Ispis
Borozan ogor?ena odnosom ZSU-a
Ponedjeljak, 18 VeljaÄŤa 2013

p1080645
Autor: Mišo Guli?

Problemi vezani uz Školsku sportsku dvoranu Sinj poznati su godinama, a oni su kulminirali proteklog vikenda kada je u pitanje došlo i odigravanje rukometnog Kup susreta izme?u Sinja i Sesvete Agroproteinke. Više o problemima koji tište, ne samo rukometašice, nego op?enito sve korisnike dvorane, govorila je Ljiljana Borozan u eteru Hit radija...

Gostovanje sinjske rukometne trenerice Ljiljane Borozan u sportskoj emisiji Hit radija "Time out", proteklo je vrlo oštrom tonu kojim je "alfa i omega" sinjskog kluba željela upozoriti na stanje i uvjete u kojima rade i, kako je rekla, nebrigu Grada, kao i nelogi?no trošenje prora?unskih novaca koji su namijenjeni sportu.

Naime, kap koja je prelila ?ašu nezadovoljstva bila je situacija s košem koji se nije mogao podignuti na potrebnu visinu od sedam metara koja je propisana propozicijama. Problem je to koji ve? duže vremena egzistira i za kojeg o?ito još nije prona?eno adekvatno rješenje, a zbog kojeg su revoltirani svi korisnici sinjske sportske dvorane. Na sve se potom nadovezao i problem sa semaforom, odnosno kvar istog, što je bila još jedna mrlja na organizaciji susreta osmine finala Kupa.

Sve to rezultiralo je, mora se re?i, opravdanom ljutnjom Ljiljane Borozan koja je "bez dlake na jeziku" prozvala Zajednicu sportskih udruga grada Sinja zbog nebrige: "Naši problemi po?eli su u ponedjeljak kada smo vidjeli situaciju u dvorani zbog koje nismo znali ho?emo li uop?e igrati protiv Sesveta, zbog ?ega je nastala nepotrebna nervoza svih nas koji smo u klubu. Klub je tada Zajednici sportskih udruga poslao dopis u kojem se navode problemi s košem i semaforom, ali nitko se nije potrudio problem otkloniti. Samim time mi nismo imali izbora nego odigrati utakmicu tako da je izgubimo, a glavni krivac za takav odnos prema sportu je upravo Zajednica sportskih udruga grada Sinja."

"Sesvete su istina pristale odigrati utakmicu, ali bilo je jasno da ako mi slu?ajno pobijedimo da ?e se oni žaliti, dobiti to za zelenim stolom, a Klub bi još zaradio i kaznu. Naravno da nije sportski tako razmišljati, ali izbora nije bilo", dodala je sinjska rukometna trenerica i jedan od rukometnih autoriteta kada je prvenstveno omladinski pogon i stvaranje u pitanju.

Trenerica Borozan niti u nastavku razgovora nije skrivala svoje razo?aranje situacijom u sinjskom sportu:"Sport grada Sinja je sport grada Sinja, bez obzira kako se on zvao, jer sva ta djeca i ?lanovi tih klubova su dio istog grada. Odgovorni naprosto moraju shvatiti da se krše propisi, da nisu ista pravila u županijskim i državnim natjecanjima."

"Stvar je u tome što ovi problemi nisu od danas ili ju?er, oni su tu godinama, a s vrlo malo ulaganja i brige njih ne bi bilo. Najbolje do dvorane drže njeni korisnici, dakle mi treneri i igra?i", ogor?ena je bila Borozan.

Kao primjer lošeg gospodarenja novcem potom je navela atletsku opremu koja je koštala oko 350 tisu?a kuna, a koju su prošle zime uslijed bure doslovno skupljali po okolnim potocima i njivama: "Mi ulažemo u nepotrebne stvari u sportu, primjerice strunja?e za skok u vis skupljamo bagerima iz obližnjih kanala, a to košta. S druge strane, jedan par rukometnih golova košta tri tisu?e kuna, a mi imamo ove stare koje su skoro crvi pojeli, raspadaju se."

"Što ja imam o?ekivati od svog kluba u takvoj situaciji, što može o?ekivati Kami?ak i drugi. Za košarku je lako, oni spuste koševe i to je ok. A što mi imamo, sami smo kupili nove mreže koje ne smijemo staviti na one golove. Naša djeca su prvaci Hrvatske, a Zajednica sportskih udruga im nije rekla niti hvala. I ove sezone su nam se tri ekipe plasirale na završnice Državnih prvenstava. Ta djeca od grada za tu svrhu ne mogu dobiti niti pet tisu?a kuna, a njihovi roditelji su ti koji pune gradsku blagajnu. Ja ?u se boriti za ovu djecu, natjerat ?u ?elnike da se pogledaju u ogledalo." , dodala je na samom kraju razgovora Borozan.