vod i ekipa saniteta (dr. Luka Plazibat). Dana 28. sije?nja u 21,00 sati vrši se smjena ljudi sa drugim vodom. Dana 30. sije?nja, u?vrš?enjem položaja u s. Maljkovu i Potravlju, postrojba SOOV-a povla?i se iz borbenih djelovanja. Zapovjednik 1. voda bio je pokojni Slavko Baturina, a zapovjednik 2. voda Nikica Tomaševi? (Zoran Vidi?). Tako?er, sudjelovala je i bitnica minobaca?a 120 mm (Orlove stijene) kojima je rukovodio Ivan Jenji?. Sudjelovalo je oko 80 ljudi.

Sveukupno bilo je uklju?eno oko 500 ljudi.

Cilj operacije

Cilj napada HV-a bio je osloboditi branu i širi prostor brane HE Peru?a, otkloniti opasnost i sprije?iti katastrofalne posljedice vodenog vala iz peru?kog jezera u slu?aju miniranja brane, te zauzeti dominantne visove na Svilaji kako bi se otklonila ugroza neprijatelja u širem podru?ju Sinja.

Zamisao operacije je bila iznenadnim i brzim napadnim djelovanjem, posebno ustrojenih manjih snaga, potpomognutih topništvom i oklopništvom, nanijeti gubitke neprijatelju te osloboditi klju?ne zemljišne objekte i obraniti ih od protunapada neprijatelja.

Prije bojne zada?e raspored snaga neprijatelja bio je sljede?i:

Li?ani dolaze sa haubicama i minobaca?ima u selo Potravlje, a u selo Civljane stižu dva VBR-a Ognja. Kapetan Željko Tišma vrši raspored postavljanja jednog VBR-a kod Borkovi?a farme, a drugog u okrug Koljana. Ratnu tehniku i streljivo neprijatelj je postavio na položaje koji su mu omogu?avali brzo premještanje i uvo?enje u borbu, te potporu postrojbi u bojnom rasporedu. Na položajima za obranu bilo je oko 2/3 ljudstva od ukupne popune postrojbi, dok je 1/3 bila u Vrlici. Komandant pravca bio je major Milan Korica8.

1. lbr Vrlika bila je razmještena duž crte razdvajanja: Razvale Maovi?ke - Konjska glava - s. Otiši? - Bilandži? greda – Tavnica – Opsjenjak - Brav?ev Dolac – Budim - Vješti? Gora.

Tijek operacije

Potpuno neplanirano, pri završetku operacije Maslenica na sinjskoj bojišnici provedena je oslobodila?ka akcija HV-a ?ime je kona?no otklonjena prijetnja srpske vojske o potapanju brojnih naselja u donjem toku Cetine što bi ugrozilo više od 30.000 nedužnih stanovnika i njihove imovine locirane nizvodno brane obuhva?aju?i sva mjesta do grada Omiša kao i sam Omiš.

Komanda 7. korpusa 25. sije?nja 1993. zapovijeda podre?enim postrojbama za organizaciju obrane na pravcima Zadar – Benkovac i Zadar – Obrovac. U zapovijedi procjenjuju:

a) Neprijatelj ne?e odustati od planirane operacije. O?ekivati je da sredi operativni raspored, dovede i pregrupiše snage i završi 1. etapu operacije, tj. ovladavanje linijom D. Karin – D. Viki?i uklju?uju?i Obrovac.

O?ekivati je da ?e izvršiti napad na Drniš i HE Peru?u, u cilju ovladavanja tim objektima. Na Miljeva?kom platou poja?ao je snage, a na Sinjsko-vrli?kom pravcu, pored 126. br. ZNG, dovodi snage ekvivalenta jedne brigade.

b) U cilju stabilizovanja obrane, te stvaranje uslova za p/n9,

NARE?UJEM

1.- Na pravcu Zadar – Benkovac i Zadar – Obrovac, organizovati odbranu koju ešalonirati po dubini.

2.- Izvršiti smenu zamorenog ljudstva, koje izvu?i u dubinu i odmoriti.

3.- Otpo?eti sa fortifikacijskim utvr?ivanjem i zapre?avanjem, zašto angažovati formacije inžinjerijske jedinice i raspoložive specijalizovane jedinice. Mobilizaciju tih jedinica obezbediti preko MO za Sjevernu Dalmaciju.

