Piše: Irena Cvitkovi?

8. MART – ME?UNARODNI DAN ŽENA

Ro?en na prijelomu stolje?a, u vrijeme velikog industrijskog napretka, ali i velikih turbulencija, kriza i radikalnih ideologija, Me?unarodni je Dan žena, pokazalo se, nosio u sebi korijene protesta i politi?kog aktivizma koji ?e postati nezaobilazni oblici društvenog života. Bilo je to vrijeme kada se žene sve masovnije okupljaju i djeluju, u Europi, Velikoj Britaniji, Americi, sve više lobiraju za svoje pravo glasa. Ta borba kao da je potisnula sve druge aspekte života žena, i revolucionarne promjene dale su se naslutiti.

Sindikati i nezavisna ženska udruženja osnivaju Ligu ženskih sindikata (Women's Trade Union League) kako bi pomogle radnicama u politi?kom i ekonomskom osnaživanju. To je vrijeme teških radnih uvjeta i siromaštva. Vrijeme koje ozna?ava po?etak težnje, potrebe i htijenja, a prije svega odlu?nosti žena da se organiziraju i odlu?no kažu NE tadašnjim uvjetima rada, visini pla?e kojim je taj rad bio vrednovan, kao i Da dostojanstvu, pravu glasa i prihva?anju žene kao istovrijedne i bitne karike koja skupa s muškarcem ?ini društvenu zajednicu.

Godine koje su prethodile povijesnoj 1910. obilježila je snažna spolna segregacija i mali postotak zaposlenih žena u industrijski razvijenim zemljama. One koje su bile zaposlene mahom su radile u tekstilnoj industriji, manufakturi i kao pomo?no osoblje u ku?anstvima. Radile su u vrlo lošim uvjetima i za iznimno male nadnice.

Sve više osnažene i ustrajne u svojoj borbi, 1909. godine u Americi, 30.000 radnica tekstilne industrije organiziralo je i stupilo u štrajk koji je trajao 13 tjedana, tih stotinu dana, štrajkale su za bolji život, za bolje uvjete rada, za bolje pla?en rad... Bez obzira na glad, bez obzira na otkaze, bez obzira na batine, zatvaranja, izdržale su u svojoj borbi i svojim zahtjevima.

Godinu dana kasnije 1910. godine u Kopenhagenu na drugoj Me?unarodnoj konferenciji socijalistkinja, na kojoj je sudjelovalo preko stotinu žena iz 17 zemalja širem svijeta, socijalistkinja Clara Zetkin potaknuta akcijama ameri?kih žena uobli?ila je zahtjev za obilježavanjem jednog dana u godini kako bi žene lobirale za svoje interese. Prijedlog je jednoglasno usvojen, a rezultat je obilježavanje 8. ožujka kao Me?unarodnog dana Žena.

Danas, zagazivši u 21. stolje?e, s odmakom od 110 godina, svjesni smo da smo vra?eni na po?etak pri?e, ono za što su se žene prije sto godina izborile mi smo tijekom zadnjih tridesetak godina postupno gubile. Pravo na rad, na pla?u, na dostojne uvjete rada, pravo na usavršavanje i obrazovanje, a sve to dakako imamo utkano u našem Ustavu koji nam to jam?i, ali naša stvarnost je u totalnoj suprotnosti sa slovom na papiru. Zašto smo zaboravile što se desilo i što je prethodilo danu za koji smo tako olako dopustile da završi u ropotarnici nekih bivših vremena, iako u svijetu on je ostao tamo gdje je i bio, ima svoju povijest i ima svoju težinu.

