Piše: Joško Konti?   Foto: Arhiv KK Alkar

Uprava Alkara sino? se službeno sastala te pitijskim priop?enjem pokušala primiriti nemir koji je posljednjih dana ovladao sinjskim košarkaškim krugovima. Komentirati ono što je u spomenutom priop?enju napisano zna?ilo bi dodatno poticati nemir koji  Alkaru nije potreban uo?i starta Lige za prvaka. Stoga ?e se i potpisnik ovih redaka prikloniti pozivu na zajedništvo kojim priop?enje završava, ali ?e ipak naglasiti ono što je u priop?enju 'zaboravljeno' - Damir Domazet ostaje prvi trener Alkara!

Zanimljivo je da je u sjeni pri?e o smjeni prvog trenera i na repovima nezadovoljstva zbog odgoda prvenstvenih utakmica, ostala ?injenica da se ju?er navršilo 28 godina od povijesne utakmice finala Kupa u kojoj su se u Metkovi?u sastali Alkar i Bosna.

Na svu sre?u, Mišo Guli? i ovoga je puta bio budan, pa je na blogu Fanatic portala SportNet, objavio sjajan prilog o 28 obljetnici zlatnog trenutka sinjske košarke.
Prilog Miše Guli?a možte pro?itati, poslušati i pogledati na: 

http://www.hrsport.net/blogovi/436886/fanatik/alkar-za-sva-vremena

Kona?no, u nadi da ?e na taj na?in mobilizirati košarkaške snage za subotnju utakmicu protiv poja?anog Dubrovnka, Ferata objavljuje prilago?eni komentar koji je Hit radio emitirao prije tri godine, prigodom 25 obljetnice finala Alkar – Bosna…

28 GODINA OD FINALA KUPA

Ju?er je navršeno 28 godina otkako su košarkaši Alkara, u finalnoj utakmici Kupa, ukrstili koplja s evropskim i jugoslavenskim prvakom - sarajevskom Bosnom. Taj 20. ožujka 1984. zauvijek ?e zlatnim slovima ostati upisan u sportsku povijest grada podno Kami?ka.

Sinjska košarkaška bajka po?ela je u ranu jesen 1983. kada je Alkar u prvom kolu kupa ugostio Šibenku – državnog prvaka kojemu je titula oteta politi?kom odlukom. Alkar je tada bio tek tre?eligaš.

No jedna obi?na kup utakmica u kojoj nije trebalo biti dvojbe o pobjedniku, ušla je u tijesnu završnicu pa se poluprazna dvorana pretvorila u navija?ko grotlo. Maligani su fanati?no bodrili svoje ljubimce ne propuštaju?i pljeskom nagraditi i bravure Milana Ze?evi?a – sinjske košarkaške legende koja je tih sezona nosila šibenski naran?asti dres. No umjesto Zeke kraj utakmice je na rukama navija?a do?ekao Kembo i dok je Stipe Vrcan primao ?estitke, Vlado ?urovi? je šutirao stolice.

Nakon toga Fortuna se još šire nasmiješila Sinjanima. Najprije im je ždrijeb u slijede?em kolu ponovno podario doma?instvo i najlakšeg mogu?eg protivnika – Trep?u iz Kosovske Mitrovice. Dan prije utakmice znalo se da su Kosovari odustali od dolaska u Sinj, no to nije omelo više od dvije tisu?e Sinjana da ispune košarkašku dvoranu i tek proceduralno podbacivanje lopte na centru poprate gromoglasnim – Mi smo Sinjani - Alkar je naš! Kao da su slutili…

I tre?i ?in ove košarkaške bajke odigrao se u Sinju. Gost je bio Borac iz ?a?ka, klub iz samog vrha tadašnje jugoslavenske košarke. ?a?ani su u Sinj došli upozoreni porazom Šiben?ana ali i svjesni svoje igra?ke nadmo?i, pa je njihov trener najavio sigurnu pobjedu, naglašavaju?i da Borac najbolje igra upravo na vru?im terenima. Ali vru?inu koja ih je te jeseni do?ekala u Sinju ?a?ani nikada ne?e zaboraviti. Bio je to prvi put da su sinjski glazbari gostuju?u mom?ad do?ekali taktovima posmrtnog marša. Nakon toga po?ela je košarkaška rovovska bitka. Igralo se doslovno krvavih lakata i poderanih koljena, a na kraju je odlu?io tek jedan koš, koš koji je Alkaru otvorio vrata košarkaške povijesti – kao prvom tre?eligašu u polufinalu kupa i to u zemlji koja je u to vrijeme u tom sportu bila olimpijski pobjednik i svjetski prvak!

Ve? slijede?eg jutra, sinjska pijaca je uz kavu i plivadone po?ela bulazniti o finalu. Mogu?i protivnici - tri velika prvoligaša – ljubljanska Olimpija, sarajevska Bosna i Zadar. Bilo je jasno da u slu?aju gostovanja Alkar nema šanse. Zato su sva naga?anja polazila od pretpostavke da ?e nam sre?a ponovno udijeliti doma?instvo.

