Autor: Ranko Budimir

Evo, tako je grah pao. Ovaj put – Bangalore. Južna Indija, idemo bliže ekvatoru. Temperature bi trebale biti oko 32, dolje je sada ono što oni zovu – ljeto. Zima u tom kraju svijeta zna?i da temperatura padne i na 18, a u terminu našeg ljeta njih pogodi kišna sezona. Tad kiša pada svaki dan, kažu otprilike od 16:30 do 18:30. I tako svaki svakcati dan. Vlaga bude ogromna, temperatura isto tako.

Ok, kre?emo. Ovaj put je samo putovanje nešto lakše jer iz Frankfurta ima direktan let. To odmah skrati pri?u za nekakvo presjedanje u Dubaiu, i ukupni let bude nešto kra?i. 8 i pol sati, uz solidnu ponudu filmova i nije toliko problemati?no.

Prvi kontakt s Bangaloreom je bio aerodrom. E, ovo je potpuno druga?ija pri?a od Kalkute. Ovo je moderniji aerodrom, relativno nov. Ne pretjerano velik, ali uredan, ?ist, klimatiziran. Ni traga vise?im ventilatorima iz Kalkute i insektima kojima su, sude?i po veli?ini, naran?e neki daljnji ro?aci. Bangalore je središte države Karnataka, druge najjužnije indijske države - južnije je još samo Tamil (da, da, od tamo su oni tigrovi – ne pravi tigrovi, nego vojska takvog imena). Bangalore (ili kako lokalci to zovu Bengaluru) je grad koji je postao središte IT industrije u Indiji. S vremenom mu taj primat otimaju Noida i Gurgaoun, hi-tech gradovi koji ni?u u okolici New Delhija. Broj inžinjera koji rade u IT kompanijama u Bangaloreu se broji u stotinama tisu?a; samo IBM ih ima 40 tisu?a zaposlenih.

S obzirom da je avion stigao u gluho doba no?i (2 sata ujutro po lokalnom vremenu), bilo je poprili?no iznena?uju?e vidjeti kolika svjetina se vrzmala oko aerodroma. Svi oni nude nekakav prijevoz, ?ekaju nekoga i ?im iza?ete vani skupe se ko p?ele oko meda. Sad, s iskustvom od prethodnog putovanja, moja njema?ka družina i ja smo odmah rekli u koji hotel idemo i iz zemlje je izniknuo predstavnik baš tog hotela, pružaju?i nam vizitku kao dokaz pripadnosti. Odmah je pozvao hotelski auto koji je došao po nas. ?ekaju?i taxi, nekih desetak minuta, bilo je jasno da nije onoliko vru?e koliko smo o?ekivali, temperatura je bila ugodnih 27-28. Uskoro je stigao naš voza?, utrpao nas skupa s prtljagom u mali kombi i krenuli smo.

Par komaraca nas je ugrizlo, nadam se da nikakvo zlo nisu u sebi nosili. 47 kilometara je aerodrom udaljen od našeg hotela. Sre?a je što su u to doba no?i ulice relativno prazne pa je naš voza? krenuo agresivnim ritmom. Zanimljivost je da su na putu svako malo radovi, pa cijele tri trake se usmejravaju negdje na stranu, pa se ponovo vra?aju natrag. Isto tako, na cesti je jako puno prepreka (leže?ih policajaca, ili po novohrvatskom – uspornika) koji se pomalo razlikuju od naših – debljine su nekih metar i visine barem 40 cm. Auta tu doslovno moraju stati i sporije od ljudskog hoda krenuti preko. Dakle, nakon što je sljede?ih 45 minuta moj želudac promijenio sve mogu?e lokacije u unutrašnjosti oragnizma (jer kombinacija vožnje od 100 na sat, slaloma u stilu najzdravijih dana Ivice Kosteli?a i hupsera veli?ine omanjeg brda ne djeluje najbolje po probavni trakt) stigli smo pred hotel. Rutinska provjera da li smo nosioci kakve mine upozorenja (vjerojatno poslane iz Pakistana) je trajala kratko, i napokon smo krenuli prema sobama.