Vremenski odmak donio je nove porazne, neupitne ?injenice. Danas u štrajk ne može stupiti 30.000 žena koje rade u tekstilnoj industriji jer je ona u Hrvatskoj na izdisaju. Nije se potrebno ograni?iti samo na Sinj i našu okolicu, jer u cijeloj Hrvatskoj scenarij je znatno sli?an, od Dalmatinke, Sinjanke, Uzora, Kamenskog, itd. znamo da su žene koje su radile u tekstilnoj industriji odavno bez posla, pa ako tako postavimo stvari pouzdano možemo konstatirati da su u još gorem položaju od onih 30.000 koje su unazad sto godina štrajkale za bolje uvjete rada i bolje pla?e.

60-tih i 70-tih godina kada je tekstilna tvornica Dalmatinka bila u svom najplodnijem razdoblju, preko tritisu?e obitelji živjelo je od rada u Dalmatinci, a nije suvišno za spomenuti tko je bio okosnica te tvornice, njeno srce i duša. Žene! Žene koje su za svoj rad primale pla?u. Žene koje su imale pravo na topli obrok, pravo na rad, na pla?u za svoj rad, na bolovanje, na porodiljski, na godišnji odmor, na mirovinu. Strah od otkaza, gubitak posla, neisplata pla?e, nekorištenje godišnjeg odmora, nekorištenje porodiljnog dopusta..., sve su to bile nepoznanice tog vremena kad se obilježavao Dan žena, kad se družilo, komuniciralo, živjelo od svog rada, stvaralo i ulagalo.

Naravno da je današnje stanje u tekstilnoj industriji odraz i preslik i ve?ine ostalih podru?ja rada koja su tradicionalno vezana za žensku radnu snagu. U 2008. godini (DZS) žene su ?inile oko 80% svih zaposlenih u zdravstvu, socijalnoj skrbi i obrazovanju, u tkz. ženskim sektorima, a istovremeno porazna je ?injenica da su za obavljanje tih poslova ?ak 20% manje pla?ene u odnosu na muškarce. Segregacija na tržištu rada o?ita je u djelatnostima gdje žene ?ine najve?i dio radne snage, ali istovremeno dobivaju slabije pla?ene pozicije. Tako na primjer u školama, žene su nastavnice ili u?iteljice, a muškarci su ravnatelji, takav obrazac je i u zdravstvu, socijalnoj skrbi, državnim službama i upravama.

Poslodavci žene smatraju manje poželjnom radnom snagom, iako su sklonije i spremnije obavljati poslove ispod vlastite kvalifikacije i razine obrazovanja. Maj?instvo i podizanje djece tako?er u pravilu negativno utje?e na karijeru i primanja žene. Obrazovni status žena u stalnom je porastu, usprkos tome svakodnevno sve ve?i broj žena ostaje bez posla, kao i muškaraca uostalom, ali žena ?e se vrlo teško iznova uspjeti vratiti na tržište rada, a naro?ito ako je ve? na radu provela pola svog radnog vijeka.

Slike tih žena svakodnevno nas gleda iz ekrana, na ulici, na birou za zapošljavanje, na kavi s prijateljicom...u vlastitom ogledalu…

Vratiti zna?aj danu koji neupitno ima povijesnu važnost za ženu mogao bi biti po?etak bu?enja kolektivne svijesti žena da se trebamo same potruditi, nametnuti i angažirati kako bi se naš glas što više ?uo. Žena može sve, sa vlastitim angažmanom, ambicijom, odlu?noš?u i spremnoš?u, a ponajprije vjerom u sebe i vlastite vrijednosti. Na primjer, danas u Hrvatskoj na ?elu tri zna?ajnije politi?ke stranke su žene, na ?elu Vlade je žena, žene su bile kandidatkinje na predsjedni?kom izborima...

Na po?etku, ili na kraju, gdje smo, što želimo, i na koji na?in ostvariti bolje sutra, same se moramo opredijeliti.

Svim ženama koje ga obilježavaju, koje nekad jesu a sad nisu, koje ?e to tek po?eti, a najviše onima koje ?e iznova spoznati što taj dan uistinu zna?i,

Sretan Vam 8. Mart - Me?unarodni dan žena!