4.- Na svim nivoima komandovanja razradite i vodite borbena dokumenta, posebno odluke, radne karte, planove veza i dokumenta KZ10.

5.- Obezbedite KM11 i me?uprostore, a posebno pravce koji sa planine Velebita, Dinare, Mose?a i Svilaje izvode ka borbenim rasporedima jedinica Korpusa.

6.- Sa jedinicama vojne policije, kroz formiranje punktova i patrola, obezbedite kontrolu jedinica, posebno pripadnika korpusa.

7.- Pratite postupke UNPROFOR-a i spre?ite oružane i druge oblike sukoba sa istima.

8.- Problem izbjeglica dajte u nadležnost civilne vlasti, a preko snaga UNPROFOR-a obezbedite izvla?enje tela poginulih pripadnika korpusa i mesnog stanovništva.

9.- Dostavite predlog za aktivna dejstva, u cilju povratka PZT12.

10.- Poboljšajte PoOB13 i obezbedite racionalni utrošak municije.

11.- Uz operativni izveštaj, dostavite u prilogu podatke o poginulim, ranjenim i nestalim pripadnicima sa generalijama i pripadnosti jedinici.

12.- Redovno dostavljajte operativne izveštaje, svakodnevno do 17,00 ?asova sa stanjem u 16,00 i vanredne po potrebi14.

Neprijatelj prima dojavu iz Sinja (Bosa Rasti?) i Splita preko Sime Gaji?a da ?e uslijediti napad HV-a. Zvani?nu dojavu o napadu prenijeli su pripadnici UNPROFOR-a u Kninu dva dana prije napada. Glavni štab u Kninu krivim informiranjem Borislava ?uki?a uvjeren je da se hrvatske snage uz 126. brigadu na podru?ju Sinja oja?avaju sa još jednom brigadom. Slobodan Despini? prisje?aju?i se tih doga?anja izjavio je sljede?e: Na Vrli?kom pravcu bilo je oko 1500 pripadnika Li?ana i PJM, a dana 26. sije?nja 1993. godine iz komande u Civljanima je javljeno da se o?ekuje napad i da se ?vrsto drže položaji15.

Borislav ?uki?, Mile Marti? i Simo Gajica, 26. sije?nja 1993. zapovijedaju pripadnicima pograni?ne jedinice milicije da na brani Peru?a - Alebi?a kula, blokiraju pripadnike kenijskog bataljuna UNPROFOR-a, koji su u to vrijeme držali položaje. Pod okriljem no?i manja skupina iz Knina došla je na Peru?u, preuzeli kontrolu nad branom. Dolaskom na mjesto gdje se nalazi kamp UNPROFOR-a, nije bilo potrebe za nikakvom posebnom intervencijom. Pripadnici Kenijskog bataljuna su upoznati sa navedenim aktivnostima, a major Gašinga bio je u neposrednom kontaktu sa komandom pograni?ne jedinice milicije u Civljanima.

U ranim jutarnjim satima 27. sije?nja 1993. postrojba UNPROFOR-a povukla se vozilima u Vrliku, a neprijateljske snage oko 16,00 sati zapo?ele su dovla?iti teško topništvo na Babi?a brig i prostor oko brane Peru?a. Potom su srušili most koji je bio sastavni dio brane s kona?nom namjerom da miniraju i sruše cijelu branu kako bi vodenim valom (460 milijuna prostornih metara) potopili sve što se nalazi u donjem toku rijeke Cetine.

U podru?je sela Peru?a dovoze haubice sa kojima zapovijeda Dragan Arnaut, te pomo?nici Milan Knez, Mirko Kre?ak. Tako?er, dovoze tri minobaca?a 120 mm sa komandirom Nenadom Brki?em, te tri ZIS-a na ?elu sa komandirom Filipom Zagorcem. Zauzimaju položaje na Alebi?a kuli, Potravlju, Maljkovu i Otiši?u. Pripadnici iz Like zauzimaju položaje na brani Peru?a i iznad brane u okrug Bori?a.

Akciju su isprovocirali pokreti i prijetnje neprijateljskih snaga. Izvidnici 3. bojne uo?ili su grupiranje neprijateljskih snaga u selima Potravlje i Satri?, nakon ?ega se odmah izdaje zapovijed o podizanju vojne spremnosti na najvišu razinu, mobilizaciji ljudstva i pripremi za vojna djelovanja.

