Izvor: 'Sinjska košarkaška bajka', Sretan Ugrin i Filip Modri?, 2006.

S ALKAROM U SRCU

Piše: Milorad Bibi? Mosor

Znoj je tekao niz obraze, u autobusu koji je vozio juniore Jugoplastike u Sinj bilo je nesnosno vru?e. Zamra?io se vrh Kozjaka, grmilo je, sijevalo, voza? je govorio: 'Ova kiša u Splitu ne?e pasti, ali u Sinju sigurno pada!' Tako je i bilo. Na ulazu u Sinj ušli smo u kišnu zavjesu, pitali smo se ho?e li se utakmica s Alkarom uop?e igrati. Znali smo da u Sinju nema dvorane, sigurno ?e odgoditi utakmicu, tko je vidio igrati po kiši...

Stigli smo na sinjsko košarkaško igralište, sve je bilo mokro, dio igrališta ispod oba koša bio je pun mokrog liš?a. Gledali smo se, pitali se: ho?emo li se odmah vratiti u Split!? Otac splitske muške košarke Branko Radovi? razgovarao je s jednim visokim Sinjaninom, ?uli smo da ga oslovljava s Dugi! Jedan drugi, niži Sinjanin, stalno je govorio: 'Stala je svaka kiša, stat ?e i ova!' A tre?i, najviso?iji i najmla?i me?u njima, s ponekom sijedom na glavi dobacio je: 'Cigo, nisi nam otkrio ništa nova!' Taj koji je oslovljen s Cigo rekao je: 'Stipe, jesi li u Zagrebu nau?ija bit tako pametan!?' A ?etvrti Sinjanin, najniži rastom, s umjetni?kom bradicom na licu, rekao je da ga se ?ulo barem do Brnaza: 'Ajmo, metle u ruke, kiša je stala, utakmica se igra!'

To je bio moj prvi kontakst sa sinjskom košarkom, bilo je to krajem šezdesetih godina prošloga stolje?a. Ne sje?am se rezultata, ?ak ni pobjednika te sinjske utakmice, ali se dobro sje?am da su prva spomenuta dvojica bili suci – Ivo Dalbello – Dugi i Dušan Ugrin – Cigo, da je osoba broj tri bila Stipe Vrcam, a onaj s umjetni?kom bradicom Milorad Rade Bandalo. Poslije sam godinama dolazio u Sinj, stalno susretao taj sinjski košarkaški kvartet kojega sam upoznao prilikom prvoga dolaska na sinjsko košarkaško igralište.

S te prve utakmice, koju sam kod kina igrao protiv Alkara, nikad ne?u zaboraviti duge bijele dokoljenke Stipe Vrcana, njegov lakat u moju tinejdžersku bradu, njegovo ozbiljno lice nakon jednog moga nespretnoga faula i re?enicu: 'Mali, jesi li se ti ovdje doša tu? ili igrat košarku!?'

Zapamtio sam i stablo maruna kod gornjeg koša, tamo gdje se Stipe Vrcan imao obi?aj sakriti od povratka u obranu i onaj podignuti zapisni?ki stol na kojemu je Milorad Bandalo, barem na toj utakmici, istodobno bio zapisni?ar, mjeritelj vremena i mjeritelj trideset sekundi.

Prošle su godine, od moje igra?ke karijere nije bilo ništa, otišao sam u suce. I gotovo dva desetlje?a u kojima sam sa zviždaljkom u ustima prošao od Op?inske do Prve savezne lige, puno puta sudio u Sinju. Najprije na tom, meni još uvijek u srcu, igralištu kod kina, a onda i u dvorani. Bez obzira radilo se o Alkaru o skroz nebitnim ili onim povijesnim utakmicama, uvijek bih na po?etku ?uo istu re?enicu Stipe Vrcana: 'Mosore, pametan si ?ovik, ti znaš šta ti je radit!' A kad ih je jednom mom?ad Omiša, koju je trenirao Ivica Piplovi?, vodila s osam koševa u posljednjoj minuti, Stipe Vrcan je iskoristio time-out da bi starijem kolegi sucu Božidaru Škari i meni rekao: 'Slušajte, vi sudite odli?no. Neman vam šta re?, samo je problem šta gubimo osam koševa razlike!' I onda su, ?ini mi se Boris Poljak i dva Caktaša okrenuli rezultat, Omišani su promašivali slobodna bacanja, Alkar je pobijedio. Ivica Piplovi? ?estitao je na sretnoj pobjedi Stipi Vrcanu kazavši mu: 'Evo, ubij me ako znaš kako si dobija ovu utakmicu...' A Vrcan je iz prve odgovorio: 'Znan, s po koša!'