"Gatalo se i ?aralo. Ako smo dobili Šibenku i Borca, možemo i Olimpiju. Je da je Bosna državni i evropski prvak, al' ako Kembo, Mišo, Max, Bare i Leš opet popizde, ko zna - ?ava nit ore nit kopa! Al' Zadar, ajme majko! Pahli?, Matulovi?, Popovi?, Skro?e, Petranovi?, Sunara, Obad i ona dva kampanela šta su ve?a od cile naše mom?adi – Blaževi? i Vrankovi?. A tek trener. Legendarni Pino ?er?a. Suci dr?u ?in ga vide. Zadra nemoremo dobit, al nismo valjda prokleti da ?emo od izvu? baš nji!"

Izraženi respekt Sinjana prema Zadru zacijelo bi bio još ja?i da su tada znali kako ?e ista ta mom?ad, samo dvije sezone nakon toga, usred Zagreba isprašiti onu Draženovu evropsku Cibonu i okititi se titulom državnog prvaka.

A tada, u zimu 1983. sudbina je Alkaru ponovno dodijelila doma?instvo i u alkarski grad dovela upravo mo?nog, strašnog, nedodirljivog Zadra. I dok je ve?ina Sinjana za ogled sa Zadranima prizivala ?udesnu pomo? poput one koja je njihovim precima donijela pobjedu u borbi protiv Turaka, jedan je sjedokosi 45-ogodišnjak planirao kako ?e umjesto ?uda i Zadru uvaliti svoju demode zonu na kojoj su dentjere polomili mnogi treneri filozofi.

Onda je došao i dan utakmice.

"25 godina posli slike nimalo ne blide. Dvorana puna ka' šipak. Veli?anstveni Maligani i naravno Maliganke. Navija?ki paka. Transparent – Samo hrabro Vrcanovi momci za Evropu na?i ?e se novci! Podbacivanje. Prvi napad – kontra. Kembo zakucava priko zadarski kampanela. Max trpa sa svi strana, a onda kad mu izlaze naruku. Slijedi ulaz i zakucavanje. Zakuca je Barba tada i balun i Sunaru i Obada, sve je zakuca. Tribine u komi. Petranovi? tu?e laktin. Neko naš pada. Stipe Vrcan uli?e u teren koda je 715-a. Dvorana vrije. Alkar vodi. Sat otkucava. Pobjeda je u rukan. Al' onda, ?udne odluke sudaca. Zadar se vra?a u utakmicu. Nervoza, umor pa opet suci. Prednost se istapa. Zadnje sekunde, Alkar vodi 82:81 i ima napad. Neko od naši pod faulon gubi balun. Suci mu?e. Kontra Zadrana. Nepuni sat prije toga naš Sinjanin Mladen Deli? uskliknio je onu povijesnu – Ljudi moji je li to mogu?e? Pa je li mogu?e da se iva utakmica more izgubit? Zadnja sekunda, 82:81 za Alkara. Skro?e sam na ziceru. Gotovo je. Gubimo. Najedanput - Ivo ?ovi?. Leti i konsa. Nema koša. I onda najduža sinjska sekunda svi vrimena. Sirena. Ne ?uje se pištaljka. Gobac i Radi? motiraju kraj. Zadrani traže faul. Nema šanse. To nikad niko ne bi svira. Niko i nikad! Iz tri iljade grla ori se – Ve?eras je naša fešta. Stipe Vrcan leti u ariju. Po?inje ludnica…"

Tako je unato? svim zakonima fizike i logike Alkar 20. prosinca 1983. pobijedio veliki Zadar! Te no?i svi su Sinjani bili Maligani. Njihov Alkar ušao je u finale Kupa i sportsku povijest.

 E, a obljetnica finala, 20. ožujka 1984. i Bosna. Je oni su pobijedili u Metkovi?u. Osvojili su Kup. Odnijeli pehar u Sarajevo. Tako je moralo bit. Svaka ?ast. I ne?emo danas, 28 godina poslije, puno o sucu Petrovi?u kako izmišlja Pleštinin ?etvrti faul dok ovaj polaže loptu u koš za +8 Alkara. Tek ?emo se s ponosom sjetiti, da se Bosna, velika Bosna, Bosna prvak Jugoslavije, Bosna prvak Evrope, da se ta Bosna te godine prepala sinjskog Alkara. Prisjetimo se. Split je nudio doma?instvo za finalnu utakmicu, ali Peši?, Vu?evi?, Varaji?, Bena?ek i društvo rekli su ne. Prepali su se malog tre?eligaša velikog srca. Za Sinjane najve?eg sportskog srca koje je ikada kucalo. I što još re?i? Možda ih samo nabrojiti – Stipe, Pero, Cale, Kembo, Mišo, Max, Bare, Leš, ?ova, Punka, Koska, Žuža, Dado, Bobi, Mali, Ben, ?ela i naravno - Maligani.

Fala im šta su svon Sinju i Cetinskon kraju poklonili bajku koja još traje.