Sljede?i dan donio je razgledanje Bangalorea: naš ljubazni doma?in nas je pokupio u hotelu i show je mogao po?eti. Skrenuta nam je pozornost na finu i luksuznu MG Street (Mahatma Ghandi street) i mislim da smo je prošli cijelu. Radi se o podosta kilometara i odgovorno tvrdim da luksuza ne vidjeh. Ni u tragovima. Jedino što vidjeh je jako puno zidova i bodljikave ograde. S druge strane nisu ku?e lokalnih kontroverznih poduzetnika (kako se u našim medijima voli nazivati taj sloj), nego vojni zrakoplovni objekti – nekakvi laboratoriji za ispitivanje ?udnovatih letjelica.

Naš voza? za taj dan, Babu, odveo nas je prvo do impresivnog hindu hrama – ISCON Temple Bangalore. Hram je napravljen od bijelog mramora i nalazi se na brdašcu, tako da je poprili?no uo?ljiv.

Ulazak u hram je, naime, ponešto sporiji. Nakon što izujete cipele (jer se u hram ne ulazi u cipelama) krenete prema ulazu. Pred ulazom se nalazi pregršt poslaganih kamenih kvadrata na podu. Po kvadratima postoji to?no ogra?eni put ozna?em ogradom. Ukratko, ne možete gaziti po bilo kojem kvadratu, nego idete redom. Na svakom kvadratu bi trebalo stati i izgovoriti rije?i mantre Hare Krishne koje se cijelo vrijeme ?uju s razlgasa. I tako, masa ljudi samo prije?e s kvadrata na kvadrat (svak stoji na svome) i mrmljaju:

Hare Krishna Hare Krishna

Krishna Krishna Hare Hare

Hare Rama Hare Rama

Rama Rama Hare Hare

I tako na svakom kamenu... Potraje to svojih dvadesetak minuta. Onda se u?e u hram i pro?e pored pozla?enog kipa prekrivenog dijamantima. Ime onoga koga kip predstavlja je – Srinivasa Govinda. Nažalost, slikanje nije dozvoljeno, pa nisam ovjekovje?io taj lik. Znam samo da bi taj kip u Hrvatskoj izazvao velike kontroverze jer na glavi ima veliko slovo „U“. Kad se pro?e plejada kipova, ulazi se u glavni prostor velikog hrama. Unutra se nalazi ogromna zlatna gra?evina koja prikazuje neke odaje i kip Hare Krishne i njegove suputnice. Hare Krishna je prikazan kako svira u svoju frulu. Lokalni vodi? mi je rekao da je po ponašanju bio sli?an Casanovi. Ogra?ujem se unaprijed ako nekoga to vrije?a, samo prenosim ono što sam ?uo.

Nakon religijske ture, krenuli su u religiju primjereniju Evropljanima i Amerikancima – shopping mall. Ne bi ?ovjek vjerovao, ali svugdje su isti, pa ?ak i ovdje: Zara, Nike, Lacoste i što vam ve? padne na pamet. Sve je tu. Sli?no ko i svugdje drugdje. Jedina je razlika što na ulazu u mall imate sigurnosnu kontrolu – prolazite kroz ure?aje sli?ne aerodromima da se provjerite da li nosite kakav vatreni poklon iz Pakistana. Nedjelja je, mall radi, i radi do 23:30. Osvježenje u obližnjem baru, u obliku lokalnog piva Kingfisher je dobro došlo prije nastavka. U nastavku smo otišli posjetiti bivšu kraljevsku pala?u. Naravno, kralj nije bio indijski kralj, nego nekakve lokalne države koja je tu bila prije ujedinjene Indije. Nakon osloba?anja od engleskog kolonijalizma (onih koji se dignu na stražnje noge kad na našim utakmicama bude natruhe rasizma, a koji su stolje?ima držali pokoreno pola svijeta), Indija nije bila kraljevina.