Pripadnici 126. brigade Ivan Buljan i Ante Buljan upadaju u zasjedu u blizini brane Peru?e. Pripadnik pograni?ne jedinice milicije iz Laktaca Željko Nikoli? ubija pripadnika HV-a Antu Buljana, a ?uro Prtljaga ranjava Ivana Buljana. Druga skupina ?etnika, ?oko Škarica, ?uro Kova?, Jovan Bili?, Petar Kruni?, Mladen Šorgi? i Milenko Usti? sa Li?anima nastavili sa mu?enjem Ivana Buljana. Škarica je htio Ivanu presuditi nožem. Me?utim, Jovan Bili? dobio je zapovijed da ga dovede u komandu Borislavu ?uki?u. Kod ?uki?a je nastavljena tortura, stavljanjem lanca oko vrata, stezanjem i nanošenjem ozljeda. Ivan je u sretnim okolnostima ostao živ.

U Vrlici 27. sije?nja, zapovjednik I lake Vrli?ke brigade Milan Korica i kapetan Mom?ilo Medi? izlažu plan miniranja brane Peru?a. Nakon izloženog plana, komandant Borislav ?uki? u 17,30 sati, zapovjedio je da se krene prema Peru?i. Prijevoz marti?eve milicije izvršen je autobusom. Dolaskom u selo Potravlje morali su na kra?e vrijeme zaustaviti i skloniti, jer je uslijedilo topni?ko djelovanje 126. brigade.

Zapovjednik domobranske bojne Zoran Smoljo, kada je uo?io kretanje srpskih snaga, samoinicijativno bez zapovijedi nadre?enih zapovjednika, topništvom je otvorio paljbu po cesti, sa ciljem da sprije?e dolazak ve?ih srpskih snaga iz smjera Vrlike.

Snage HV-a koje su bile raspore?ene na tom podru?ju tijekom ve?eri su se organizirale. U tijeku no?i 27./28. sije?nja okupile su se raspoložive snage, djelatnici SOOV-a, TG-3 koje su bile na odmoru.

U me?uvremenu prošla su tri kamiona prekrivena ceradom u kojima je bio eksploziv. Dolaskom neprijatelja na Peru?u pripadnici HV-a vrše osvjetljavanje sa svjetle?im raketama. U to vrijeme na?elnik inženjerije I lake vrli?ke brigade vojske rsk bio je Petar Bjelobrk. Bjelobrku je Borislav ?uki? doslovno zapovjedio: Inžinjerac, u 03,00 sati ima da se nacrtaš, da bude kompletna jedinica, svi ljudi na okupu. Ima brana da leti u zrak!16

Iskrcavanje i postavljanje eksploziva obavljeno je do 03,30 sati u no?i. Tada ih je postrojio Borislav ?uki? i rekao: Imamo velike snage oko Peru?e. Mi smo no?as stavili eksploziv u branu za svaki slu?aj. Želim da to bude stru?no odra?eno, kako vidite došao je inženjer iz Beograda. Obavijestiti ?u i hrvatsko Vrhovništvo da smo na branu stavili eksploziv.17

Tijekom jutra, Dragan Dragi? Lukin radio vezom kontaktira Ratka Mladi?a koji je dao zapovijed da se eksploziv aktivira. Borislav ?uki? zapovijeda da se vojska povla?i u selo Otiši? na sigurnu udaljenost i da ?e dignuti branu u zrak.

Komandant Vrli?kog pravca major Milan Korica je zapovjedio da se sva sredstva ukrcaju u vozila, te da se zapale objekti i unište papiri od pograni?ne jedinice milicije koji budu tu zate?eni. Krivoši? Jovo pali komandno mjesto u Peru?i, te na kamione tovare naoružanje i opremu. Petar Bjelobrk18 zajedno sa Milom Bogovac po zapovijedi nadre?enih u 10,15 sati aktivira 30 tona eksploziva sa udaljenosti 812 metara (Derven). Naboji su eksplodirali ali brana unato? teškim ošte?enjima nije popustila što je sprije?ilo katastrofu velikih razmjera.

Odmah nakon detonacije postrojbe HV-a su krenule u napadna djelovanja. Istovremeno admiral Sveto Letica telefonom zapovijeda Škarpi da obustavi napad. Škarpa odgovara da više nije u mogu?nosti zaustaviti napad.