Sudio sam u Sinju i utakmicu tre?eg kola Kupa Jugoslavije kad je Alkar senzacionalno dobio Šibenku. Tad je Mladen Pavi? rekao: 'Ne?emo na ovome stat!' Veliki sinjski košarkaš vjerojatno nije ni slutio da ?e Alkar poslije presko?iti Borca iz ?a?ka, velikog Zadra, do?i do finala i u Metkovi?u ?asno izgubiti od Bosne. A upravo se to dogodilo...

Krajem osamdesetih godina prošloga stolje?a otišao sam u delegate i kontrolore su?enja. Bio sam delegat u onoj, za Sinjane možda najve?oj utakmici, kad je Alkar svladao veliku i europski mo?nu Cibonu. I to ?isto i posve zasluženo. Junak te senzacionalne pobjede bio je Goran Sobin. Veliki košarkaš i velika ljudina koji je samo u jednoj sezoni posato miljenik Sinja i Cetinske krajine. Iz tih prvoligaških dana Alkara pamtim i svoje dolaske u Sinj u ulozi novinara, pisanje tekstova za Slobodnu Dalmaciju, Nedjeljnu Dalmaciju i magazin Košarka, kad bih najprije s doma?inima morao – da, baš morao – negdje sjesti, jer bez hrane i pi?a nisu željeli govoriti o košarci. I opet taj, kad je o sinjskoj košarci rije?, neizbježni Stipe Vrcan: ' Na gladno možemo re? koju glupost, ti ?eš to jedva do?ekat napisat, a to ne bi bilo lipo pro?itat!'

Alkar je ubrzo potonuo. Gotovo nestao s hrvatske košarkaške pozornice. A onda je u veliko stilu opet ušao u Prvu ligu. I Sinjani su to proslavili na sebi svojstven na?in. Bio sam u mnogim europskim košarkaškim dvoranama, ali sliku iz Sinja, s tih kvalifikacija za Prvu ligu, nikad nigdje nisam vidio: gostuju?e mom?adi nakon poraza koji su ih udaljili od Prve lige, na završetku utakmica pljeskale su sinjskoj publici! To su sinjski Maligani i zaslužili. Stvarali su u dvorani brazilsku atmosferu, bez prestanka pjevali i slavili svoje košarkaške ljubimce, ni?im nisu vrije?ali goste. Grijeh im je jedino bila poneka plasti?na boca vina, stvorila bi se, tko zna odakle, druga, tre?a, ?etvrta... Rekli su mi i zašto: da se grlo ne bi osušilo!

Alkar i dalje uspješno kora?a najja?om ligom Hrvatske. Tamo mu je i mjesto! Na ponos svih onih koji su pisali sinjsku košarkašu povijest. Od one ?etvorke s po?etka teksta koju ja pamtim kao pionire sinjske košarke – Ivu Dalbella, Dušana Ugrina, Stipu Vrcana i Milorada Bandala – do svih ostalih sinjskih košarkaških alkara i njihovih vojvoda u stru?nom timu i Upravi. S Maliganima na tribinama oni ?e, tu dvojbe nema, i dalje ga?ati i poga?ati u – košarkašku sridu!

Imati jak i uspješan košarkaški klub Alkar, to je juna?ki Sinj i zaslužio!