Nakon pala?e, jedan njema?ki kolega je izrazio želju da posjetimo pravi indijski market, mislivši da se radi o klasi?noj tržnici. Dolazak u taj dio grada je bio novi show. U nekoliko paralelnih ulica, dužine 1 km i nekolicine ulica koje spajaju ove velike ulice prodaje se sve i svašta. Stotine du?ana i onoga što se nude pred njima jednostavno je zaposjelo cijeli kvart.

Da biste razbili predrasudu kako je to jedna lijepa slika, nekoliko slika se tu prikazane. Dakle, hrpe sme?a, deseci krava koje leže me?u otpacima nekog vo?a koje podsje?a na lubenicu, psi koji tr?karaju okolo i ne obaziru se na tisu?e ljudi, motoristi i auti koji prolaze uz neizbježno trubljenje kroz svjetinu. Sve to, istini za volju, ima neki svoj šarm, ali bi ve?i užitak predstavljalo da se nalazite u nekom steriliziranom balonu dok tuda hodate. Ne spadam me?u one ?istunce koji dezinficiraju kvake u svakoj prostoriji u koju u?u, ali ovo je ipak ispod granice prihvatljivog. Dvije stvari su me lagano iznenadile: prvo, naš doma?in nam je rekao da je to mjesto gdje možete ostaviti ženu ujutro i do?i nave?er je pokupiti jer da je to raj za shoppingoholi?are. Pomislio sam na drugi nebeski krajolik u tom trenutku, ne baš na raj, ali ok. Druga stvar koja me iznenadila je da sam se, hodaju?i nekim uskim uli?icama u toj ?etvrti, obradovao mirisu mokra?e - jer sam napokon mogao prepoznati jednu od aroma koje su me tu zapljuskivale. Ono ostalo što se dalo osjetiti je meni nepoznatog porijekla.

Nakon te porcije lokalnog ugo?aja, krenuli smo prema hotelu. Impresije koje smo ponijeli iz toga dana su bile dvojake: zemlja izgleda beskrajno siromašno, a opet s druge strane, nalaze se tu i neke poslovne ?etvrti koje su modernijeg izgleda i predstavljaju budu?u Indiju. ?injenica je da svi ti ljudi se mogu vidjeti i u jednom i u drugom svijetu, ovo nije klasi?na podjela siromašnih i bogatih iz jednostavnog razloga: ne vidim bogate, svi su u istom loncu. Opet, s druge strane, ljudi su odli?ni – topli, prijazni, skloni pomo?i. Vjerujem da je to glavni razlog radi kojeg ljudi istinski zavole Indiju. Pogotovo oni koji dolaze iz Evrope, SADa ili Australije. Nakon što svladaju šokiranost izgledom okoline (ve? i ja to nekako lakše podnosim ovaj drugi put), nakon što prvi put ugaze u mješavinu pijeska i sme?a na rubu ceste i nakon što shvate da to imaju i doma, servirano od politi?ara i onih koji im diktiraju živote, samo u perfidnijem obliku, onda ljudi zavole tu jednostavnost i neposrednost. Usput, shvatite da još uvijek, negdje na svijetu postoji vo?e koje ima intenzivan okus i miris, da vam netko srda?no pruži ruku kad mu se obratite, a da ne gleda kroz vas. Shvatite i da doma jedete skoro pa neza?injenu hranu jer od ja?ine doma?ih za?ina kompletan dio vašeg probavnog trakta se žari, s naglaskom na njegov sami po?etak i sami kraj. Shvatite da negdje drugdje postoji neki drugi svijet koji je teško usporediv s našim – neke osnovne vrijednosti su druga?ije. Ne daje mi za pravo to da kažem da živimo u boljem svijetu, ostat ?u pri tome da živimo u druga?ijem. I možda onom koji nama više odgovara jer smo se navikli na njega. I samo mogu potvrditi ovdašnji turisti?ki slogan: Incredible India, pa kako god mi interpretirali ovaj Incredible.