Za to vrijeme traju artiljerijski sukobi, te slijedi pješadijski napad od strane HV-a. Sa srpske strane su tukla i dva Ognja hrvatske ciljeve poviše sela Potravlja prema Svilaji. Pripadnici voda Crna Giza, Damir Vardi?, Željko Cvitkovi? upali su u minsko polje, gdje su bili ranjeni i preko motorole tražili pomo?. Ante Kotromanovi? sa borbenom skupinom prvi je došao do ranjenih i pružio pomo?, kao i izvla?enje iz minskog polja. Tako?er, traži od zapovjedništva 126. brigade da se tenkovi uklju?e u borbena djelovanja; me?utim tenkovi nisu uporabljeni (nisu imali goriva).

Hrvatska vojska je ubrzo ovladala kompletnim podru?jem oko brane Peru?e, te izbile na crtu: Umac tt 1120 – Gornji Kunci – Babi?a brig tt 507. HV ukopava se i radi obranu na crti borbenih djelovanja, gdje je sve i po?elo nadnevka 16. rujna 1991., i to:

lijevo: Maljkovo – Potravlje – Zelovo – Svilaja;

desno: Biteli? – Dabar – Vrdovo - Maglaj;

Vrli?ka brigada se u rasulu povla?i prema Vrlici i Kninu. Pripadnici tih jedinica na terenu po?eli su se pani?no povla?iti sa položaja Alebi?a kula i brane Peru?a. Na putu prema Maljkovu zaustavljali su ih komandiri vodova: Krivoši? Jovo, Arambaši? Petar, Kre?ak Mirko. Neke pripadnike postrojbe su uspjeli vratiti, ali je ve?i dio snaga bio u pani?nom bijegu. Prilikom bježanja sa položaja Peru?e, Alebi?a kule, te Maljkova i Potravlja prema Vrlici se stvorila velika kolona. Slobodan Despini? izjavio je slijede?e: (…) u to vrijeme se tu našlo i mnogo starješina iz Knina: pukovnik Savo Radulovi?, kapetan Slavko Ožegovi?, te bezbjednjaci: Jovo Vitas iz Knina i Ilija Kneževi?, major Preo?anin ?uro i drugi. Prisustvo tolikog broja starješinskog kadra, te nedostatak informacija iz Knina urodili su da se sve prepusti stihiji (…).19

Istovremeno sa ovim bježanjem neprijatelja, bježi i gotovo cjelokupno stanovništvo sa podru?ja Otiši?a. Dio se uspijeva probiti prema Kninu, dok ostale pripadnike zaustavlja civilna i vojna policija i vra?a ih na formiranje nove crte obrane u selu Otiši?.

Neprijatelj uspostavlja crtu obrane: Ra?eni - Paljike - Raba - Kota 408, te položaji u Dragi?a (Ševi?a greda). Artiljerija se razmješta na položaju pokraj Deni?a ograde, a minobaca?i 120 mm se razmještaju na obali ispod Svilaje.

General Milisav Sekuli? o aktivnostima oko Peru?e napisao je slijede?e: Glavni štab ?e požuriti da ve? 28. januara uputi i drugo nare?enje komandi Dalmatinskog korpusa. Zahteva?e i držanje brane Peru?e po svaku “cenu“… Traženo je zatim da se pouzdanim snagama zameni Cetinska ?eta, koja je branila Peru?u. To je ujedno dokaz da je Glavni štab tek tog dana shvatio da Hrvatska vojska priprema napad na Peru?u.

 Nepristrasnim zaklju?ivanjem, lako se izvodi i zaklju?ak o radu Glavnog štaba Srpske vojske Krajine u toku 28. januara. Bio je smušen i sa elementima panike. Nare?enjima na nare?enja, ništa se nije moglo posti?i, izuzev gubljenja poverenja kod pot?injenih komandi. Tog dana hidroelektrana Peru?a je ve? bila pod kontrolom hrvatske vojske. Brigada koja je branila pravac Sinj – Vrlika (Vrli?ka brigada) bila je u rasulu i neupotrebljiva. O tome se i ne govori u izveštaju komande Dalmatinskog korpusa.20

Dokumenti Komande vojske RSK pokazuju kojim se sredstvima služe pri tom optužuju?i hrvatske snage, da su hrvatski diverzanti htjeli srušiti branu HE Peru?a. Neobjektivnim i neto?nim informiranjem o doga?ajima, broju hrvatskih snaga i gubicima hrvatskih vojnika, žele opravdati pretrpljeni poraz i povla?enje prema Vrlici – Kninu.

Ministar obrane, pukovnik Stojan Španovi? 28. sije?nja 1993. poslao je zahtjev Zapovjedništvu UNPROFOR-a, da sprije?i mogu?i napad hrvatskih snaga na podru?ju HE Peru?a. Španovi? u svom zahtjevu napisao je: U 18,00 ?asova 27. januara 1993. godine ustaško hrvatske snage otpo?ele su sa opštim napadom prema brani HE Peru?a. Napad je podržan snažnom artiljerijom, a izvodi se više pravaca. Posebno su jaka dejstva sa planine Svilaje u bok našim snagama.

Istovremeno su na HE Peru?a pokušali ubaciti DTG ja?ine oko 40 ustaško-hrvatskih vojnika koji su imali namjeru da razbiju snage UNPROFOR-a i izvrše diverziju na HE Peru?a aktiviranjem postavljenog eksploziva.

U cilju pomo?i snagama UNPROFOR-a kao i spre?avanju ovakvog teroristi?kog akta sa mogu?im teškim ljudskim, materijalnim i ekološkim posljedicama angažovali smo dio snaga i osujetili plan DTG.

Likvidirano je nekoliko pripadnika ustaških snaga, više ih je ranjeno, a jedan od komandira je zarobljen.

Napominjemo da je agresor izvršio predhodne pripreme. Pored mobilizacije i grupisanja snaga iselio je stanovništvo nizvodno od brane. O?ito je da su hrvatske vlasti spremne i žrtvovati branu Peru?a samo da bi opravdali izvršenu agresiju na teritoriju Republike Srpske Krajine i okrenuli javno mnijenje protiv srpskog naroda zbog mogu?e katastrofe nastale rušenjem brane.

O svim ovim pripremama pravovremeno je izveštena komanda sektora “JUG“. Agresor je u toku izvo?enja b/d svojom artiljerijom dejstvovao po tri punkta UNPROFOR-a, i to: HE Peru?a, osmatra?ka stanica na objektu Zrnac i osmatra?ki punkt u s. Potravlje, zaseok Proli?. Molimo da se preduzmu hitne mjere od strane snaga UNPROFOR-a, kao i preko Saveza bezbednosti UN na osudi ovakvih postupaka ustaško-hrvatske strane. Zbog posebnog zna?aja objekta HE Peru?a, posebno sa aspekta spre?avanja katastrofe, našim snagama uporno ?emo braniti HE Peru?a.21

Ovim aktivnostima je završena akcija Peru?a. U operaciji je oslobo?ena brana Peru?a i okolna naselja: Satri?, Maljkovo, Potravlje, D. Biteli? i Dabar, u površini od 140 ?etvornih kilometara.

Prigodom o?evida izvršenog na licu mjesta od strane Istražnog centra Županijskog suda u Splitu, obavljenog 28. sije?nja 1993., na brani Peru?a prona?en je licnasti PVC elektri?ni kabel duljine 812 m, koji se proteže iz temelja zv. galerija brane sve do ceste koja vodi u pravcu Sinja, a završava u borovoj šumici Derven, neposredno do nadzorne to?ke UNPROFOR-a. Na kraju kabela prona?en je induktorski kondenzatorski stroj oznake IKM-1000, proizveden 1968., 21. oktobar iz Kragujevca, vlasništvo Vojna Pošta 2191 bivše JNA.

Temeljem seizmoloških mjerenja, obzirom na karakteristike brane, utvr?eno je da je u tijelo brane postavljeno ukupno 30 tona eksploziva TNT-a, a koji eksploziv je aktiviran induktorskim kondenzatorskim strojem, i to preko razgranate i me?usobno povezane specijalne mreže elektri?nih vodova pomo?u kojih je aktiviran detoniraju?i štapin, te eksploziv.

Na temelju vješta?enja koje je obavila stru?na komisija Hrvatske elektroprivrede u suradnji sa sudskim vještakom dipl. ing. Ivom Filipovi?em ustanovljeno je da se ukupna šteta izazvana miniranjem brane Peru?a cijeni na 25.550.142 DEM.

Zapovjednik Operativne Zone Split, brigadir Ante Gotovina šalje komisiju da ispita u?inkovitost vo?enja i zapovijedanja 126. brigadom. U kratko vrijeme komisija, kojoj je bio na ?elu admiral Davor Domazet – Lošo (Ante Škori? zv. Barba), dala je prijedlog o smjenjivanju Zdravka Škarpe. Istovremeno admiral Davor Domazet - Lošo održava nekoliko sastanaka sa vojnim i politi?kim strukturama op?ine Sinj, glede postavljanja novog zapovjednika 126. brigade. Za zapovjednika 126. brigade postavljen je Ante Kotromanovi?.  

Gubici

Hrvatska strana

Poginuo je Ante Buljan, pripadnik 126. brigade. Ivan Buljan je ranjen i zarobljen, a naknadno je razmijenjen. Ranjeni su Damir Vardi?, Željko Cvitkovi? i Stipe Bilandži?. U neposrednoj blizini brane, uslijed eksplozije naboja TNT, nekoliko pripadnika TG- 3 je lakše ozlije?eno.

Agresor

Na položaju Alebi?a Kula, neprijatelju je ostao jedan PAT 20/3, te minobaca? 82 mm sa znatnom koli?inom streljiva. Zarobljena su dva neprijateljska pripadnika (Ognjen Tadi? novinar i snimatelj Predrag Marjanovi? iz Sarajeva (Pale)), a to?an broj ozlije?enih i stradalih vojnika sa srpske strane nije poznat.  

Obnova brane

Paralelno sa aktivnostima HV-a, brzo su djelovali svi subjekti, Civilna zaštita, inženjerija HV-a, firme sa podru?ja op?ine Sinj i šire sa cjelokupnom mehanizacijom, privatnici sa osobnim kamionima i drugim strojevima, kako bi sprije?ili još ve?u katastrofu. Dvodnevnom intervencijom utvr?ivanja i sanacije ošte?enja brane Peru?a sa svim snagama, sprije?ena je katastrofa koju bi prouzro?ilo izlijevanje vodenog vala iz Peru?kog jezera.

S obnovom brane po?eto je odmah nakon oslobo?enja jer je razorena brana prijetila urušavanjem pa je izvršeno nasipavanje materijala (gline) na površinski dio brane. Sa sanacijom brane tj. vra?anjem u prvobitno stanje kre?e se nakon potpisivanja ugovora izme?u izvo?a?a radova Konstruktor inženjeringa te vlasnika brane HEP-a. Za sanaciju brane Peru?a, idejni, glavni i izvedbeni projekt, 1996., kao voditelj projekta zaslužan je prof.dr.sc. Josip Rup?i?, dipl. ing. gra?evine.

Na Me?unarodnom sudu za ratne zlo?ine, zbog zlo?ina po?injenih tijekom napada na podru?je bivše op?ine Sinj, podignute su optužnice po zapovjednoj odgovornosti protiv Ratka Mladi?a, Milana Marti?a, Milana Babi?a i drugih. Tako?er, na Županijskom sudu u Splitu od 14. listopada 1996. i od 11. ožujka 1997. godine, optuženi i osu?eni su pripadnici paravojnih srbijanskih postrojbi zv. Peru?ka grupa (zarobljeni u Operaciji Oluja).22 Potrebito je ista?i, da su na podru?ju Cetinske krajine mu?ki ubijani civili, zarobljeni pripadnici HV-a i redarstvenih snaga R. Hrvatske. ?injenica, neposredni izvršitelji i njihovi nalogodavci ni nakon 20 godina nisu dostupni pravosu?u.

Milan Babi? prona?en je mrtav u pritvoru u Den Haagu, te je objavljeno da je po?inio samoubojstvo. Po zanimanju je bio stomatolog, a u po?etku stvaranja srpske pobune u Hrvatskoj nalazio se na funkciji gradona?elnika Knina. Milan Babi? pred Me?unarodnim sudom za ratne zlo?ine, izme?u ostalog izjavio je sljede?e:

Izlazim pred ovaj Tribunal sa dubokim osje?ajem sramote i kajanja. Dozvolio sam sebi sudjelovati u progonu najgore vrste protiv ljudi samo zato što su bili Hrvati a ne Srbi. Žaljenje koje osje?am zbog toga je bol sa kojim moram živjeti ostatak života. Molim moju bra?u Hrvate da oproste bra?i Srbima. Preklinjem moj srpski narod da ostavi prošlost iza sebe i okrene se budu?nosti gdje ?e dobro, suosje?anje i pravda na neki na?in olakšati rezultate zla u kojemu sam i sam sudjelovao.

*Popis svih sudionika akcije 'Peru?a' bit ?e objavljen u knjizi Srbijanska agresija na Cetinsku krajinu 1990.-1992.

(kraj)

 

      BILJEŠKE:

  1 Dana 22./23. rujna 1991. godine, sukob Luke Džanka i Ivice Romca zbog ingerencija (raspodjele naoružanja koje su dostavili "Klub Sinj-Zagreb"), te za nekoliko dana Luka odlazi iz Sinja. Kratko vrijeme zapovjednik Grada bio je pokojni Ante Bili?, a 7. listopada 1991. godine odlazi u Ston.  Ante Bili? traži od Biuka, da stavi za zapovjednika bilo koga samo ne smije uzeti bezbjednjaka, ostali mogu. Bili? izme?u ostalog izjavljuje: Za MES se ve? tri dana javljaju Spli?ani. O?ito je, ja ?u biti najkrivlji kad odem. Vi ste pogriješili što ste odredili Šimca da pregovara, a taj Šimac je ve?i dio svog radnog vijeka proveo s Mladi?em. Da je drugi ?ovjek razgovarao bilo bi više koristi za Sinj. Ja ?u odrediti kako ?e se oružje disperzirati. Najvažnije je da se sad oružje ne otu?uje. Od sada Bazini se ne može dati ništa.  Pokupio nam je sve kao hr?ak. ?abo i ostali ispadaju iz igre. Imat ?ete našeg ?ovjeka kapetana prve klase zaduženog za te stvari. Imat ?emo problema da Petri?evi? u?e u sastav brigade jer on je dosad djelovao samostalno. Zapisnik Kriznog štaba od 07. 10. 1991. godine, u posjedu autora.
  2 Dnevnik doga?anja KŠ-a op?ine Sinj, 27. rujna 1991. godine. Petar Šimac izjavljuje, ?inim sve da “sve“ (ne) “odnesu“. Dokument u posjedu autora.
  3 Izjava kapetana JNA Ivana Babi?a, od listopada 1991. godine, u posjedu autora.
  4 Izvor: Izjava komandanta TO-a Otiši? Slobodana Despini?a od 6. 9. 1995. godine. Dokument u posjedu autora.
  5 Izvor: Izjava Vlatka Bandala.
  6 Isto, Slobodan Despini?.
  7 Ve? u listopadu 1992. GSHV-a procijenio je da je nužno formirati jednu satniju od djelatnika SOOV-a Sinj, zbog angažiranja 126. brigade na južnom ratištu.
  8 Isto, Slobodan Despini?.
  9 Protiv napad.
10 Kriptozaštite.
11 Komandno mjesto.
12 Privremeno zauzeti teritorij.
13 Protuoklopna borba.
14 Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995. Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata - Zagreb. Dokumenti, Knjiga 7. „Dokumenti Vojne Provenijencije Republike Srpske Krajine“ (sije?anj-lipanj 1993.), Zagreb, prosinac 2009., str. 41, broj 25. Komandant pukovnik Milan ?ilas.
15 S. Despini?, isto.
16 Izjava Jovana Bili?a i Petra Bjelobrka VP-i i istražnom tužitelju 1995/96 godine.
17 Izjava J. Bili?, Isto.
18 Nakon miniranja brane, za svoje zasluge Bjelobrk je u službi napredovao. Po?etkom 1994. godine, postavljen za na?elnika ABK zaštite, a od sije?nja 1995. godine, do akcije „Oluja“, bio je na položaju pomo?nika komandanta za pozadinu.   Zarobljen u operaciji „Oluja“, a 1997. godine, osu?en na 15 godina zatvora.
19 Isto, Slobodan Despini?.
20 M. Sekuli?, Knin je pao u Beogradu, str. 63-65.
21 Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995. Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata-Zagreb. Dokumenti, Knjiga 7. „Dokumenti Vojne Provenijencije „Republike Srpske Krajine“ (sije?anj-lipanj 1993.), Zagreb, prosinac 2009., str. 58, broj 38.
22 Rješenje Županijskog suda u Splitu br. Kv-240/96 od 14. listopada 1996. godine, u spisu K-5/96, a koji spis je zajedno sa spisima K-65/95, K-16/96 i K-77/96 postao sastavni dio glavnog spisa K-15/95 u kojem su onda svi optuženici obuhva?eni jednom posebno ure?enom i preciziranom optužnicom od 11. ožujka 1997. godine. Dokument u posjedu autora.